SERVIS POSEBNIH NASLOVA IRAK EMBARGO

Nadnaslov: Teškoće iračkog društva Naslov: Trogodišnji embargo protiv Iraka ipak ne daje očekivane rezultate Podnaslov: Kušnje kroz koje prolazi Irak ne ostavljaju dojam, gotovo tri godine nakon uvođenja embarga, da se režim Saddama Husseina pokolebao, kao što je očekivao Washington. Piše: Jean-Eudes BARBIER, AFP BAGDAD - Relativni optimizam vlasti Bagdada, uvjerene da će vrijeme nametnuti ukidanje embarga protiv Iraka, odudara od sve većih poteškoća stanovništva te zemlje u svagdašnjem podnošenju učinaka međunarodnih sankcija. Kušnja koju prolazi Irak ne odaje nimalo dojam, gotovo tri godine nakon uvođenja embarga, da se pokolebao režim Saddama Husseina, što je posebno očekivao Washington. Vodeća ekipa je znala, barem naizgled, željeznom rukom održati koheziju društva koje kontrolira pred "politikom" UN, u njenim očima "jedinom odgovornom za nedaće koje danas pogađaju zemlju". "Ako UN želi promijeniti sliku Iraka, neka prestane mučiti zemlju", piše na plakatu smještenom u predvorju jednog velikog hotela Bagdada. Crtež predstavlja bijelu golubicu zakrvavljenih krila razepetih na križu, iznad dvije zemaljske hemisfere. "Iscrpljeni smo našim životnim uvjetima", priča Ahmet, otac petoro djece. Službenik je i njegova plaća ne prelazi 600 dinara (dinar vrijedi 3,2 dolara po službenom tečaju, ali na crnom tržištu se dolar prodaje po 70 dinara). Kao i njegovi sunarodnjaci, on dobiva neke osnovne proizvode koji garantiraju "uglavnom 50 posto njegovih minimalnih prehrambenih potreba". "Upravo dovoljno da se ne umre od gladi", komentira on. Ahmet se svakodnevno suočava s nepresatnim usponom cijena na slobodnom tržištu. Tristo dinara za dobar par cipela, 70 dinara za kilogram mesa, 100 dinara za kilu čaja i ..2.000 do 6.000 dinara za jednu autogumu. Na sreću, Ahmet je vlasnik svoje male kuće u pregrađu Bbagdada gdje je teško naći pristojan stan za manje od 1.000 dinara mjesečno. Izvan jedne bogate manjine, samo rijetki Iračani uživaju prihode u stranim devizama. "Ti ljudi u mjesec dana zarade ono što je zaradim za nekoliko godina", konstatira Ahmet. Nedavne mjere odstranjivanja iz opticaja novčanica od 25 dinara štampanih u inozemstvu prije rata u Zaljevu, radi ublažavanja novčanih spekulacija, smanjenja monetarne blagajnu i povećanja kupovne moći Iračana plaćenih "lokalnim" dinarima, nisu još prouzročile očekivane učinke. Nakratko doveden ispod granice od 50 dinara, dolar je ovih dana narastao do oko 70 dinara. I porast cijena se nije nimalo smirio (1.800 posto inflacije u tri godine, prema navodima jednog ministra). Prema jednom uglednom izvoru u Bagdadu, Irak je prešao najteži dio svog stradanja" kad je uspio, tri mjeseca nakon kraja rata u Zaljevu (siječanj i veljača 91.) popraviti bitne elemente svojih infrastruktura koje su bombardirali Saveznici. Veliki proizvođači nafte prije krize (više od 3 milijuna barila dnevno), ali zbog zabrane izvoza velikog raspona od kolovoza 1990. godine, Irak se danas ponosi da lokalnim potrošačima dovozi benzin "najjeftiniji na svijetu", 70 filsa po litri (jedan dinar ima 1.000 filsa). Uspostava te opskrbe, kao i opskrba struje pridonijele su vrlo brzoj obnovi zemlje. U Bagdadu i dalje ima puno gradilišta. Najspektakualrnije je "toranj Saddam" koji će biti visok više od 200 metara, na čijem vrhu će biti uređen panoramski restaurant. To zdanje, naglašava nacionalni tisak je "poput novog izazova embargu od kojeg će se na kraju Zapad i njegovi saveznici umoriti", jer on toliko škodi narodu, a ne dovodi u pitanje stabilnost vlasti. (Hina) fp 092054 MET jun 93