IZBOR IZ PISANJA STRANOG TISKA I EMISIJA RADIO I TV POSTAJA

ZAGREB, 25. lipnja (Hina) THE NEW YORK TIMES Sjedinjene Države neće slati vojnike da traže tijela Hrvata Sjedinjene države su odbile zahtjev UN da pošalju inženjerce kako bi pomogli pronaći dokaze ratnih zločina u Hrvatskoj, s obrazloženjem da ne žele time američke vojnike izlagati opasnosti. Umjesto toga, američka vlada darovat će 180 tisuća dolara u medicinskoj opremi skupini liječnika sa sjedištem u Bostonu, koja pomaže istraživanje, kako se vjeruje, najvećeg pokolja u balkanskom ratu. Vladini dužnosnici još nisu javili UN da neće sudjelovati u ekshumaciji tijela oko 200 pogubljenih ljudi s masovne grobnice u blizini Vukovara. UN pokušavaju doznati jesu li u grobovima ostaci 175 Hrvata koji su nestali iz bolnice nakon pada Vukovara 1991. Dužnosnici Pentagona procjenjuju da bi za takvu operaciju bilo potrebno 150 do 200 inženjeraca, uz logističku potporu vojnicima da naprave skloništa i zaštite se u tom području gdje bi bili mete srpskih napada. Zahtjev za američkim inženjercima poslao je već u ožujku glavni tajnik UN Boutros Ghali. Prošli mjesec su Madeleine K. Albright, predstavnica SAD u UN, kao i državni tajnik Warren Christopher pokušali, preko ministra obrane gospodina Aspina, poduprijeti taj projekt, ali se Pentagon jasno usprotivio uključivanju i jednog američkog vojnika. U pismu Madeleine Albright, Walter B. Slocombe, pomoćnik u ministarstvu obrane, naveo je tri razloga odbijanja zahtjeva: - inženjerija bi zahtijevala i dodatan broj vojnika u svrhu zaštite - operaciju mogu izvesti i civili - veliki troškovi oko smještaja vojnog personala. THE TIMES Owen optužuje da je međunarodna intriga uništila mirovni plan Lord Owen je u razgovoru za londonski The Times upozorio da se boji "novog poglavlja bijede naroda Bosne i Hercegovine". "Čini se da se Srbi i Hrvati spremaju povesti zadnji obred nad europskom najmlađom i smrtno bolesnom državom Bosnom i Hercegovinom. Iako pazi da ne optuži izravno nikoga, lord Owen drži da je washingtonska deklaracija, koju su potpisale Amerika, Rusija, Britanija, Francuska i Španjolska, dala Srbima zeleno svjetlo da učvrste položaj na teritorijima koje su osvojili silom. 'Pretpostavka da će Srbima biti dopušteno da zadrže ono što su osvojili, koja se naslućuje iz washingtonske deklaracije, dovela je do mnogo otvorenijeg zauzimanja za mini-državu bosanskih Muslimana nego prije', kaže Owen. Pogoršanje muslimansko-hrvatskih odnosa, za koje lord Owen vjeruje da je ubrzano deklaracijom, zadalo je snažan udarac mirovnom planu", piše The Times. "Do deklaracije Amerika je optuživala Vance-Owenov plan za 'popuštanje srpskoj agresiji' i 'davanje legitimnosti etničkom čišćenju'. Jedna je od većih ironija jugoslavenskoga sukoba to što, poslije mnogih emotivnih izjava o pravima Muslimana u Bosni, Clintonova vlada konačno podupire politiku koja jedino može dovesti do srpsko-hrvatske podjele", dodaje list. "Po lordu Owenu, EZ i UN sada moraju odrediti 'minimalne i maksimalne kriterije koji se mogu prihvatiti'. On se uvijek oštro protivio ukidanju embarga na oružje nametnutog bosanskoj vladi. Osim prijetnje mirovnim snagama i humanitarnim organizacijama, on se boji da bi to moglo izazvati na Balkanu rat većih razmjera. Što se njega tiče, središnja je zadaća, osim spašavanja nekakvog koncepta bosanske suverenosti, osigurati međunarodna jamstva za dvije muslimanske republike u bilo kakvoj budućoj bosanskoj federaciji ili konfederaciji. (...) Ne uspije li lord Owen sačuvati jedinstvo Bosne i Hercegovine, to neće biti zato što se nije dovoljno trudio. Mirovni je plan uništila međunarodna intriga, nastala očito zbog neznanja, koja se dobro poklopila sa srpskom i muslimanskom tvrdoglavosti. 'Suočeni smo, i držim da u New Yorku to nisu dobro shvatili, sa svakodnevnim pogoršanjem situacije na terenu', zaključuje lord Owen, 'a to znači da moramo natjerati političare da shvate da se više ne mogu dopustiti tromi razgovori i beskonačna savjetovanja'", navodi se na kraju teksta u The Timesu. LE MONDE Odskok Komentirajući sastanak u Kopenhagenu, uvodničar ističe kako će "od Mitterrandove intervencije u utorak 22. lipnja u pogledu Bosne, ponajprije biti zapamćen ton: odskok energije, iznenada jasan govor i suočavanje s odgovornostima u Kopenhagenu nisu bili tek tužne retoričke vježbe kojima dvanaestorica, iza potvrda načela, već dvije godine uzaludno pokušavaju prikriti nemoć, neslaganja i nečistu savjest prema bivšoj Jugoslaviji. Mitterrandu je uzvraćeno tek novim izjavama: Zajednica će se angažirati i izravno uključiti u stvaranje 'sigurnih zona', taj će angažman u načelu biti obvezan za sve, ali u utorak pojedine zemlje članice nisu pokazale veliku marljivost. Tko će štititi muslimanske enklave? Kada? Ta su pitanja u Kopenhagenu ostala bez odgovora. Prekidajući s hipokrizijom i primislima koje je i on dijelio otkako je počela jugoslavenska kriza, Mitterrand je ne štedeći napao dobra načela koja dvanaestorica ponovno javno ističu u svom priopćenju, govoreći da su ili 'izgubila bit' ili bi mogla ubrzo biti pogažena. Hoće li Bosna ostati cjelovita kako to proklamiraju dvanaestorica? 'Na diplomatima je da na to pripaze', odgovara Mitterrand, koji očito nije spreman da o tome prosuđuje (...) Bitno je, kaže, da svaka zajednica 'ima svoju zadaću'. Nikada to ne prihvaćajući, Europljani su gazili svoju politiku u Bosni u ritmu srpskih osvajanja. Preostale su muslimanske enklave koje Zajednica navodno štiti, a da za to nema nužnih sredstava. Osim Goražda, one više nisu pravo poprište rata koji se sada vodi u srednjoj Bosni. One međutim ostaju posljednja kockica europskoga kredibiliteta, jedina koja vrijedi za Mitterranda, isto kao i humanitarna politika ilustrirana prije godinu dana njegovim putovanjem u Sarajevo, ali koja - to je dobro shvatio Izetbegović - znači i neangažiranje Francuske u samom sukobu. Ako je Mitterrand u utorak zaigrao 'veliku igru', to je i stoga što kancelar Kohl više pred svojom javnošću nije mogao braniti dvosmislenosti europske politike. Njemačka je bila na putu da se odvoji od Zajednice i pridruži Washingtonu i Ankari u stajalištu koje ima prednost očite koherentnosti (ne branimo li mi Muslimane, pustimo ih da se brane sami), ali i nedostatak simplicizma", piše uvodničar. DIE WELT Hrvati, Srbi, Muslimani i "krivnja" Nijemaca Bosanska tragedija približava se opasnoj krajnjoj točki. Kada je predsjednik Clinton izjavio da bi se SAD mogle složiti sa zamisli o diobi zemlje, zapovjednik Tuzle zaprijetio je Srbima i Europi kemijskim oružjem. Bosanski se nesretni predsjednik Izetbegović distancirao samo s pola srca. Trenutačno Muslimani nemaju mogućnosti ostvariti tu prijetnju. Znaju da nemaju nikakvih izgleda protiv srpskog ratnog stroja. Stoga će za svoja izgubljena područja kompenzaciju uzeti od Hrvata. 'Konačna bitka' je programirana. A Bosna sve više postaje element sukoba između Njemačke i njezinih saveznika. Jedan slovenski promatrač piše da je raspad Jugoslavije potresao 'antifašističku koaliciju' drugoga svjetskog rata i uništio geostratešku ravnotežu. Ako se slijedi ta teza, tada je optužba američkog ministra vanjskih poslova Christophera da je Njemačka 'preuranjenim' priznanjem uvelike skrivila katastrofu na Balkanu, više od poskliznuća. Njemačka je politika prestrašeno obećala da će se popraviti. Bonnski veleposlanik u Zagrebu sa žaljenjem je izjavio da je Njemačka 'jednom' sama požurila s priznanjem Slovenaca i Hrvata. Bit izjave: Hrvatska ne treba gajiti nade u njemačku potporu. Koliko se klima između Zagreba i Bonna promijenila, proizlazi iz činjenice što Bonn u punoj mjeri sudjeluje u 'neslužbenoj blokadi' Hrvatske, koju provode druge zapadne zemlje. Niti jedan prominentni državnik nije pozvan u Bonn, niti se neki od vodećih bonnskih političara pojavljuje u Zagrebu - uz izuzetak Klausa Kinkela koji je u ulozi glasnika predao ultimativne opomene EZ-a. Ako se Hrvatska zbog razvoja u Bosni sruši u destabilizaciju, po principu domina srušit će se i Slovenija u propast. Tada će neposredno biti ugrožene i Mađarska i Austrija. Prihvaćanjem srpskih teritorijalnih osvajanja u Bosni i Hrvatskoj, bit će izglavljena klauzula KESS-a o nepovredivosti granica - s posljedicama za cijelu Europu." DELO Tajna plastične vrećice "Slovenska je politika u ovom trenutku negdje između anegdotičnosti i bizarnosti", ističe Boris Jež u uvodu komentara u povodu vraćanja najviših slovenskih odličja od šestorice slovenskih uglednijih političara, navodno u plastičnoj vrećici, a šestog odličja u plastičnoj vrećici nije ni bilo, jer "Lojze Peterle, navodno nije ni dopustio da mu ga prikopčaju". "Argumentaciji kojom je šest najuglednijih aktera slovenskog osamostaljenja popratilo svoj neočekivani (?) politički potez, 'spakiran' u plastičnu vrećicu, nema se na prvi pogled što prigovoriti. Sve Slovence koji 'dobro misle' doista brinu pokušaji obnavljanja Jugoslavije, koji očito i u nas imaju odane pristaše; vraćanje generala JNA, koji su sudjelovali u napadu na Sloveniju, možda nije posvađeno s pravnom državom, ali jest sa zdravom pameću, a ako pritom možda posreduje čak i predsjednik Republike, stvar se čini još čudnijom: čudno je također ako Predsjednik pokuša izbjeći praznovanje najvažnijeg državnoga blagdana iako inače ima vremena za svaku 'pseću procesiju'; nakon posljednjih izbora New York Times i San Francisko Chronicle napisali su da su sve ključne položaje u Sloveniji opet zauzeli bivši komunisti, a i u tome može biti kap istine; Ljubo Bavcon i Janko Pleterski su bez dvojbe zaslužni ljudi, a ipak bi bila zanimljiva usporedba njihovih zasluga posljednjih godina s, primjerice, ulogom Nove revije... itd.", piše Boris Jež. U nastavku ističe da su "pitanja koja su otvorila šestorica bez sumnje 'relevantna' te da će o njima još trebati razmišljati", ali "činjenica je da nisu nova, jer je nedavno već Dimitrij Rupel slično otvoreno pismo naslovio na 'prijatelja' Milana Kučana te da općenito prema Predsjednikovu tronu leti sve više pokvarenih jaja i rajčica". Zbog toga se, drži Jež, u vezi sa "spektakularnim potezom šestorice vodećih slovenskih političara treba zamisliti ponajprije nad stvarima koje u javnom pismu Predsjedniku nisu zapisane, a to su vrijeme i pozadina toga nemilog događaja". "Što se vremena tiče, sigurno je nekakvo 'opravdanje' u skorašnjoj drugoj obljetnici osamostaljenja, koje ćemo očito praznovati u nekakvom melanholičnom ozračju, pa i zato što je ova 'revolucija' svoju djecu pojela, pa su sada na vlasti (opet) neke od snaga protiv kojih je zapravo bila uperena". Činjenica da šestorica od najzaslužnijih za osamostaljenje u takvom trenutku demonstrativno vraćaju najviša državna odličja ima golemu moralnu snagu, pogotovu jer se ne radi samo o uvrijeđenim veličinama iz demokratskih redova, nego su se Bavčaru, Rupelu, Kacinu i Bučaru, pridružili i Lojze Peterle i Janez Janša, piše komentator i nakon opaske da zbog moralnog pritiska nije pao još ni jedan predsjednik, upozorava kako se treba zapitati koji su opipljivi politički ciljevi šestorice? "Čini se da Milan Kučan mnogima smeta, kako u vlasti tako i u oporbi, jer svojim utjecajem i moći izravno zadire u stranačku geometriju. Kučana se, pak, ne može smijeniti jer je za njega glasovala većina Slovenaca, ali potez na koji se odlučila šestorica može ga u moralnom i političkom smislu dosta osamiti. Njegov utjecaj na 'svakodnevnu' politiku, koji navodno već prelazi njegove ovlasti, tako bi se - što vjerojatno zaključuju 'autori' - bitno smanjio, a s tim bi popustila i veza Kučan-Drnovšek, koje ja izgledala jedna od ključnih posdemosovskih konstanti. Ukratko, Kučan je jedan od bitnih kamenčića u mozaiku, ako se želi srušiti 'slovenski postkomunizam', 'lijevi udar' ili kako god definirali stanje". Taj postupak je naravno legitiman, ocjenjuje Jež i dodaje da je pitanje "što ćemo imati od tog zaoštravanja? (...) Bolje nećemo živjeti, to je posve jasno, ali ne daju nam ni nikakve nade jer se sada na krizi vrijednosti širi i plijesan krize institucija. Je li bolje imati lošeg predsjednika, kakav je navodno Milan Kučan, ili je bolje biti bez predsjednika i potpuno se predati našim vrlim vođama - Podobniku, Peterletu, Drnovšeku, Jelinčiču, Kocjančiču?" "U svakom slučaju, pitanja koja su u povodu druge obljetnice osamostaljenja otvorila šestorica 'asova' tadašnje politike, zavređuju temeljito promišljanje, iako su ih zapakirali u tako neuglednu, zapravo bizarnu, plastičnu vrećicu. Tko zapravo zaslužuje odličja za to da smo došli tako daleko kao što jesmo i da smo tako nazadovali kao što jesmo?", pita u zaključku Boris Jež. (Hina) mm 250742 MET jun 93