SERVIS POSEBNIH NASLOVA ŠVEDSKA-FILM

Nadnaslov:Ingmar Bergman slavi svoj 75-i rođendan Naslov: Velikan sedme umjetnosti Podnaslov:Obljetnicu poznatog sineaste, koju obilježavaju i svjetski mediji, slavi ovih dana cijela Švedska, prisjećajući se u dnevnom tisku, časopisima, na radiju i televiziji njegovih velikih ostvarenja, koja, izazivajući oduševljenje ili sablazan, nikoga nisu ostavljala ravnodušnim STOCKHOLM (AFP) - Švedski režiser Ingmar Bergman, jedan od klasika sedme umjetnosti ("Sedmi pečat", "Divlje jagode", "Fanny i Alexander"...) i jedan od onih koji su najbolje obrađivali temu nekomunikativnosti, slavi 14. srpnja svoj 75. rođendan. Ovaj sineast obilježio je svoje prisustvo na međunarodnom filmu na isti način kao i Jean Renoir (Francuska), John Ford (Sjedinjene Države), Frederico Fellini (Italija), Akiro Kurozawa (Japan), Serguei Eisenstein (SSSR) i Fritz Lang (Njemačka)... Rijetko se dešava da se jedan rođendan toliko slavio u Švedskoj na različitim medijima. Dnevne novine se pripremaju objaviti razne članke o njegovom životu i djelima, specijalizirani svjetski časopisi za radio i televiziju objavljuju njegov lik na naslovnim stranicama, a 14. srpnja, na njegov rođendan, na prvom će programu biti prikazana dva njegova filma. Čovjek kojega njegovi sunarodnjaci nazivaju "vragom" snimio je tijekom pola stoljeća četrdesetak filmova i režirao stotinjak kazališnih predstava. Rođen 14. srpnja 1918. u Uppsali, u obitelji pastora švedske luteranske crkve, Ingmar Bergman je prikazao neke epizode iz svojeg djetinjstva u filmu "Fanny i Alexandre" (1982) koji mu je donio Oscara te obilježio njegov odlazak iz svijeta filma. Ingmar Berman je u potpunosti čovjek švedskog filma: on je debitirao kao scenarista u filmu "Tortura" (1944) Alfa Sjoeberga prije nego se prihvatio režiranja "Krize" (1945). Torsten Rydhe, bivši administrativni direktor dramskog kazališta u Stockholmu, opisuje ga ne samo kao "genija, već i prije svega kao radoholičara". Djetinjstvo označeno puritanskim duhom zasigurno je razlogom te "dinamike" zasnovane na geniju i radu. Mladi je Bergman vrlo rano bio opsjednut idejom Boga i problemom zla, što ga je nagnalo da, nakon filma "Zatvor" (1948), kaže da su "pakao stvorili ljudi i on postoji na zemlji". Trebalo je dočekati film "Pričesnici" (1962) da bi se shvatilo da Bergman više ne vjeruje u Boga. Međunaslov: Analitičar međuljudskih odnosa Drugi pokretač ovog filmskog stvaratelja je erotika, kao što se vidi u filmu koji je uzburkao međunarodnu scenu - "Ljeto s Monikom" (1952). To je filmsko djelo izazvalo skandal zbog obnaženih grudi mlade švedske glumice Harriet Andersson. Vrlo ozloglašen u Švedskoj, film je zapazila francuska kritika. Nemoguće je prisjećati se Bergmana a da se ne spomene njegov snimatelj Sven Nyqvist, stručnjak za igru svijetla i sjene kojom se odlikuje Bergmanovo stvaralaštvo, te glumci koji su se kretali u njegovu društvu, kao Max von Sydow, Jarl Kulle, Gunnar Bjoernstrand, Ingrid Thulin, Gunnel Lindblom, Bibi Andersson, i naravno Liv Ullmann. Strepnja pred suvremenim svijetom, strah od međuljudskih odnosa, samoća: švedski filmaš nanovo uspjeva šokirati kritičare "Tišinom" (1963), filmom u kojem prikazuje ženu koja masturbira. Bergman je pet puta bio oženjen; četiri prve žene rodile su mu sedmero djece. Također je imao kćer sa norveškom glumicom Liv Ulmann. Ovaj znameniti filmaš bio je i suvremeni analitičar u filmu "Scene iz bračnog života" (1973). No Bergman je također umio nasmijati publiku: "Divlje jagode" (1957) i "Smješak jedne ljetne noći" (1955) su filmovi u kojima prevladavaju ljudska toplina i humor. Bergman je na kraju uspio i u kazalištu i pogotovo u operi "Čarobna frula" (1975). (Hina) br 142121 MET jul 93