SERVIS POSEBNIH NASLOVA SARAJEVO

Nadnaslov: Sve veće ograničenje slobode kretanje u BiH onemogućava rad humanitarnih djelatnika, mirovnih snaga UN i novinara Naslov: Sarajlije više ne vole novinare Podnaslov: Nekada su građani opkoljene prijestolnice svoje patnje rado dijelili s novinarima. Danas, kada je postalo jasno da nikakve strahote, ma kako živopisno prenijete bile, nisu dovoljne da probude savjest zapadnih sila i navele ih na vojnu intervenciju, Bosanci poručuju: "Pustite nas da umremo u miru". Piše: Kurt SHORK, Reuter GRUDE - Sve veće ograničenje kretanja po BiH pogađa novinare, humanitarne djelatnike i mirovne snage UN-a, a to znači da se veliki dio rata odvija daleko od očiju javnosti. Rat je počeo prije 16 mjeseci kao borba između pobunjenih Srba na jednoj strani i bosanske, većinom muslimanske vlade, te njihovih hrvatskih saveznika, na drugoj strani. Sada su sukobi prerasli u rat susjeda protiv susjeda i predstavljaju najgori vid rata koji Europa pamti od Drugog svjetskog rata. "Vjerujem da mi (stani novinari) vidimo tek deseti ili petnaesti dio onoga što se dešava. Od mirovnih snaga i humanitarnih djelatnika saznajemo još deset posto informacija", izjavio je nedavno televizijski dopisnik britanske TV mreže. "Tri četvrtine sukoba nama je nevidljivo. Dostupne su nam samo posljedice: leševi, zapaljene kuće, izbjeglice". Niti jedan vid ovoga rata nije informacijski bolje pokriven od onoga koji se odvija u Sarajevu. Prizor toga europskog grada koji polako umire postao je simbol i srž bosanskog brutalnog rata. Nekada su građani opkoljene prijestolnice BiH, svoje patnje rado dijelili s novinarima. Borbe na prvim linijama bojišnice, traumatične operacije, bdijenja uz samrtničke postelje kao i beskonačne pogrebne povorke bile su dostupne novinarima voljnima preuzeti rizik i izložiti se bujici emocija. Međunaslov: Lešinari, idite kući! No sad kad je postalo jasno, da nikakve strahote, ma kako živopisno prenijete bile, nisu dovoljne da probude savjest zapadnih sila da bi krenule u vojnu intervenciju i zaustavile pokolj, Sarajlije pomalo okreću leđa novinarima. Reporteri su u Sarajevu proklinjani, na njih se nabacivalo kamenjem. Građani drže da se njihove patnje prikazuju ne bi se zagolicala znatiželja čitaoca i gledaoca Washingtona, Pariza i Londona. "Vi ste lešinari", povikao je nedavno u Sarajevu na novinare Musliman koji je stajao u redu za cigarete. "Idite kući, idite kući, pustite nas da umremo u miru". Muslimanske, srpske i hrvatske frakcije već rutinski odbijaju pristup novinarima, humanitarnim djelatnicima i postrojbama mirovne misije UN-a na područja gdje se vode borbe. Pristup u Mostar zabranjen je već gotovo tri tjedna, koliko se Muslimani i Hrvati bore za prevlast u gradu. Novinare koji su se u ponedjeljak uspjeli uvući u Mostar uhitila je hrvatska vojna policija i ispratila izvan grada. Policija je izjavila da je grad zatvoren zbog opasnosti koja prijeti od borbi; novinari pak sumnjaju da su uzrok takvim postupcima nastojanja Hrvata da iz grada protjeraju muslimanske civile. Proces etničkog čišćenja koji su isprva provodili Srbi, a sada prihvatili Muslimani i Hrvati gdje god je to moguće, toliko je gnjusan da nitko ne želi prisustvo svjedoka. Međunaslov: "Bez slobode kretanja, ne možemo ispuniti mandat" Situacija u Bosni veoma je frustrirajuća za organizacije kao što je Međunarodni crveni križ (ICRC) koji se diljem svijeta brine za razmjenu zarobljenika i za očuvanje ljudskih prava. "Na poteškoće nailazimo u svakom ratu, u svakoj zemlji zahvaćenoj ratom, no ovdje u BiH čini se da ne postoje temelji za međusobno povjerenje i razumijevanje", izjavio je predstavnik ICRC-a. "Oni, (frakcije) nikada ništa izravno ne odbijaju, no nailazimo na tolike zapreke da je to u stvari isto". Hmanitarne misije UN-a kao i one vojnih promatrača diljem su zemlje ozbiljno ograničene u zadnjih nekoliko mjeseci budući zaraćene strane osporavaju mirovnim snagama UN-a sigurno kretanje zemljom. Srbi su se pokazali izuzetno nadarenima u izmišljanju birokratskih zapreka koje onemogućavaju pristup mirovnim snagama. Humanitarni su konvoji vraćeni sa srpskih kontrolnih točaka zbog nedostatka dokumenata čija je neophodnost izmišljena na licu mjesta. Pa i kada je sva papirologija na broju, lokalni zapovjednici često konvojima ili pak vojnim promatračima ne dozvoljavaju pristup. Nije jasno čine li to na svoju ruku ili se pak rukovode po naredbama svojih pretpostavljenih. "Naš je najveći problem ograničena sloboda kretanja", izjavio je Viktor Andrejev, kordinator UN-a za civilne poslove na području bivše Jugoslavije. "Bez slobode kretanja nismo u mogućnosti ispuniti obveze propisane mandatom, tj. isporučiti humanitarnu pomoć ili nadgledati situaciju na terenu". (Hina) rt 242250 MET jul 93