IZJAVA MOSTARSKIH BISKUPA U POVODU MUSLIMANSKO-HRVATSKIH SUKOBA

MOSTAR, 18. svibnja (Hina) - Nadbiskupski duhovni stol u Zagrebu proslijedio je izjavu biskupa Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko-mrkanske biskupije, ordinarija Pavala Žanića i njegova koadjutora Ratka Perića, u kojoj se zauzimaju za zaustavljanje muslimansko-hrvatskih sukoba u Hercegovini. Izjavu prenosimo u cijelosti. "Na prostoru Bosne i Hercegovine prvi su napad izvršili srpsko-crnogorski odredi s pripadnicima tzv. JNA na nevin i nezaštićeni hrvatski katolički puk u Ravnom u listopadu 1991, a da se, nažalost, državno predsjedništvo i vlada u Sarajevu nisu zadugo osvrnuli ni obranom napadnutih, ni osudom napadača. U ovogodišnjoj uskrsnoj poruci biskup ordinarij Pavao Žanić piše: "Oko 25 hercegovačkih župa još se uvijek nalazi u ratnim područjima: tri su potpuno zauzeta, sedam djelomično, a na daljnjih šesnaestak i dalje padaju granate. Ima oko 200 katoličkih vjernika, većinom starijih osoba, do kojih svećenici nisu dosad mogli doći. Ne znamo jesu li i živi. Pokušavamo naći načina da do njih dopremo Božjom riječju i sakramentima" (Glas Koncila, 11. IV. 1993). To tragično stanje u našim biskupijama otežavaju i nove nevolje proizašle iz muslimansko-hrvatskih sukoba, koji su otpočeli prvih dana prošlog travnja, nakon što su se nemale muslimanske brigade, potisnute iz zauzetih dijelova Bosne, rasporedile na područjima koja su uglavnom oslobodile i očuvale postrojbe Hrvatskoga vijeća obrane. Već više od godinu dana brojne su isprave potpisane o sporazumima, uzajamnu priznanju i suradnji ne samo između Hrvata i Muslimana u Bosni i Hercegovini, nego i između Republike Hrvatske i Republike Bosne i Hercegovine. Od proljeća ove godine događaju se sve učestaliji ispadi muslimanskih vojnih jedinica, koji prerastaju u sustavno zatočenje, proganjanje, zlostavljanje sve do pokolja hrvatskoga katoličkog življa u župama Konjic i Jablanica, a odnedavna i u dijelovima župe Drežnica u Mostarsko-duvanjskoj biskupiji. Na tome području više je sela uništeno, znatan je broj ljudi poubijan, drugima prijeti istrebljenje. Zajedno s vjernicima tih mjesta zatočena su u župnom stanu u Konjicu tri oca franjevca i tri sestre franjevke, te župnik franjevac sa sestrom u župnom stanu u Jablanici. Biskup koadjutor, po nalogu biskupa ordinarija, 17. travnja 1993. zamolio je predstavnike UNPROFOR-a da poduzmu sve što je u njihovoj moći da dotične redovničke osobe što prije budu puštene na slobodu. A 4. svibnja poslao je obavijest i usrdan apel višim crkvenim vlastima da se zauzmu kod odgovornih svjetskih organizacija za to pučanstvo. Istaknuo je da nam stižu sve potresnije vijesti s obzirom na situaciju hrvatskoga katoličkog puka, koji je nastanjen u spomenutim župama te su ga zatočile ili opkolile muslimanske vojne snage. Oba su grada postala poput koncentracijskog logora. U župi Konjic ima oko 6000, u župi Jablanica više od 900, i u župi Drežnica preko 700 katolika Hrvata. Vjernici su, ako ne u smrtnom času, a ono svakako u smrtnom strahu i opasnosti. Do sada su se dogodili mnogi pokolji, paljevina, etničko čišćenje cijelih sela. Strah i strava vlada pučanstvom. Na našu žalost dugo nije bilo nikakvih vidljivih pozitivnih učinaka tih naših apela, a i ovi sadašnji rezultati više su nego slabi. Unatoč užasnim činjenicama koje su trebale zabilježiti svjetske kamere i opisati novinarska pera gotovo se šutke prelazilo u međunarodnim medijima preko te sramotne činjenice i postupka onih koji u općinama Konjica i Jablanice te u dijelu župe Drežnica u mostarskoj općini drže tolike tisuće katoličkih vjernika u nedostupnu zatočeništvu i okruženju. Jedan je dio poubijan, a neki još uvijek nepokopani. Hrvatski biskupi, među njima je bio i predstavnik Mostarsko-duvanjske biskupije, na saboru Biskupske konferencije u Zagrebu, objavili su 22. travnja 1993. priopćenje u vezi s borbama u BiH ističući: "Dolaze nam nove dramatične vijesti da se u sukobu između Hrvate i Muslimana obostrano čine zločini nad nedužnim ljudima. Iako nismo u stanju provjeriti sve te vijesti, koje mogu biti i dio nedobronamjerne propagande, ipak osuđujemo svaki zločin protiv ljudskih prava i dostojanstva ljudske osobe, tko god da čini, pa makar i u obrani. Zločinom se ne može braniti nijedno pravo" (GK 2. V. 1993). Tu je poruku biskup koadjutor prenio hercegovačkom muftiji ef. Seidu Smajkiću u Mostaru pismom od 8. svibnja dodajući: "Smatrao sam uputnim da Vam pošaljem cio broj Glasa koncila s našom Izjavom, upravo kao odgovor na Vaše pismo broj 279/93, od 28. 04. 1993, koje su uz Vas supotpisali i predsjednici Udruženja Ilmije za Hercegovinu i Odbora Islamske zajednice Mostar, dok se s jedne strane ukazuje zora rješenja našega teškog i neizvjesnoga stanja, s druge se strane čuju samo loše vijesti. Molim Boga, gospodara ljudske povijesti, da prosvijetli pameti onih koji privremeno upravljaju sudbinom ljudi da prestanu hotimični zločini, koji izazivaju druge zločine u beskraj." Muslimanski predstavnici pisali su u spomenutom pismu da se i Biskupski ordinarijat zauzme "da ne bi izbili novi sukobi između Muslimana i Hrvata". Dok smo očekivali pozitivno rješenje krize u konjičkoj i jablaničkoj općini, buknule su muslimansko-hrvatske borbe u Mostaru. Predstavnici Katoličke crkve u Mostaru zauzimali su se, i pismenim i usmenim putem, od 9. svibnja nadalje kod vojnih hrvatskih vlasti da ne dopuste zatočenja ni zlostavljanja nedužna civilnog stanovništva, ni rušenja vjerskih i kulturnih objekata bez obzira na njihovo podrijetlo, i da se što prije vrati pravedan mir. Prvoga dana sukoba muslimanske su snage odvele župnika župe sv. Ivana apostola u Mostaru, koji je treći dan sretno oslobođen. Moramo naglasiti da je Crkva u Mostaru u duhu svoga poslanja nastojala u ovom ratnom vremenu pomoći svim ljudima. Dokaz je tomu njezin Biskupijski Caritas, koji već godinu dana pomaže svima ne samo katolicima nego i pravoslavnima, a možda su Muslimani bili najčešći Caritasovi korisnici u ovome gradu. Smatramo neljudskim i nemoralnim svako privođenje, uhićenje i zatočenje, pogotovu zlostavljanje i ubijanje, nevinih ljudi bez obzira tko i s kojim namjerama to provodio. Svaki civil i vojnik obdaren je dostojanstvom ljudske osobe i subjekt je temeljnih prava sadržanih i u međunarodnim poveljama. Neljudsko je također i nemoralno uništavanje ili prisvajanje imovine drugoga. Ovime pozivamo odgovorne hrvatske i muslimanske predstavnike, vojne i civilne: da zaustave besmislene međusobne sukobe na prostoru Bosne i Hercegovine, da pregovaračkim putem pronađu rješenja imajući u vidu budućnost i suživot koji je naša zajednička sudbina na ovim prostorima, i da međunarodnim humanitarnim organizacijama osiguraju pristup i dostavu pomoći svemu ugroženu pučanstvu. Ovaj apel upućujemo također predstavnicima Ujedinjenih naroda u Bosni i Hercegovini da se zdušno zauzmu za zaštitu ljudskih života i ostvarenje pravedna mira u ovim krajevima. Dok izražavamo duboku ljudsku i kršćansku sućut svim obiteljima koje su izgubile svoje najmilije, molimo svemogućega Boga da poginulim u ratnim borbama udijeli vječni pokoj, a ožalošćenima utjehu, ranjenima zdravlje, zarobljenima i izbjeglima povratak, uplašenima snagu, a svima trajan mir i slobodu", stoji u izjavi biskupa Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko-mrkanske biskupije, ordinarija Pavla Žanića i koadjutora Ratka Perića. (Hina) gk 182033 MET may 93