SERVIS POSEBNIH NASLOVA

Nadnaslov: Najnovije američko istraživanje o mogućnostima zračnih napada Naslov: Ograničenja upotrebe zračne sile Podnaslov: Izviješće koje je od očigledna značaja po planove za riješavanje bosanskog sukoba donosi rezultate istraživanja o zračnoj sili korištenoj u Zaljevskom ratu Piše: Charles ALDINGER, Reuter WASHINGTON - U izvješću od očigledna značaja po planove za riješavanje krize u Bosni, istraživanje o zapadnoj zračnoj sili korištenoj u Zaljevskom ratu daje naslutiti kako moderni ratni zrakoplovi nemaju izgleda za pobjedu u ratu ukoliko nisu podržani kopnenim snagama. U nezavisnom izvješću stoji da su zračni napadi SAD-a i saveznika bili pogubni za iračke trupe, zračne baze i ostale ciljeve no da je većina iračkog kemijskog oružja kao i nuklearnog programa ostala neoštećena. Riječ je o istraživanju o zračnoj sili u Zaljevskom ratu, namijenjenom američkim zračnim snagama, koje upravo završava tim vojnih stručnjaka pod vodstvom Eliota Cohena sa Sveučilišta Johns Hopkins, a do čijih je osnovnih naznaka došao Reuter. Ovo izvješće samo bi moglo podržati europsko oklijevanje pri odobravanju američkog plana zračnih napada protiv bosanskih Srba u pokušaju da ih se natjera na okončanje rata u bivšoj Jugoslaviji. Turneja američkog državnog tajnika Warrena Christophera, na kojoj je pokušao dobiti podršku za prijedlog predsjednika Clintona o poduzimanju zračnih napada protiv bosanskih Srba i skidanju embarga na uvoz oružja muslimanskim snagama, završila je zahtjevima saveznika za opreznijim pristupom - što je sasvim razbjesnilo neke ključne američke senatore. Savezničke snage na čelu s SAD-om, sastavljene od stotina ratnih zrakoplova i preko 500.000 vojnika, istjerale su 1991. godine iračke trupe iz Kuvajta i dobile Zaljevski rat nakon serije uništavajućih zračnih napada zapadnih sila. No do stvarnog okončanja došlo je tek kada su savezničke trupe i oklopna vozila uključena u operaciju "Pustinjska oluja" pristigli u Kuvajt i natjerali u bijeg demoraliziranu iračku vojsku. Međunaslov: Mogućnosti i ograničenja "Taj je rat istovremeno demonstrirao mogućnost upotrebe zračne sile kao i neka od njenih ograničenja", objašnjava tim koji je vodio ispitivanje. Cohen, bivši predavač na Naval War College, i drugi stručnjaci navode kako je nešto iračkog kemijskog naoružanja uništeno, no velika je većina ostala neoštećena. Irački nuklearni program narušen je zračnim napadima, no "mnoga postrojenja kao i većina programskih elemenata ostala su neoštećena". Saveznički su zrakoplovi bili u mogućnosti uništiti "nekolicinu, ako uopće i toliko, pokretnih lansirnih rampi" raketa SCUD koje je Irak upućivao na Saudijsku Arabiju i Izrael tijekom sukoba, nadalje tvrde. Iako je rat pokazao "bljeskove" potencijala zračne ratne sile kao i moć obavještajnog djelovanja iz svemira, bilo kakva "vojno-tehnička revolucija" koja bi se sastojala od odnošenju pobjede u konvencionalnom ratu zračnim intervencijama moguća je samo u njegovoj ranoj fazi, stoji u izvješću. "Bile bi potrebne velike organizacijske i naučne pripreme koje bi mogućnost takve revolucije učinile realnošću", zaključuje se u izvješću. Ispitivanje, pokrenuto u kolovozu 1991. godine, je stajalo 5.8 milijuna američkih dolara. U njemu se veliča upotreba zračne sile ali se navode i problemi vezani za vojno obavještajno djelovanje kao i procjene štete nanesene bombardiranjem. "Zračne su snage uništile velik dio iračke vojske, demorizirale preostali dio te je onemogućile da učinkovito dalje djeluje", stoji u izvješću. No dodaje se da je "veoma veliki dio" američke zračne sile bio odaslan na to područje te da bi "istovremeni omjer snaga raspoređen drugdje" prisilio saveznike da operaciju "Pustinjska oluja" vodi drugačije. Izvješće potvrđuje činjenicu da su procjene Ministarstva odbrane o broju iračkih snaga u Kuvajtu i van njega prije početka rata u Zaljevu bile pretjerano "napuhane" te da se radilo o samo 336.000 iračkih vojnika kao i 3,475 tenkova, dok je Ministarstvo odbrane procjenilo da se iračke snage sastoje od 540.000 vojnika i 4,280 tenkova. (Hina) br 160038 MET may 93