PISMO MATE BOBANA KOMISIJI UN ZA LJUDSKA PRAVA I TADEUSZU MAZOWIECKOM

MOSTAR, 28. svibnja (Hina) - Hina je danas dobila tekst pisma koje je Predsjednik Hrvatske zajednice Herceg-Bosna Mate Boban uputio 25. svibnja Komisiji UN za ljudska prava i njezinom posebnom izvjestitelju za područje bivše Jugoslavije Tadeuszu Mazowieckom (Tadeuš Mazovjecki). U pismu se drugo periodično izviješće o stanju ljudskih prava na teritoriju bivše Jugoslavije, koje je sastavio Tadeusz Mazoweicky, ocjenjuje pristranim i površnim, te se iznosi zamjerka zbog korištenja jednostranih izvora. Pismo objavljujemo u cjelosti. "Štovana gospodo, Štujući kriterije stručne i znanstvene analize Drugo periodično izvješće o stanju ljudskih prava na teritoriju bivše Jugoslavije ne udovoljava ni najblažim kriterijima. Korištena metodološka aparatura apsolutno ne dozvoljava bilo kakvo zaključivanje. Nedopustivo je takvo uopćavanje kakvo je prikazano u svim djelovima Izvješća, osobito u dijelu III Zaključci. Uz sve to, već i površno čitanje upućuje na pristranost autora i korištenje jednostranih izvora. Ovim ne želimo tvrditi da grubih kršenja ljudskih prava, i ne samo na spomenutim lokalitetima, nije bilo. Dapače, svjesni smo, a posjedujemo i dokaze o brojnim slučajevima kršenja ljudskih prava, tijekom ratnog sukoba na tlu bivše Jugoslavije. Znamo da su civili najveće žrtve rata i o tome nema spora. Međutim, ovom tvrdnjom se ne može oduzimati pravo na obranu vlastitog života, imovine i prostora niti jednom pojedincu, kao ni narodu. Predhodno rečeno, argumentiramo samo na par prikaza iz Vašeg Izvješća: - Navodite da su u "travnju/svibnju 1993. napetosti između vladinih i hrvatskih snaga, dotadašnjih saveznika buknule u otvorena neprijateljstva u mjestima kao što su Donji Vakuf, Gornji Vakuf...". Podsjećamo Vas da je odmah na početku srpske agresije Donji Vakuf okupiran od strane Srba i da tamo nema niti postrojbi HVO-a, niti muslimanskih snaga, a HVO su također legalne "vladine snage". - Kako je tim osoblja specijalnog izvjestitelja na terenu Središnje Bosne sastavio ovo Izvješće od određenih nalaza, kako precizirate u uvodu, prikazuje se potreba daljnjih istraga koje se trebaju provesti sistematizirano i sa neophodnim osobljem i izvorima. Stoga Vas upozoravamo, dakle, da i pored jasnih nedostataka na koje ukazujete, ipak sastavljate Drugo periodično izvješće i samim tim već narušavate osnovna ljudska prava hrvatskog pučanstva. Također Vam sugeriramo da na način kako je Vaše osoblje koristilo britanski bataljun UNPROFOR-a za ulazak u Ahmiće, kako bi izvršili istragu, pokušate bar sličnim putem posjetiti i izvršiti istragu u Zenici, Konjicu, Jablanici, dolini Neretvice, Mostaru. - Specijalni izvjestitelj se upušta u političke ocjene i procjene, što nije zadatak Komisije. Nadalje, govori se o odlučnom odbijanju Muslimana na terenu da prihvate hrvatsku upravu. Što je svakako jednostran prikaz, jer nije istaknuto da se kampanjom medija pod muslimanskom kontrolom tvori antihrvatsko raspoloženje u Serdišnjoj Bosni već nekoliko mjeseci. - U svezi Izvješća što ga je "specijalni izvjestitelj" T. Mazowiecky uputio sumiravši "udjel" snaga HVO-a u kršenju ljudskih prava neophodno je dodati pojašnjenja i pokazatelje činjenice koje će tom Izvješću dati stvarni kontekst i omogućiti razumijevanje i razlikovanje uzroka i posljedica. No, pored toga valja po tko zna koji put ponoviti da HVO i HZ HB jesu organizirani oblici kolektivnog napora hrvatskog pučanstva da se obrani i zaštiti u granicama R BiH. To nisu "paravojne" i "paradržavne" strukture kako bi se dalo zaključiti na temelju interpretacije date u samom Izvješću, gdje se razlikuju "vladine" i HVO snage. Pod nazivom "vladine snage" kriju se isključivo etnički čiste muslimanske vojne postrojbe i organi vlasti, te bi se konačno u ovakvim prigodama trebalo prestati igrati skrivača i stvari početi nazivati njihovim pravim imenima. - Temeljni nedostatak Izvješća T. Mazowieckog jeste nedostatak elaboriranja uvjeta pod kojima se sakupljaju informacije na kojima se samo Izvješće gradi. Stoga valja ukazati da "field staff" odnosno, osoblje "Komisije za ljudska prava" nailazi na zid odbijanja u većini lokalnih vlasti. Posljedica toga jeste da se Izvješće gradi samo na informacijama prikupljenim tamo gdje lokalne vlasti pokazuju kakvu-takvu kooperativnost. Sukladno tomu, loša slika nastaje upravo tamo gdje postoji najviše volje da se ponašanje prispodobi normalnom civiliziranom društvu, u mjeri u kojoj je to moguće u ratnim uvjetima. Tako se može desiti da "field staff" Komisije gospodina T. Mazowieckog u Zenici prikuplja informacije o zločinu u selu Ahmići kod Viteza, ali istodobno ne može prikupiti relevantne činjenice o najgrubljem kršenju elementarnih ljudskih prava u samoj Zenici. Stoga u Izvješću nema niti riječi o masovnom lišavanju slobode i zatvaranju u koncentracioni logor u Zenici, gdje je samo u prostorima Kazneno popravnog doma u krajnje lošim uvjetima zatvoreno 506 ljudi. - Nemoć međunarnodnih čimbenika i organizacija (UNPROFOR, UNHCR, ICRC) da učinkovito odgovore na zastrašivanja i prijetnje silom tjera ih da se u potrazi za bilo kakvim rezultatom, okrenu isključivo tamo gdje je otpor njihovu djelovanju najmanji. Ovo je neophodno istaknuti, i ne samo da bi se zanijekali, osporili navodi izneseni u Izvješću. Sve što je tu opisano glede zločina u Ahmićima bilo je razlogom da sam HVO oformi posebnu Komisiju tko snosi odgovornost za sve što je urađeno, već da bi se upozorilo na činjenicu da se radi tek o dijelu cjelovite slike kršenja ljudskih prava. Ovakva parcijalna slika u kojoj se ne vidi napor da se kroz kooperativnost s međunarodnim čimbenicima i organizacijama pokuša popraviti ono što je doista nedopustivo, plasira se u Izvješću bez ikakvih ograda i upozorenja. Valja naglasiti da se kao posljedica takva odnosa može javiti otpor spram svakog napora međunarodne zajednice da snimi stanje i eventualno utječe glede primjene temeljnih načela u poštivanju ljudskih prava. Nije teško zamisliti da će ljudi na terenu, valorizirajući osobno iskustvo, doći do zaključka da najgore prolaze oni najotvoreniji i najkooperativniji te da će svoje ponašanje prispodobiti takvu zaključku. Time se u krajnjoj liniji, samo doprinosi destruiranju cjelovite društvene građevine, što je kao proces i onako već dobrano uznapredovalo na cijelom prostoru R BiH. - Upravo paradigmatičan primjer tog procesa pruža ono što se događa na prostoru Središnje Bosne apostrofiran u Izvješću gospodina T. Mazowieckog. Naime, nemoć međunarodne zajednice da učinkovito odgovori na obrazac ponašanja što su ga, prvo za probu u Hrvatskoj, a potom još bjelodanije u BiH, promovirali Srbi sada se kao povratna sprega očituje u sukobima Hrvata i Muslimana. Poučeni tim primjerom na nižim razinama odlučivanja, ljudi su već potpuno uvjereni da se zločini mogu činiti posve nekažnjeno te da su najgrublje metode i najučinkovitije. Dio materijala koji potvrđuje gornje postavke i to samo onaj koji se odnosi na postrojbe HVO-a, predočen je u spominjanom Izvješću. No, činjenice iz kojih proizlazi da je takvo ponašanje postalo znakovito, nakon Srba, sada i za muslimanske organe vlasti i vojne postrojbe (koje za sebe prisvajaju, imenom Armija R BiH, legitimitet i legalitet), u tom Izvješću nisu očitvane. Stoga Vas upozoravamo na slijedeće činjenice u prilogu ovog Izvješća". Predsjednik Hrvatske zajednice Herceg-Bosna Mate Boban iznio je u prilogu pisma Komisiji UN za ljudska prava i njezinom posebnom izvjestitelju Tadeuszu Mazowieckom nekoliko činjenica o stvarnom stanju u hrvatskim provincijama u Bosni i Hercegovini. Od početka srpske agresije od 29. rujna 1991. godine, iz BiH je prognano 227.882 Hrvata, što je u odnosu na popis stanovništva iz 1991. godine 30,24 posto. U provinciji Odžak prognano je 121.882 Hrvata, 31.088 Muslimana. U provinciji Mostar prognano je 25.453 Hrvata, 47.983 Muslimana, a u travničkoj provinciji prognano je 28.789 Hrvata i 38.133 Muslimana. Za godinu i pol dana, srpski agresor je od ukupno 752.000 Hrvata u BiH prognao više od 230.000, dok je samo tijekom nekoliko dana muslimanske agresije prognano, prema prvim podacima, 50.000 Hrvata s prostora na kojima stoljećima žive, navodi se u prilogu pisma Mate Bobana. Na prostorima s hrvatskom etničkom većinom prihvaćeno je 117.604 prognanika i izbjeglica Muslimana, što je posve derogiralo demografsku sliku BiH, nastavlja se u prilogu pisma. Mate Boban je potom iznio precizni prikaz mijenjanja demografske slike po pojedinim općinama. Tako je u mostarskoj općini, u kojoj je prije srpske agresije, a po posljednjem popisu stanovništva, živjelo 126.067 stanovnika. Nakon izbijanja agresije u Mostar je uselilo 19.196 ljudi, od čega 1.194 Hrvata i 17.890 Muslimana. Od 29. rujna 1991. do 11. svibnja 1993. poginulo je 1.870 bojovnika HVO-a, a ranjeno 4.082. Zbog nemogućnosti ulaska u pojedina područja pod muslimanskom kontrolom, vlasti HZ HB ne raspolažu preciznim podacima o civilnim žrtvama na hrvatskoj strani. Na području općine Zenica od 22.000 Hrvata protjerano je 6.500, kaže se u prilogu pisma. U prilogu se zatim navodi prikaz stanja više mjesta u Središnjoj Bosni, gdje je od 01. siječnja do 14. travnja 1993. ubijeno 25, a teško ranjeno 51 civil Hrvat. U selima Kuber i Putište u općini Busovača, 17. travnja je masakrirano 60 civila Hrvata. Predsjednik HZ HB nabraja potom logore u kojima su zatočeni Hrvati: Kiseljak-Bilalovac - "plinara", gdje je zatočeno 80 Hrvata; Travnik Stari-grad - 16 zatočenih Hrvata; Zenica - 506 Hrvata koji se maltretiraju i tuku. Brojni muslimanski zločini učinjeni su na području općine Konjic, o čemu Mate Boban također iznosi precizne podatke. Na kraju priloga pismu upućenom Komisiji UN za ljudska prava i njezinom posebnom izvijestitelju Tadeuszu Mazowieckom Mate Boban kaže: "Prihvaćamo svaku odgovornost za sukobe između HVO-a i bilo koje druge vojske, ukoliko se ovi dogode na teritoriju pod upravom nehrvatske strane. Također spremni smo preuzeti odgovornost za kršenje ljudskih prava u provincijama pod našom upravom, uključujući i provođenje obimne istrage o zločinima, ali pod uvjetom da se obustavi agresija na hrvatske životne prostore i civile. Ovo s toga što uslijed ratnih djelovanja, jednostavno nije moguće uspostaviti bilo kakvu efektivnu vlast na tim prostorima, pa ni ponijeti punu odgovornost za kršenje ljudskih prava i sloboda od strane legalnih organa". (Hina) sv 281006 MET may 93