SERVIS POSEBNIH NASLOVA NATO VOJSKA

Nadnaslov: Zapadne vojne snage u procjepu suprotstavljenih pritisaka i zahtjeva Naslov: Najveća ironija poslije Hladnog rata Podnaslov: Nikada prihodi za vojsku nisu bili manji, a zahtjevi za njenim djelovanjem veći nego danas. Ima li međunarodna zajednica dovoljno snage za održavanje mira na novim kriznim žarištima u svijetu? Piše: Nicholas DOUGHTY, Reuter BRUXELLES - Na djelu je jedna od najvećih ironija u razdoblju poslije Hladnog rata: nikada izvori prihoda za vojsku nisu bili ograničeniji a zahtjevi za njezinim djelovanjem veći, što je i uzrokom zabrinutosti vojske. "Vojska se suočava s puno većim stvarnim djelovanjem sada nego što je to bila u vrijeme kada nam je prijetila opasnost od svjetskog rata", izjavio je jedan stariji dužnosnik NATO-a koji je želio ostati anoniman. "No postupno moramo početi voditi računa o tome imamo li sredstava potrebnih za sprovođenje svega što se od nas zahtijeva. Ironija ovog slučaja veoma je bolna". Sudeći po onom što pokazuju brojke, slanje zapadnih oružanih snaga u akciju na nova krizna žarišta u svijetu predstavlja sve veći problem obzirom na prorjeđivanje njihovih redova. Dok vlade smanjuju proračune namijenjene obrani u želji da mirovne dividende ulože u poboljšanje gospodarske situacije u kojoj su se našle njihove privrede, one istovremeno žustro odašilju trupe i opremu u nikad većem broju u humanitarne i mirovne misije. NATO planira poslati multinacionalne snage sastavljene od 60.000 vojnika kao potporu mirovnom planu za Bosnu, što će stajati milijarde američkih dolara. No to je tek posljednje pregrupiranje vojne moći otkako su prestale konfrontacije Istoka i Zapada, do kojeg dolazi neposredno nakon humanitarne operacije u Somalije, novih obveza UN na održanju mira u Kambodži i drugdje te nakon Zaljevskog rata 1991. godine. Generalni tajnik NATO-a Manfred Woerner opetovano upozorava da zapadni saveznici ne bi smjeli prebrzo smanjivati troškove obrane budući se suočavaju s novim misijama kao što je održavanje mira u svijetu, koji je u današnje vrijeme lišen predvidive ravnoteže moći koja je postojala za vrijeme Hladnog rata. "Međunarodna situacija može se promijeniti puno brže nego li se može ponovo ojačati jednom oslabljena kolektivna sposobnost obrane", naveo je Woerner u nedavno održanom govoru. "Narodi moraju uložiti prikladan napor ukoliko ne žele izgubiti na kredibilitetu". Međunaslov: UN nema sredstava za mirovne misije Nekada je mirovna misija značila slanje nekoliko stotina lakše naoružanih "plavih kaciga" na područja na kojim je prekid vatre već uspostavljen. To danas više nije tako. Za sve veći broj misija UN-a potreban je velik broj vojnika kao i teško naoružanje budući je u operaciji kakva je ona u Somaliji trupama dan mandat za upotrebu sile ukaže li se potreba za nametanjem reda. Isto bi bilo potrebno i u Bosni, gdje bi goleme multinacionalne snage, potpomognute tenkovima, artiljerijom i vojnim zrakoplovima, bile odaslane ukoliko bi sve tri zaraćene strane potpisale mirovni ugovor. Iako i zemlje istočne Europe, Azije i Afrike sudjeluju u takvim operacijama, najveći dio tereta nose zapadni saveznici. Oni posjeduju najbolje vojnike i najbolju opremu, a obučeni su za zajedničko djelovanje u okviru NATO-a. Osim toga raspolažu i velikim novčanim sredstvima. Glavni tajnik UN-a Butros Butros Gali ogorčeno se žali kako njegova organizacija ne raspolaže s dovoljno sredstava te nije u mogućnosti udovoljiti sve brojnijim zahtjevima za mirovnim misijama. Ujedinjeni narodi trenutno sudjeluju u 13 mirovnih misija, s oko 60.000 vojnika, policajaca i civilnih dužnosnika raspoređenih na svim kontinentima svijeta. Za sada su sveukupni troškovi dosegli brojku od dvije milijarde dolara godišnje, saznaje se iz izvora UN-a. Samo je prošle godine više od 44.000 "mirovnjaka" odaslato uglavnom u Kambodžu i bivšu Jugoslaviju. Međunaslov: Problemi smanjivanja vojnih snaga Na drugoj strani brojke su također veoma rječite. Članice NATO-a namjeravaju do 1997. godine za četvrtinu smanjiti svoje oružane snage u odnosu na veličinu kojom su raspolagale neposredno nakon pada Berlinskog zida. Mnoge će od njih poduzeti brža i veća smanjenja. Troškovi nove opreme i istraživanja pritom su presudni. Čak i moćna vojna mašinerija SAD-a osjeća posljedice, dok su se saveznice sa ograničenim sredstvima našle u još goroj nevolji. Kanadski se dužnosnici žale da njihova zemlja sa samo 27 milijuna stanovnika opskrbljuje UN s jednom desetinom svjetskih "mirovnjaka". Belgija planira svoje oružane snage smanjiti za pola, što znači da bi do 1997. godine raspolagala sa 40.000 vojnika. U posljednje je vrijeme više njih angažirano u mirovnim operacijama nego li bilo kada u modernoj povijesti. Belgijski se vojnici nalaze u Somaliji, u bivšoj Jugoslaviji, a prošle su godine vršili evakuaciju ljudi iz nemirima pogođenog Zaira, bivše belgijske kolonije. Britanija i Francuska, koje su silno ponosne na svoje vojne postrojbe, također imaju problema. Britanski političari kao i vodeći vojni dužnosnici izrazili su sumnju o mudrosti planiranih smanjenja vojnih snaga, budući je potražnja za njihovim vojnicima u Bosni, sjevernoj Irskoj i drugdje u svijetu velika. Ono što je također ironično jest činjenica da su vojnici sada izloženi većoj smrtnoj opasnosti no što su bili za trajanja Hladnog rata. Američki su marinci ostavili živote u Somaliji, japanski mirovnjaci u Kambodži, a francuski vojnici u Bosni. Iako većina europskih zemalja bazira svoje oružane snage na sustavu vojnih obveznika, rizik od pogibelji u nekoj udaljenoj zemlji, umjesto obrane vlastite, mogao bi biti pretežak teret čak i za prekaljene profesionalce. Zapovjednik danske vojske, general Hendrik Couzy, uputio je nedavno poruku svim profesionalnim vojnicima napisao da moraju računati na činjenicu da će biti upućeni u krizna žarišta diljem svijeta kao pripadnici NATO-a ili UN-a. Oni koji na to nisu spremni, napisao je u poruci, trebali bi dati ostavku. (Hina) br 182054 MET may 93