TRIBINA "DUŠAN ŽANKO SVJEDOK MEĐU SVJEDOCIMA"

ZAGREB, 8. srpnja (Hina) - "Zalažemo se da se hrvatska javnost upozna s prešućivanom istinom o Dušanu Žanku, hrvatskom katoličkog misliocu i piscu, još jednoj s liste osoba 'zabranjenih mjesta' hrvatske povijesti, a o kojemu su se dosad mogle čuti samo objede, primjerice poput onih u djelu 'Hrvatski Faust' Slobodana Šnajdera", kazao je dr. Zdravko Sančević u Hrvatskoj matici iseljenika u Zagrebu na tribini pod nazivom "Dušan Žanko : svjedok među svjedocima". Organizatori Tribine su Institut za migracije i narodnosti Sveučilišta u Zagrebu i Hrvatska matica iseljenika. Dušan Žanko rođen je 1904. godine u Trilju, kod Sinja. Tijekom II. svjetskog rata bio je intendant Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, a po završetku rata odlazi u emigraciju gdje i umire 1980. godine u Caracasu. Za svojeg je života u emigraciji Žanko surađivao i s Vinkom Nikolićem objavljujući u "Hrvatskoj reviji" svoje napise, pretežito kritike i eseje. Dr. Sančević je izvjestio da je Žanko, također, bio i sveučilišni profesor u Venezuli, predavao je povijest ideja na Sveučilištu u Caracasu, gdje mu je podignut i spomen, dok su ga, upozorio je Sančević, u "njegovoj domovini samo osporavali i vrijeđali". Dramaturg Ante Armanini govoreći o djelu hrvatskog književnika Slobodana Šnajdera "Hrvatski Faust", ocjenio je kako je tu "sažeto o Žanku sve ono što je htjela tadašnja službena hrvatska povijesnica". Kako je kazao voditelj dr. Ivan Pandžić na Tribinu je pozvan i autor "Hrvatskog Fausta", no on je zbog osobne spriječenosti otkazao svoje sudjelovanje uz pismenu napomenu, da se u tom svom djelu nije zanimao za Žankov životopis, već samo za njegovu funkciju koju je obnašao u Zagrebu za II. svjetskog rata. Da je područje djelovanja i intelektualnog zanimanja Dušana Žanka bilo znatno šire i raznorodnije od već spomenutih, naznačili su, među inim, u svojim predavanjima i dr. Lav Znidarčić te dr. Cvjetko Milanja. Govoreći o Žankovu doprinosu razvoju Hrvatskog katoličkog pokreta, Znidarčić ga ocenjuje osobitim i velikim, a jednako je tako Milanja vrednovao i "Žankov kritički postupak samozatajnog intelektualca u propitivanju puteve razvoja hrvatske duhovnosti". Dr. Ivan Pandžić u svojem predavanju naslovljenom "Svjedoci Bogdan Radica i Dušan Žanko" uspoređuje njihove osobnosti te sličnosti i razlike koje iz njih proizlaze. Dok je, po Pandžićevom sudu, Radica kozmopolit klasičnog obrazovanja, Žankov životni put označava "Golgotskom stazom", ocjenjujući je "tipičnom hrvatskom sudbinom čovjeka intuicije i katoličkog mistika". Ono što ih, po njegovom sudu, ujedinjuje je da su "hrvatski svjedoci istine i slobode savjesti". (Hina) dd 081553 MET jul 93