DVA PAKISTANSKA ČELNIKA - ŠEF DRŽAVE I PREMIJER - PODNIJELI OSTAVKE

ISLAMABAD, 19. srpnja (AFP/Hina) - Ostavke dvojice čelnih ljudi pakistanskog političkog života - predsjednika države Gulama Išaka Kana i premijera Navaza Šarifa - potvrdile su neuspjeh pokušaja zajedničkog djelovanja dva čovjeka različitih temperamenata i predstavnika dva suprotstavljenja društvena sloja. Dok je bivši predsjednik, podrijetlom iz obitelji zemljoposjednika, veliki birokrat, usko vezan s vojnicima, olićenje "establišmenta", dotle bivši premijer, sin radnika koji je postavio temeljni kamen industrijskog carstva, utjelovljuje klasu u usponu, čiji stil ponašanja i rječnik odudaraju o pakistanskog visokog društva. Za 33 mjeseca koliko je bio na vlasti, premijer Šarif za koga se u početku govorilo da je potpuno bez karizme, dobio je na popularnosti. Njegovi javni istupi dobili su na uvjerljivosti, i to toliko da mu je čak i bivša predsjednica Benazir Buto, koja predvodi oporbu, morala reči da je konačno postao "politički čovjek." Gulam Išak Kan (78) je pretežit dio svoje političke karijere proveo u sjeni nekadašnjeg diktatora, generala Zie ul-Haka (1977 - 1988). Nikada nije bio jako popularan političar, i suprotno Benazir Buto nije nikada izabran na općim izborima, kako je to bio i premijer Šarif. Pouzdan, katkad uporan, "Baba" (stari) kako su ga nazivali Pakistanci, težio je da postane vođa nacije. Borben, za protivnike - osvetljiv, Išak Kan nije nikada podnosio da premijer javno razmatra ukidanje važnih ustavnih moći koje je imao šef države. Njegovo osobno poštenje nije nikada dovedeno u pitanje ali je bio optužen da je prikrivao kontroverzne djelatnosti svoga zeta. Od stupanja na vlast u studenom 1990. Navaz šarif je bio ciljem brojnih napada u kojima je dovođeno u pitanje njegovo poštenje. Zbog toga kao i zbog "nepotizma" i "nesposobnosti" predsjednik države ga je smijenio u travnju ove godine, prije nego ga je morao vratiti na taj položaj presudom Vrhovnog suda već nakon mjesec dana. Podrijetlom iz poslovnih krugova Šarif (44) je provodio politiku liberalizacije i privatizacije, što je bilo po želji moćnih šefova industrijskih klanova Pendžaba, koji su ga čitavo vrijeme i podupirali. Išaka Kana je podupirao dio birokracije, dio vojske i, paradoksalno, Benazir Buto koju je on pod jednakim uvjetima kao i Šarifa, smjenio tri godine ranije. Ostavke dvojice čelnih ljudi došle su kao konac borbe za vlast koja je trajala zadnja četiri mjeseca. U veljači odnosi između predsjednika i premijera počinju se ozbiljno pogoršavati kada je Šarif javno zatražio smanjivanje značajnih ovlasti koje ustav daje šefu države, posebno mogućnost raspuštanja parlamenta. U travnju je neprijateljstvo njih dvojice postalo javno. Premijer je 17. travnja na televiziji održao žestok govor protiv "intriga" i "tajnovitosti" spletki predsjedništva. Predsjednik je 18. travnja raspustio skupštinu, smjenio premijera zbog korupcije i nesposobnosti i najavio prijevremene izbore. Vrhovni sud 26. svibnja, ocjenjujući da je predsjednik prešao svoje ovlasti, ukida odluku o raspuštanju skupštine i ponovo vraća premijera na njegov položaj. Krajem svibnja politički se sukobi premješraju i pojačavaju u provinciji, gdje guverneri, koje je postavio šef države, raspuštaju lokalne skupštine u trenutku kada se većina poslanika sprema preći na stranu premijera. Pravosuđe odlučuje da lokalne skupštine nastave s radom, ali ih guverneri ponovo raspuštaju. Oporba 11. srpnja najavljuje "dugi marš" na Islamabad kako bi izazvala pad vlade i raspisivanje prijevremenih izbora. Kriza se razrješava u nedjelju 18. srpnja ostavkom dvojice čelnih ljudi, raspuštanjem nacionalne skupštine i najavom održavanja prijevremenih izbora koji će se održati 6. i 9. listopada. (Hina) mm 190347 MET jul 93