STAJALIŠTE USTAVNOG SUDA REPUBLIKE HRVATSKE O TZV. PETRINJSKOM REFERENDUMU

O TZV. PETRINJSKOM REFERENDUMU ZAGREB, 15. lipnja (Hina) - Ustavni sud Republike Hrvatske, potaknut upitima građana, organizacija i tijela državne vlasti o najavljenu izjašnjavanju pobunjenih Srba na području Republike Hrvatske, na tzv. referendumu koji je u Petrinji raspisala samozvana skupština tzv. republike srpske krajine, nakon sjednice 14. lipnja 1993., ovom izjavom daje na primljene upite zajednički odgovor i ujedno želi o njemu izvijestiti hrvatsku i inu javnost, napose na područjima Republike Hrvatske, koja su pod zaštitom Ujedinjenih naroda. Najavljeno izjašnjavanje pobunjenih Srba, kojem je ovaj put cilj udruživanje tzv. republike srpske krajine s tzv. republikom srpskom i s ostalim srpskim zemljama, još je jedan pokušaj razbijanja Republike Hrvatske i promjene njezinih granica, kojem se, neodgovarajućim imenom referendum, želi dati demokratski prizvuk i prikazati ga kao neposredno odlučivanje naroda, koje je zbog toga samo po sebi demokratsko. Referendum, da bi to bio, i da bi po Ustavu i zakonima Republike Hrvatske bio pravovaljan, mora biti proveden u skladu s Ustavom i zakonima Republike Hrvatske. Po članku 87. stavak 2. Ustava Republike Hrvatske, referendum o pitanjima koja se tiču neovisnosti, jedinstvenosti i opstojnosti Republike Hrvatske raspisuje predsjednik Republike, na prijedlog Vlade i uz supotpis predsjednika Vlade. Na takvu referendumu odlučuje se većinom birača koji su glasovali, uz uvjet da je referendumu pristupila većina od ukupnoga broja birača u Republici. Zakon o lokalnoj upravi i samoupravi ("Narodne novine", br. 90/92) kad regulira neposredno sudjelovanje građana u odlučivanju, u članku 17. stavak 2. predviđa pitanja o kojima se može glasovati na lokalnim referendumima; to nisu pitanja u svezi s promjenom granica države, nego pitanja u svezi s općinskim ili gradskim statutom, drugim aktom ili pitanjem iz djelokruga općinskog ili gradskog vijeća te o drugim pitanjima određenima zakonom i statutom. Osim toga općinske skupštine koje sudjeluju u pripremama takva protuustavna i nezakonita referenduma po zakonima Republike Hrvatske, nakon što su provedeni izbori temeljem Zakona o izborima članova predstavničkih tijela jedinica lokalne samouprave i uprave ("Narodne novine" br. 90/92), te nakon što je stupio na snagu Zakon o područjima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" br. 90/92), nisu legalna tijela koja bi mogla raspisati i takve lokalne referendume. Dakle, nije samo riječ o nelegalnim odlukama legalnih tijela, nego o nelegalnim odlukama tijela koja su i sama nelegalna. Što se tiče odlučivanja o granicama, o promjeni granica Republike Hrvatske može, po članku 8. Ustava Republike Hrvatske, odlučiti samo Sabor Republike Hrvatske. Po svojem Ustavu Republika Hrvatska je jedinstvena i nedjeljiva demokratska i socijalna država (članak 1. stavak 1.) i njezin je suverenitet neotuđiv, nedjeljiv i neprenosiv (članak 2. stavak 2.). Kao takva, Republika Hrvatska je i međunarodno priznata i primljena u Ujedinjene narode. S tim u svezi od većeg broja dokumenata Ujedinjenih naroda ovdje se ističu Rezolucije 815 i 820 kojima su Ujedinjeni narodi posebno ponovno potvrdili svoju spremnost da osiguraju poštivanje suvereniteta i teritorijalnog integriteta Hrvatske i drugih republika. U jednom od najnovijih priopćenja Vijeća sigurnosti, s datumom 8. lipnja 1993., o tome se kaže da su područja pod zaštitom snaga Ujedinjenih naroda "integralni dijelovi teritorija Republike Hrvatske i niti jedna akcija protivna tome neće biti prihvatljiva". Ovaj i ostale pokušaje razbijanja Republike Hrvatske treba, među ostalim, gledati i sa stajališta Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, koji govori o pravu naroda na samoodređenje, a ne priznaje to pravo i manjinama u okviru naroda. Spomenuti Međunarodni pakt postao je, zajedno s brojnim drugim međunarodnim pravnim aktima, temeljem članka 134. Ustava Republike Hrvatske, i temeljem Ustavnog zakona o ljudskim pravima i slobodama i o pravima etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina u Republici Hrvatskoj (pročišćeni tekst "Narodne novine" br. 34/92 ), dio domaćega pravnog poretka i po svojoj je pravnoj snazi čak i iznad zakona. Republika Hrvatska prihvatila je ostvarivanje ljudskih prava ne samo kao svoju unutarnju stvar, nego i kao zajedničku stvar međunarodne zajednice, čime je prihvatila pravila koja danas vrijede u demokratskom svijetu, i s tog stajališta građanima srpske i drugih nacionalnosti zagarantirala prava, koja su na razini najvišeg standarda što ga je utvrdila svjetska demokratska misao. I nacrt Europske konvencije o zaštiti prava manjina iz veljače 1991., izrađen u cilju zaštite prava etničkih, jezičnih i vjerskih manjina, a također i prava pojedinaca što pripadaju tim manjinama, koja je zaštita temeljna sastavnica međunarodne zaštite ljudskih prava, ne dopušta manjinama nijednu aktivnost koja je suprotna temeljnim principima međunarodnog prava, a posebno ne suverenitetu, teritorijalnom integritetu i političkoj neovisnosti država (članak 1. stavak 2.). U skladu s navedenim Ustavni sud Republike Hrvatske već je u više navrata poništavao odluke o raspisivanju referenduma i o teritorijalnim prekrajanjima na području Republike Hrvatske, koje su imale za cilj razbijanje teritorijalnog integriteta Republike. Tako su bile poništene odluke općinskih skupština Knin, Donji Lapac, Gračac, Vojnić, Dvor, Glina, Obrovac, Benkovac, Kostajnica, Vrginmost, Pakrac, kao i svaki drugi akt čija bi svrha bila narušavanje političkog, teritorijalnog i državnog sustava Republike Hrvatske. Pokušaji razbijanja Republike Hrvatske, o kojima je riječ, podliježu i krivičnoj odgovornosti. Krivični zakon Republike Hrvatske ("Narodne novine", pročišćeni tekst br. 32/93) utvrđuje kao krivična djela: - napad na ustavno ustrojstvo Republike Hrvatske (članak 230), - ugrožavanje teritorijalne ukupnosti (članak 231.), - ugrožavanje neovisnosti Republike Hrvatske (članak 232.), - oružana pobuna (članak 235.), - pozivanje na nasilnu promjenu ustavnog ustrojstva Republike Hrvatske (članak 239.), - izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora ili netrpeljivosti (članak 240.), - udruživanje radi neprijateljske djelatnosti (članak 241.). Temeljem tih odredaba nadležna tijela državne vlasti dužna su postupati prema onima koji ih prekrše svojim nasilnim djelovanjem radi ugrožavanja jedinstvenosti i teritorijalne cjelovitosti Republike Hrvatske. Čin raspisivanja toga tzv. referenduma očit je primjer kršenja svih navedenih propisa međunarodnog i domaćeg prava i narušava sve ono što Republiku Hrvatsku čini državom. Protiv toga nasilnog čina nije samo hrvatski narod, građani Hrvatske, nego i većina Srba u Hrvatskoj na područjima i izvan područja na kojima se referendum namjerava provesti. To znači da legitimnu vlast u Republici Hrvatskoj ništa ne može spriječiti da svim raspoloživim mjerama onemogući sve ono što se takvim tzv. referendumom želi postići. Prema tome sve radnje koje jesu ili bi bile poduzete radi provedbe tzv. referenduma, pa i sam referendum, ništavne su i bez ikakva ustavnopravnog učinka, stoji na kraju priopćenja Ustavnog suda Republike Hrvatske o svojem stajalištu glede tzv. petrinjskog referenduma, koje je potpisao glavni tajnik Josip Bedrač. (Hina) gk 152204 MET jun 93