SERVIS POSEBNIH NASLOVA NATO-KRIZA

Nadnaslov:Rat u Bosni - najveći izvor sukoba u NATO-u Naslov: NATO u krizi zbog Bosne Podnaslov:Unatoč tome što se javno tvrdi da je sa zapadnim savezom sve u redu te da je on već zacrtao svoju ulogu u Europi nakon Hladnog rata, diplomati su privatno obeshrabreni neodlučnošću i prepirkama oko Bosne, upozoravajući na mogućnost zapadanja u duboku krizu Piše: Nicholas DOUGHTY, Reuter BRUXELLES - NATO bi mogao zapasti u veliku krizu budući se SAD i njegovi saveznici ne mogu dogovoriti o tome kako izići na kraj s ratom u Bosni a tradicionalni autoritet Washingtona polako blijedi, tvrde zapadni diplomati. Unatoč javnim prosvjedima u kojima se tvrdi da je sa 16-očlanim zapadnim savezom sve u najboljem redu te da je NATO već zacrtao svoju ulogu u Europi u razdoblju nakon Hladnog rata, diplomati su privatno obeshrabreni neodlučnošću i prepirkama oko Bosne. "Našli smo se u zbrci i bolje da to što prije shvatimo", izjavljuje jedan dužnosnik NATO-a, želeći ostati anoniman. Glavni tajnik NATO-a Manfred Woerner, koji je privatno izrazio svoju zabrinutost glede nedostatka vodstva od strane SAD-a te neodlučnosti Europe, prošlog je tjedna izjavio da će savezništvo biti poljuljano ukoliko se međunarodna zajednica ne odluči stati na kraj ratu u Bosni. "Postoji istinska opasnost da nam predstoji suočavanje s nizom ozbiljnih prekooceanskih uzajamnih optuživanja", smatra Simon Lunn, član skupštine NATO-a sa sjedištem u Bruxellesu, koja okuplja parlamentarce zemalja-članica NATO-a. "Veze između SAD i Europe od ključne su važnosti za NATO", nadodaje. Ironija je u tome što je NATO tek nedavno razriješio razvučenu i katkada jetku raspravu o tome treba li se ili ne angažirati u većim misijama kao što su misije očuvanja mira uz podršku Ujedinjenih naroda. Otkako je 1949. godine osnovan kao odgovor na sovjetsku prijetnju, Savez je bio ograničen na obranu zemalja članica. No saveznici su se konačno prošlog prosinca složili da bi se vojna mašinerija NATO-a mogla upotrijebiti kao pomoć UN u mirovnim i drugim operacijama. Prošlog mjeseca NATO se uključio u davanje podrške UN-ovoj operaciji osiguranja zone zabrane letenja nad Bosnom, što je ujedno i prvi put da savezništvo djeluje izvan svojih granica. Osim toga, i Francuska je nedavno dala do znanja da se želi više približiti NATO-u te riješiti dugogodišnja trvenja. Francuska je 1966. godine napustila NATO-ov vojni sustav iz protesta protiv, kako je ocijenila, američke dominacije po pitanjima sigurnosti te se založila za nezavisniju europsku obranu. Ona je i dalje ostala punopravnim političkim članom Saveza. Pariz se tvrdoglavo borio protiv širenja NATO-ove uloge, koja se odvija pod vodstvom američke vojne komande. Međunaslov: Nedostatak tradicionalnog vodstva ali i europske politike Iako se čini da se raspoloženje mijenja, diplomati navode kako je najveći izvor sukoba unutar NATO-a rat u Bosni. Tijekom Hladnog rata, SAD i njezini saveznici imali su jedan najvažniji interes, zahvaljujući kojem su uspjeli prevladati ozbiljne krize kakva je bila ona izazvana razmiricama oko postavljanja novih nuklearnih raketa u Europi ranih osamdesetih godina. "Sada kada nam više ne prijeti opasnost od Varšavskog pakta, problemi su postali nerješivi", izjavljuje jedan diplomat NATO-a. Jedino oko čega se sve članice saveza slažu je činjenica da niti jedna od njih nije spremna na cjelovitu vojnu intervenciju. Washington, koji se prvotno činio sretnim da može pustiti Europsku zajednicu da preuzme vodeću ulogu u riješavanju sukoba, pokušao je nedavno bezuspješno uvjeriti saveznike kako je protiv bosanskih Srba potrebno poduzeti oštrije mjere kao što su zračni napadi. Kada to nije uspjelo, SAD su se udružile s Rusijom, Velikom Britanijom, Francuskom i Španjolskom tražeći novo političko riješenje u koje je uključena i ideja o obrani muslimanskih enklava, koje UN naziva "sigurnosnim zonama". No neke članice NATO-a, posebice Njemačka i Turska, pitaju se hoće li takvo rješenje funkcionirati, ukazujući na činjenicu da bi to jednostavno moglo omogućiti bosanskim Srbima da zadrže kontrolu nad velikim dijelovima teritorija koji su osvojili. Postoje također i različita gledišta o tome na koji bi se zapravo način trebala vršiti obrana muslimanskih enklava. Dok Washington javno izjavljuje kako se pridružuje europskim saveznicima u podršci Vance-Owenovu međunarodnom mirovnom planu za Bosnu, američki se dužnosnici privatno pitaju koliko taj plan uopće ima izgleda za uspjeh. Zapadni saveznici su razočarani očiglednim nedostatkom koherentne američke politike kao i odsustva tradicionalnog vodstva od strane Washingtona, gdje Clintonova administracija mora usmjeriti najveći dio svojih napora na razriješavanje domaćih problema kao što je gospodarstvo. No postoje podjele i unutar europskog bloka, gdje 12 članica EZ-a još uvijek nisu uspjele dogovoriti zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku koja bi možda mogla zamijeniti nedostatak vodstva. (Hina) br 022226 MET jun 93