VELIKA BRITANIJA

VELIKA BRITANIJA THE DAILY TELEGRAPH 2. VII. 1993. Potrebna nam je globalna vizija Komentirajući britansku vanjsku politiku Noel Malcolm pita: "Ima li Britanija vanjsku politiku? Imamo ministarstvo vanjskih poslova, uglednog ministra vanjskih poslova i mnogobrojne sposobne diplomate. Nebo je crno od zrakoplova koji nose naše ministre na važne konferencije, sastanke i pregovore širom svijeta. Ne možemo poreći da imamo diplomaciju, i to veliku. Ali imamo li vanjsku politiku? To pitanje zvuči pomalo... nediplomatski". "Svaki Marsijanac koji je proteklih tjedana pokušao shvatiti načela britanske vanjske politike, sada već zbunjeno češka svoje antene. U ponedjeljak je g. Hurd dao odlučnu potporu Britanije američkom raketnom napadu na Bagdad. (...) Temelj njegovih tvrdnji bilo je pravo na samoobranu, prema 51. članu Povelje UN. 'SAD imaju pravo na samoobranu', rekao je, 'ne tražeći dopuštenje od UN. Vjerujem da je to osnova prirode i budućnosti svjetskoga poretka'. Dva dana zatim, skeneri našega Marsijanca mogli su uhvatiti raspravu Vijeća sigurnosti UN. Ovaj put, bez lojalnosti savezniku SAD, Britanija je bila jedan od glavnih protivnika američke politike, uspješno zaprečujući rezoluciju koju je tražila Amerika o ukidanju embarga na oružje za Bosnu. Po g. Hurdu, problem Bagdada i Bosne 'potpuno su drukčiji'. Tako je posrijedi tek nezgodna koincidencija da se oba ta pitanja vrte oko načela samoobrane. Svakako postoje neke stvarne razlike: Bosna je, za razliku od SAD, vojno napadnuta. Ali najveća je razlika u tome što, u slučaju Bosne, ministar vanjskih poslova ne misli da je pravo na samoobranu temeljno za svjetski poredak: naprotiv, u ovom slučaju drži da je povoljnije da se suverenu zemlju spriječi u samoobrani. Mudri Foreign Office uvjerava nas da kontradiktorno ponašanje naše vlade neće naljutiti Washington jer Clintonova vlada ne pokušava u bivšoj Jugoslaviji učiniti ništa drugo osim geste. To je možda točno, ali teško je povjerovati da su Amerikanci prije dva mjeseca slali Warrena Christophera da se javno ponižava u glavnim gradovima Europe samo za volju geste. Niti je dovoljno tvrditi da će naša potpora u pogledu Bagdada nadoknaditi ljutnju koju smo izazvali u pogledu Bosne. To znači da ćemo poduprijeti Amerikance u politici koja ne traži našu pomoć i blokirati ih u onoj koja to traži", piše Malcolm. U nastavku autor upozorava kako je "jedan od znakova važnosti jugoslavenskoga pitanja uloga koju je ono odigralo u zbližavanju Njemačke i Amerike. Iako se tvoraca naše vanjske politike ne tiče što se događa u Bosni, moralo bi ih se bar malo ticati kad su vidjeli da se kancelar Kohl poziva na pismo predsjednika Clintona na sastanku u Kopenhagenu". Komentirajući odnose Britanije, Njemačke i SAD, Malcolm ističe da je "problem u tome što Nijemci i Amerikanci misle (ili pokušavaju misliti) u okviru vanjske politike, a mi se umjesto toga posvećujemo diplomaciji. Cilj vanjske politike je učiniti nešto; cilj diplomacije je biti nešto - biti u dobrim odnosima, sporazumjeti se, biti voljen, prihvaćen i upitan za savjet. Cijeli projekt pod geslom 'biti u srcu Europe' trijumf je diplomacije nad vanjskom politikom. Uvijek nam govore da je cilj steći 'veći utjecaj' u Europi; nikad nam ne kažu što će naši političari učiniti s tim utjecajem ako ga ikad dobiju. I pristup naše vlade ratu u Bosni pobjeda je diplomacije - poput trijumfa medicine pri kojem operacija uspije, a pacijent umre. (...) 'Prije ili poslije', pisalo je u priopćenju Foreign Officea zastupnicima u parlamentu početkom ove godine, 'mora se postići rješenje pregovorima. Jedino je pitanje hoće li se to dogoditi sada ili poslije još više patnji'. Iz ovih se fraza može vidjeti da britanska vlada možda ima stajalište u pogledu Bosne, ali nema politiku. Čak bi i Marsijancu bilo jasno da je stvarno značenje fraze 'prije ili poslije', zapravo - 'kad agresor postigne vojno rješenje koje želi'. I u slučaju američkog napada na Bagdad posrijedi je bilo pitanje čiste diplomacije, prilika da se jeftino dobije diplomatski kredit u Washingtonu", ističe Malcolm, zaključujući kako je "nedvojbeno da u osobi ministra vanjskih poslova imamo diplomata najvišeg kalibra. Jedino želimo da imamo i odgovorajuću vanjsku politiku". 050502 MET jul 93