SERVIS POSEBNIH NASLOVA BRITANIJA BANKA

Nadnaslov:Attalijev odlazak s mjesta presjednika EBRD pokreće temeljna pitanja Naslov: Da li je EBRD zaista potrebna? Podnaslov:Dok glavni dioničari procjenjuju da je odlazak kontroverznog Francuza pravi trenutak da se preispita uloga i potreba postojanja Europske banke za obnovu i razvoj, zasnovane nakon pada komunizma za pomoć istočnoeuropskim zemljama, nova imena već su u opticaju za njegova zamjenika, u želji da se prije svega povrati narušeni kredibilitet Piše: Stephen JUKES, Reuter LONDON - Otkako je kontroverzni Francuz Jacques Attali otišao s mjesta njezina predsjednika, neke zapadne države postavljaju osnovna pitanja glede budućnosti Europske banke za obnovu i razvoj (EBRD). Financijski dužnosnici smatraju da nedavno odstupanje 49-godišnjeg francuskog ekonomista pruža dioničarima sa Istoka i Zapada jedinstvenu priliku za preispitivanje. Koja je uloga banke koja je sa velikom pompom osnovana ne bi li pritekla u pomoć zemljama istočne Europe? Da li je ona zaista potrebna? Ovlaštenje EBDR-a po kojem 60 posto kredita mora biti namijenjeno privatnom sektoru također se preispituje. Krediti privatnom sektoru uglavnom su dodijeljivani unutar ekonomski najrazvijenih zemalja kao što je Poljska, Mađarska te republika Češka. Istočnije, EBRD je pronašla tek nekoliko projekata iz privatnog sektora zanimljivih za financiranje, čemu je uzrok pomanjkanje osnovne infrastrukture. No i kada bi se na tom području više angažirala, Europska banka za obnovu i razvoj bila bi dovedena u izravan sukob sa glavnim operacijskim područjima Svjetske banke kao i Europske investicijske banke (EIB). Sve je to navelo neke zapadne dužnosnike da se zapitaju ne bi li EBRD trebala biti samo ogranak neke od bolje etabliranih multilateralnih institucija. No prioritet ima ponovno vraćanje EBDR-a u "sigurne ruke" da bi se povratio njezin kredibilitet što je prije moguće. Image EBRD-a narušen je prošlog travnja kada je list Financial Times objavio kako je banka od početka djelovanja utrošila dva puta više na svoje tekuće troškove kao i stožer u Londonu nego na kredite i investiranje u istočnoj Europi. Svakodnevne kreditne operacije paralizirane su bezobzirnim nastojanjem Attalija i njegovih saveznika da sprovedu promjene u sustavu upravljanja, a sve to ne bi li ovaj potonji uspio sačuvati svoje mjesto. No neprestane optužbe glede nemarne politike tekućih troškova te Attalijev dikatatorski stil, učinili su njegov odlazak neizbježnim. "Ljudi su na njega bili kivni zbog autokratskog stila kao i zbog njegovog preuveličanog poimanja važnosti banke", izjavljuje Jim Rollo, ekonomist Kraljevskog instituta za međunarodne poslove. Međunaslov: Tko će zamijeniti Attalija? Nekoliko imena spominje se za mogućeg Attalijeva zamjenika, među kojima se na vrhu liste našao bivši danski ministar financija Onno Ruding kao i bivši čelnik Bundesbanke, Karl Otto Poehl. Švedska ministrica financija Anne Wibble, predsjednica odbora EBERD-ovih guvernera, sastavit će kratku listu mogućih kandidata tijekom razgovora sa Attalijem te druga dva vodeća guvernera, predviđenih za 6. srpnja. Samo dan nakon toga u Tokiju će se na godišnjem sastanku na vrhu naći leaderi sedam vodećih industrijskih zemalja: SAD-a, Japana, Kanade, Velike Britanije, Njemačke, Francuske i Italije. Političke zakulisne igre gotovo su neizbježne. Iz njemačkog ugla postoje dva moguća kandidata, Poehl te Birgit Breuel, koja se nalazi na čelu agencije Treuhand zadužene za nadgledanje privatizacije državnih poduzeća bivše istočne Njemačke. No vjerojatno će biti isuviše teško naći zamjenu za Breuelovu, dok dužnosnici smataraju da će Poehl nerado napustiti svoju novu karijeru u probitačnom svijetu njemačkog privatnog bankarstva. I Francuzi imaju svoje potencijalne kandidate: Jean Claude Tricheta, čelnika francuske državne riznice, Michaela Camdessusa, francuskog čelnika Međunarodnog monetarnog fonda te Jacquesa de Larosiera, čelnika francuske centralne banke. Neke će zemlje zasigurno nastojati blokirati imenovanje još jednog francuskog predsjednika. Kao neutralni kandidat, bivši danski ministar Ruding bio bi prihvatljiv njemačkom kancelaru Helmutu Kohlu. Njegovo bi imenovanje zadovoljilo europske zemlje koje nisu članice skupine G-7, koje imaju zamjerke na na prevelik utjecaj G-7 unutar EBRD-a. Zasnovana od strane zapadnih vlada nakon pada Berlinskog zida kao velika gesta spremnosti da se pomogne istočnoj Europi u oslobađanju od komunističkog naslijeđa, EBRD je uvijek predstavljala politički kompromis. SAD pak nikada nisu bile uvjerene u potrebu postojanja EBRD-a, no nisu željele izgubiti svoj utjecaj u novoj Europi. Uloga banke trebala je biti financiranje privatnog sektora u istočnoj Europi, sektora koji, međutim, u mnogima od tih zemljama i ne postoji. (Hina) br 302153 MET jun 93