SERVIS POSEBNIH NASLOVA IRAN REFORME

Nadnaslov:Iran posustaje u provođenju ekonomskih reformi Naslov: Oprez u liberalizaciji! Podnaslov:Iran, koji se unatrag četiri godine nalazi na putu liberalizacije kojim ga je usmjerio predsjednik Rafsandžani, posustaje u provođenju reformi pod težinom ekonomskog i socijalnog konteksta koji prati proces ekonomskog otvaranja, ali i pod težinom kritike zbog dovođenja u opasnost "vrijednosti revolucije" Piše: Laurent MILLARD, AFP TEHERAN - Prije četiri godine predsjednik Ali Akbar Hašemi-Rafsandžani usmjerio je Iran putem oprezne liberalizacije, no izgleda da danas Iran posustaje pod ritmom i obilježjima promjena do kojih dolazi u teškom ekonomskom i socijalnom kontekstu. Hašemi-Rafsandžani, glavni kandidat predsjedničkih izbora u petak, tijekom svog prvog mandata poduzeo je prelazak s ratne ekonomije na tržišnu ekonomiju otvorenu prema svijetu. Šef vlade je oslobodio privatno poduzetništvo, otvorio granice uvozu, smanjio sustav subvencija i ostvario monetarnu reformu koja je iranski rial ponovo dovela među konvertabilne valute. Ta ekonomska liberalizacija, ostvarena pod cijenu vladine svakodnevne borbe, koja inkarnira "pragmatsku" struju islamskog režima nasuprot "tvrde struje" svih boja - radikalnih islamista ili vjerničkih ultrakonzervativaca - omogućila je "promjenu lica Irana u četiri godine", ocjena je guvernera Iranske središnje banke, Mohameda Hoseina Adelija. Liberalizacija je ipak prilično nepotpuna: izjednačavanje obračunskog kursa riala je podvrgnuto brojnim iznimkama, Iran će potrošiti u 1993. godini više od četiri milijarde dolara - 20 posto svojih prihoda u devizama - za subvencije, privatizacija industrije je trenutno neuspješna. Zbog izostanka reforme zakona o stranim ulaganjima, zapadni kapitali na koji je računala vlada za ponovno oživljavanje ekonomije i za potporu reformi i dalje predstavljaju problem za Iran. Ekonomsko otvaranje je imalo i značajnih negativnih učinaka: kao posljedica nekontroliranog rasta uvoza Iran posljednjih godinu dana prolazi tešku financijsku krizu, priznajući, prema navodima zapadnih stručnjaka, oko 10 neplaćenih milijardi dolara - što odgovara vrijednosti šestomjesečnog izvoza. Međunaslov: Socijalne napetosti i nezadovoljstvo "usporavaju" vladinu politiku Ta situacija je dovela do pada iranske kupovine u inozemstvu, kažnjavajući industriju koja uvelike ovisi o uvozu i dovodeći do ekonomskog usporavanja koje se očitovalo, prema službenim podacima, padom postotka rasta na 7 posto u 1992/1993. godini, prema prosječnih 10 posto u tri prethodne godine. Ekonomsko otvaranje nakon 10 godina rata i revolucije dovelo je i do porasta inflacije, koja je posljednjih godinu dana izazvala rastuće nezadovoljstvo stanovništva kao i veliko razočaranje u vladu među najsiromašnijim staležima na koje se režim tradicionalno oslanja. Rast socijalnih napetosti predstavlja jednu od glavnih karika u osporavanju politike vladinih reformi od strane tvrdih predstavnika režima, bili oni radikali - koji gube brzinu od zakonodavnih izbora 1992. godine - ili, na drugom kraju političke šahovske ploče, "konzervativci" koji dominiraju novim parlamentom. Te dvije struje ostaju nesklone otvaranju prema Zapadu, strahujući da će ono pokrenuti slabljenje "vrijednosti revolucije". Kritizirajući ekonomsku bilancu prvog Rafsandžanijeva mandata, jedan od njegovih rivala blizak konzeravtivnim sredinama Bazara, Ahmad Tavakoli nije se libio izjaviti da je vlada "izložila opasnosti političku neovisnost Irana". Pred porastom nezadovoljstva koje je izazvalo pobune u nekoliko gradova tijekom 1992. godine, Rafsandžani je morao, kako bi osigurao svoj ponovni izbor, prihvatiti kompromis sa svojim protivnicima, pod pritiskom Vodiča Islamske republike Alija Hamneija, koji se nametnuo prije godinu dana kao istinski prvi čovjek režima. Iran se odlučio za "usporavanje ekonomskih reformi" kako bi omogućio narodu da "malo diše", izjavljuje guverner banke Adeli, priznajući da bi vlada ubuduće trebala biti "opreznija" u liberalizaicji koja je već krajnje spora i umjerena. (Hina) br 142108 MET jun 93