SERVIS POSEBNIH NASLOVA RUSIJA-DJECA

Nadnaslov: Žrtve nasilja u roditeljskom domu Naslov: Djeca - gubitnici hrabrog novog kapitalističkog svijeta Podnaslov: Napori Rusije da skonča s komunizmom i izgradi novo slobodno tržište donijeli su teška vremena milijunima ruskih obitelji, u čemu najviše ispaštaju djeca. Oko 2000 djece i adolescenata počinilo je tijekom 1992. godine samoubojstvo. Piše: Mark TREVELYAN, Reuter MOSKVA - "Nemam tatu, a mama pije... Stalno me tuče, pa sam pobjegla od nje," izjavljuje Saška, šestogodišnja djevojčica, dok sjedi u krilu jednog službenika u moskovskom policijskom zatvorskom centru za pretučenu i napuštenu djecu, te onu koja su pobjegla od kuće. Jedni uz druge, ovdje su smještene žrtve roditeljske okrutnosti kao i "markiranti", mladi prijestupnici, djeca lopovi pa čak i prostitutke kojima je tek 12 godina. Policija dnevno dovede 30 do 50 mališana. Neki, kao Saška, bit će oduzeti roditeljima i smješteni u sirotišta. No većina će biti vraćeni roditeljima. "Dovode nam djecu u dobi od tri do 18 godina koji su zbog nekog razloga pobjegli od kuće. Ili su bili prepušteni bijedi ili napušteni od roditelja te nisu imali kamo, ili su pak počinili neke zločine te ih se mora smjesta pritvoriti," rekao je zamjenik direktora Pjotr Lajenko. "Naš je posao pomoći tom jadnom djetetu, pronaći otkuda je i tamo ga vratiti". Napori Rusije da slomi komunizam i izgradi novo slobodno tržište donijeli su teška vremena milijunima obitelji, u čemu najviše ispaštaju djeca. Prema procijenama jednog medicinskog stručnjaka nekih 2000 djece i adolescenata počinilo je samoubojstvo tijekom 1992. godine, većina njih žrtve nasilja u vlastitom domu. Oko 5000 djece bez doma pokupljeno je samo na ulicama Moskve. "Djeca potječu iz razorenih obitelji ili onih u kojima su roditelji alkoholičari," kaže Lajenko. "Djecu napuštaju na željezničkim stanicama, ili ih ostave kod kuće i odu nekuda... Dijete ostane gladno, a nitko mu ne posvećuje nikakvu pažnju." Centar služi kao privremen dom za djecu iz cijelog bivšeg Sovjetskog Saveza, uključujući djecu s Kavkaza i Centralne Azije, koji jedva da govore ili uopće ne govore ruski; neki dođu u Moskvu da bi pobjegli od kuće ili da uživaju u "romantici putovanja", kaže Lajenko. Tri petine djece na neki je način prekršilo zakon - dječaci najviše kradući, dok djevojčice najčešće baveći se prostitucijom. "U posljednje vrijeme postaju sve mlađe. Imamo djevojčice od 12-13 godina sa spolnim bolestima, no većina ih počne sa 14. Ranije su počinjale sa 16, 17, no u današnja vremena sve mlađe djevojčice bave se najstarijim profesijom na svijetu," navodi Lajenko. Pored rutinskih dječjih bolesti kao što je rubeola ili ospice, difterija je vrlo česta. Mnogo djece ima izbrijane glave zbog ušiju. Međunaslov: "Ulazak u kapitalizam" Unatoč mračnoj pozadini ovog posla, centar više liči na školu nego na zatvor, a osoblje se doima puno pažnje i brige za djecu. Djeca se ustaju u osam sati i ispunjavaju dan ručnim radovima, sportovima i filmovima kao i savjetovanjem i tradicionalnim školskim zadaćama. Njihovi radovi mogu se vidjeti izloženi na zidovima hodnika, kao u svakoj školi u Rusiji. Ganutljivo patetična pisma roditeljima mogu se pročitati na zidu jedne učionice: "Draga mamice, nikad više neću pobjeći, nikada te više neću povrijediti... Mamice, pokušat ću se vratiti što prije." Psiholog Tatjana Orekova kaže da će Saška biti prebačena u dječji dom jer su njenu majku lišili roditeljskih prava. No takva mjera traži birokratske procedure, dok je u nekim slučajevima centar je po zakonu dužan vratiti djecu roditeljima koji ih zlorabljuju. "Sve dok se ocu i majci ne oduzmu roditeljska prava, oni mogu pokupiti svoju djecu iz centra kad god zažele i nitko im ih ne može oduzeti bez sudske odluke," kaže Orekova. Većina odbjeglih, kako navodi, bježe iz protesta, u nemogućnosti da riješe svoje probleme; većina je abnormalno agresivna ili ima fizičke nedostatke. Orekhova ističe da postoje rupe u sustavu. Za mnogu djecu se nakon odlaska iz centra više nikad ne čuje - neki se možda vrate kućama, nanovo pobjegnu i završe u sličnoj instituciji. No depresivni broj njih se ipak vrati - neki čak i po pet ili šest puta. Lajenko tvrdi da je sadašnja situacija puno lošija nego kad je počeo raditi sredinom sedamdesetih godina. "Za pogoršanje situacije zaslužno je srozavanje društvene i ekonomske situacije u zemlji kao i građanski rat koji hara nekim djelovima bivšeg Sovjetskog Saveza. Vlada, kaže Lajenko, nema dovoljno sredstava da se pozabavi ovim problemima. "Smatram da je to naš ulazak u kapitalizam. Naravno, u socijalizmu bilo je drugih minusa - u stvari bilo ih je podosta - no odlučili smo da tako ne želimo živjeti. Ipak, tada je bilo dosta socijalnih programa, i bili su na dohvat ljudima. Sada to više nije tako." (Hina) br 131929 MET jun 93