OTVORENO PISMO PREDSJEDNIKA REPUBLIKE TEREZI KESOVIJI

ZAGREB, 10. srpnja (Hina) - Predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman uputio je danas otvoreno pismo Terezi Kesoviji, u kojem se kaže: "Štovana i draga Tereza Kesovija, Vaša izjava, objavljena u više zagrebačkih novina, da ćete "kleknuti pred predsjednika Tuđmana da Cavtat, Konavle i moje Lovorno ne prepusti našim neprijateljima", ponukala me je da Vam se obratim ovim otvorenim pismom. Da bih Vam odgovorio ne samo kao Predsjednik koji kao državni poglavar mora o svemu razmišljati sa stanovišta opće hrvatske svrhovitosti, nego i kao čovjek koji sam proživljava sve zebnje i svih hrvatskih ljudi: od Dubrovnika i Konavala do Vukovara i Iloka, od Benkovca i Knina, Petrinje i Okučana do Baranje. A i onih od Mostara do Jajca i do Orašja... Odgovaram Vam da bih Vam rekao da nema nikakve potrebe, da Vi draga Tereza, ili Vaši i moji, tj. naši Konavlani, ili itko drugi klekne preda mnom radi toga da "ne prepustim neprijateljima" ili Konavle ili istočnu Slavoniju ili Ploče ili Novigradsko more... Za to ne treba nitko preda mnom klečati, jer ja sam onaj koji u svojoj duši kleči pred svima onima koji su živjeli i pali za zemlju Hrvatsku. Da bi ona konačno bila svoja i slobodna. Možete biti uvjereni i sigurni da će ovaj vaš Predsjednik, koji ni od koga ne traži klečanje nego svijest i pregalaštvo, učiniti sve mogće da se ne iznevjeri domovinski zavjet tolikih pregnuća i žrtava za opstanak hrvatskog naroda i za slobodu hrvatske domovine. Do zadnjeg svog daha nikada neću smetnuti s uma zavjet svih onih što su nam omogućili opstanak na povijesnu poprištu, i poslije takvih žrtava u tuđim i u svojim ratovima i bitkama kao što su ona Krbavska ili Mohačka, ona pod Siskom ili Kninom, niti sva stradanja znanih i neznanih Hrvata od pamtivijeka do skupštinskih i senjskih žrtava, do onih u drugom svjetskom ratu na svim bojištima, pa i onih u Jasenovcu, i u Bleiburgu, i na Križnome putu, pa sve do najnovijih žrtava u ovom Domovinskom ratu, od Vukovara i Nuštra do Dubrovnika i Konavala, od Osijeka i Pakraca do Petrinje i Plitvica, od Gospića do Škabrnje... Vama je, draga Tereza, sigurno vrlo dobro poznato, kao i cijeloj hrvatskoj javnosti, koliko sam se zauzimao da se i Dubrovnik, i Konavle, i Prevlaka, oslobode okupacije jugokomunističke armije i srpsko-crnogorskih pljačkaša. Ali nije riječ samo o tom dijelu hrvatske zemlje, koji je - neka bude usput pripomenuto - oslobođen hrabrošću hrvatske vojske i hrvatskom odlučnošću u političko diplomatskim pregovorima, nego i o onim dijelovima koji su još uvijek pod okupacijom, i na koji se još uvijek ne mogu vratiti prognanici i njihova djeca željna sretnog djetinjstva, od kojih svakodnevno dobivam brojna pisma s nestrpljivim pozivima da im omogućim povratak u njihove domove - od Baranje i istočne Slavonije do Like i Dalmacije. Smatram da Vama, a i svim našim ljudima koji znaju što sam do sada učinio, ne bih trebao ponavljati ono što sam već toliko putao rekao: da sam bio i ostajem dosljedno i odlučno na braniku pune suverenosti i povratka svakog pedlja hrvatske zemlje. Ipak, moram svima skrenuti pozornost na to da se naša borba i sva naša nastojanja da dođemo do konačnog cilja zbiva u svijetu koji nema dovoljno sklonosti i razumijevanja za suverenu Hrvatsku. Stoga nam taj svijet i nije pružio pomoć u suprostavljanju agresoru, a priznao nas je tek pošto je hrvatski narod obranio svoju slobodu svojom odlučnošću i svojim žrtvama, ali i spremnošću da uskladi zahtjeve svoje politike s međunarodnim čimbenicima u interesu općeg mira. To je razlog, da smo morali i moramo pokazati koliko odlučnosti, toliko i dobre volje u razmatranju svih okolnosti i problema, kako bi postigli da bi se i naši problemi riješili ne samo u dijelovima, nego i u cijelini. Drugim riječima: da bismo po mogućnosti bez novog rata mogli vratiti u krilo majke Hrvatske ne samo Maslenicu, Dubrovnik i Konavle, nego i sva druga privremeno nam istrgnuta područja koja srpski imperijalisti žele izdvojiti u svoju veliku Srbiju. I na kraju, draga Tereza, slavni glase konavoski, koji je također pridonio obrani i poštivanju drage nam slobode hrvatske, nadam se da smo se razumijeli. I ja, i svi mi zajedno moramo i dalje u svojoj savjesti klečati pred stoljetnim žrtvama, znajući da gotovo i nema hrvatske obitelji koja nije dala svoj prinos u žrtvi na oltar Domovine. Ali i pribirati snage, iskustva i mudrost, da uzmognemo do kraja ostvariti uzvišeni cilj slobodne i cjelovite Hrvatske. Pri tom, molim Vas, imajte na umu, da ja, kao državni poglavar, u veoma zamršenim i teškim prilikama, kada su u sukob i raspre za rješenje krize na području bivše Jugoslvije upleteni proturječni interesi gotovo svih velikih sila, moram uvijek voditi računa, prije svega, o cjelini hrvatskih interesa, ne ispuštajući iz vida, razumije se, niti jedan djelić te cjeline. Stoga, draga Tereza, budite smireni, ne dopustite da Vas zaokupi duh sumnjičavosti i malodušnosti. Još nemamo potpunu utihninu ("bonacu") na krajnjem, dubrovačkom, jugu našeg mora, ali ne morate biti zabrinuti za svoje Konavle. A znat ćemo cijeniti i važnost svakog djelića poluotoka Prevlake, uključujući i njegov pusti vrh - Oštri rt. Imajte puno povjerenje da će oni kormilari koji su znali na plutajući povijesni hrvatski brod istaknuti hrvatski barjak, i dovesti ga, uz Božju pomoć, u svjetsku luku državne samostalnosti, usprkos svoj sili jugo-komunističko-srpske vojske i mornarice, izbjegavši pogibelji svih podvodnih grebena i uzburkanih nevera - znati dosljedno braniti prave interese svoje domovine i osigurati budućnost tek dosanjane hrvatske države." (Hina) mć 101029 MET jul 93