TRI DJELA EMIGRANTSKE MEMORISTIKE

ZAGREB, 21. svibnja (Hina) - Tri djela iz emigrantske memoristike: U suvremenom kaosu, Joze Kljakovića; Uspomene na političke ljude i događaje, Ivana Meštrovića; Hrvatska 1945., Bogdana Radice, predstavljene su večeras u Centru za kulturu i informacije u Zagrebu. Osvrćući se na memoarsku prozu Ivana Meštrovića, književni kritičar i esejist Branimir Donat je napomenuo da je Meštrovićeva knjiga doživjela treće izdanje. Ta je knjiga dragocjena iz više razloga, napomenuo je Donat, jer je Meštrović bio izvrstan promatrač, dobar pisac i u velikoj blizini s brojnim vladarima, pa se zbog toga Meštrović smatra prvorazrednim svjedokom epohe od početka našega stoljeća, pa do 60-ih godina, do Meštrovićeve smrti. Svoja svjedočenja u toj knjizi Meštrović piše bez ikakvih ideoloških primjesa. Također daje dragocjene podatke u toj knjizi za suvremenu hrvatsku likovnu umjetnost, koliko i za suvremenu povijest. O djelu Joze Kljakovića "U suvremenom kaosu" večeras je govorio književnik Stjepan Šešelj. On je istaknuo da su Kljaković i Meštrović jedno dugo razdoblje i što se tiče same umjetnosti proveli zajedno, a poznato je da je Meštrović doveo Kljakovića na zagrebačku Likovnu akademiju. Kljakovićeva knjiga "U suvremenom kaosu" prvi put je objavljena 1952. u Buenos Airesu. Kljaković je kao i Meštrović vrlo često mijenjao svoja politička uvjerenja od zanosa za jugoslavenstvom, istaknuo se i kao srpski dobrovoljac, ali se već tada uvjerio u "krvoločnost srpskih mozgova". I ta knjiga je dragocjena i za književnost i za suvremenu hrvatsku likovnu umjetnost, kao i djelo kroz koje se mogu pratiti politički događaji našega stoljeća. O trećoj knjizi "Hrvatska 1945." Bogdana Radice govorio je književnik i urednik u Grafičkom zavodu Hrvatske Ivo Žanić, Zavodu koji je i tiskao to Radičino djelo. Mislim, dodao je Žanić, da bi objavljivanje dvosveščanog Radičina djela, "Živjeti, ne doživjeti", trebalo ponovno objaviti da bi se mogao pratiti bogati život i djelovanje Bogdana Radice. Inače, Bogdan Radica, jedan od istaknutijih hrvatskih emigranata, po ocjeni Vinka Nikolića, smatra se jednim od najinternacionaliziranijih Hrvata upravo zbog svojih mnogih poznanstava u Europi a osobito u talijanskim krugovima, jer je Radica 1945. razočaran u Titov režim pobjegao u Italiju. On je u Italiji pripadao istaknutim intelektualnim i pjesničkim krugovima. Nakon Italije Radica odlazi u Ameriku gdje još više raskrinkava nedemokratsku sliku Titova režima. Tamo se zbližio s Mačekom te objavio s njim jedan od najboljih interviewa. Radica objavljuje najviše djela od svih hrvatskih emigranata, piše u gotovo svim listovima u dijaspori, a najveću suradnju ostvaruje s "Hrvatskom revijom" koja je bila i izdavačem nekoliko njegovih djela. Ta knjiga svjedoči i Radičina politička uvjerenja koja su se mijenjala od jugoslavenstva, do federalizma, konfederalizma i naposljetku samoga separatizma. (Hina) mn 212113 MET may 93