SERVIS POSEBNIH NASLOVA AZIJA-RAD

Nadnaslov: Kako izgorjeti na radnom mjestu za 10 dolara mjesečno? Naslov: Umorni azijski radnici nemaju kamo Podnaslov: Korupcija u vlasti, bešćutnost poslodavaca i neukost radnika dovoljan su razlog tvrdnji da će užasni uvjeti rada, koji su uzrokovali najteže industrijske katastrofe, u jugoistočnoj Aziji do daljnjega takvi i ostati. Piše: Sonya Hepinstall, Reuter BANKOK - Mnogi radnici koji su igrali ključnu ulogu u azijskom privrednom čudu shvaćaju da se nemaju kome obratiti kako bi djelić tog čuda koristio i njima na njihovim radnim mjestima. Korupcija u vladi, bešćutnost nalogodavaca i neukost među samim radnicima znače da će za mnoge azijske radničke mase, užasni uvjeti koji su dali povoda nekim od svjetskih najgorih industrijskih katastrofa izgleda do daljnjega takvi i ostati. "Svi se uvijek brinu 'da li ćemo se moći utrkivati s Indonezijom, sa sjevernom Kinom, Vijetnamom'," rekao je jedan stručnjak za vanjske poslova u Bankoku. "Nikakva se sredstava ne ulažu u infrastrukture, ljude ili ostalo." On je govorio o Tajlandu, gdje su vrlo loši sigurnosni standardi pridonijeli velikom broju mrtvih u najfatalnijem tvorničkom požaru u povjesti prošlog mjeseca. Njegove riječi mogle su se odnositi i na druge azijske države. U većini ovih država, od kojih su neke prisiljena održavati socijalne standarde usporedo s dvoznamenkastim privrednim rastom, osnovni standardi postoje za zaštitu od požara, i ostale industrijske opasnosti, maksimalne radne sate i minimalne dohotke. No pojačati te mjere baš i nije prioritet, čak ni samim radnicima. Na Filipinima, zakoni za očuvanje zdravlja radnika krše se pogotovo od strane malih tvornica koje se boje dodatnih izdataka. "Mjere sigurnosti ne zaslužuju pažnju rukovodstava i radnika sve dok ne dođe do nesreće," kaže Homer Punzalan, glasnogovornik za Skupštinu sindikata na Filipinima, koji je najveći sindikat u toj državi. To se neće dogoditi sve dok radnici sami ne postanu svjesni da imaju pravo zahtjevati te standarde, izjavio je. Stručnjaci u Tajlandu dijele njegovo mišljenje. "Pitajte sindikate, brinu li se oni o mjerama sigurnosti?" upitala je Chira Hongladaron, izvršni direktor u Institutu za ljudske resurse na Sveučilištu Thammasat u Bankoku. "Oni se uglavnom bave minimalnim dohocima." Što se tiče korporacija, stav mnogih prema mjerama sigurnosti u ovim nisko-kvalificirnim industrijama je da je to samo jedan dodatan izdatak. "Oni ih (radnike) uzimaju za nepoznate, nevažne, djelove robota koji se mogu zamjeniti," izjavila je Chira. Barem 188 radnika, većinom žena, je poginulo kada se tvornica igračaka tvrtke Kader Industrial (Thailand) Co Ltd srušila ubrzo nakon požara koji je buknuo na prvom katu. Radnici tvrde da u zgradi nije bilo aparata za gašenje niti izlaza za opasnost, a mjere sigurnosti im nitko nikad nije objasnio. Policija je izjavila da je sama građevina bila ispod svakog standarda, što je i razlog njenog brzog rušenja, a to je dovelo do visokog broja žrtava. U ovom slučaju, kao i u drugima, stručnjaci vjeruju da je veliku ulogu igrala podmukla ruka korupcije. Tvornički inspektori koji pokrivaju područje od Indije do Tajlanda će zasigurno zatvoriti oči pred sigurnosnim standardima u zamjenu za mita od poduzeća ili direktora koji ne žele da se ugrozi njihova konkurentna snaga stvarajući troškve skupim mjerama sigurnosti. U Tajvanu, lokalne vlasti su zadužene za sigurnosne inspekcije, no izvori sindikata kažu da službenici obično obavijeste gazde prije dolaska. Novi predsjednik Sjeverne Koreje, Kim Young-sam, tek se sad pokušava prihvatiti problema podmićivanja za koje analitičari sumnjaju da su omogućili službenicima da godinama prikupljaju značajne postotke od nalogodavaca. Veliki razlog tomu je da su upleteni ministri često necjenjeni u poslu i premalo plaćeni. Indijska vlada kaže da nije u položaju da održi sigurnosne standarde i omogućiti adekvatne uvjete stanovanja radnicima, unatoč prisutnosti centralnog ministarstva rada i ministarstva rada u svakoj državi. "Nastojimo raspolagati što bolje moguće sa svojim ograničenim sredstvima," izjavio je ministar za rad Purno Sangma. Tajlandski službenici se žale da ljudi ne žele raditi kao sigurnosni inspektori u vladi kad mogu puno bolje zaraditi kao inženjeri u privatnom sektoru. U Đakarti, aktivisti za radnička pitanja kažu da iako postoje brojni zakoni za zaštitu radnika, Ministarstvo za zapošljavanje? nema dovoljan broj službenika koji bi se tog posla prihvatili. U većini slučajeva, i stručnjaci za radna pitanja i radnici tvrde da su zakoni korektni, no treba ih uzeti za ozbiljno. U slučaju Indije, dječji rad je svakodnevna pojava unatoč zakonski određenoj dobnoj granici od 14 do 58, jakim sindikatima i zakonima za koje se smatraju da zastupaju radničku klasu. Jedan od razloga bi mogao biti nedostatak koordiniranog pristupa provedbi zakona. No najveća kočnica za poboljšanje uvjeta je sveopće siromaštvo i neznanje -- radnici u mnogim od navedenih zemalja će jednostavno trebati i dalje ispaštati dok se privreda više ne razvije. Mnogi se nadaju da će katastrofa u Kaderu potaknuti da se obrati više pažnje ovom pitanju, barem u Tajlandu. "U neku ruku (ovo) sada je pravo vrijeme da ljudi razmisle čemu služi razvoj, i da shvate da je on namjenjen ljudskim bićima," utvrdio je Thammasat's Chira. (Hina) fp 101656 MET jun 93