SERVIS POSEBNIH NASLOVA

Nadnaslov: Izložba remek-djela ruske i sovjetske avangarde u Moskvi Naslov: "Velika utopija" napokon i kod kuće Podnaslov: Nakon Frankfurta, Amsterdama i New Yorka, izložba je napokon stigla i u Moskvu, iako bez svog "stranog" dijela Piše: Paola MESSANA, AFP MOSKVA - "Ormar sa posuđem", ulje Olge Ramazove (1915), dolazi iz muzeja Lounačarski iz Krasnodara, dok je "Kompoziciju u žutom" Vasilija Kandinskog (1920) posudio Uzbekistan: nakon više od četiri godina pokušaja, "nova galerija Tretiakov" u Moskvi izlaže do srpnja jedinstvenu kolekciju djela ruske i sovjetske avangarde. Nakon Frankfurta, Amsterdama i New Yorka, ta putujuća izložba ipak je stigla do Rusije bez svog "stranog" dijela; izložena su samo djela koja pripadaju muzejima bivšeg SSSR-a ili rijetkim privatnim ruskim kolekcionarima. Čak su i baltičke zemlje odbile poslati u Moskvu svoju baštinu, koja je u siječnju vraćena u domovinu nakon zatvaranja izložbe u muzeju Guggenheim u New Yorku. "Financijski problemi sviju, uključujući i sponzora Lufthansu, cijena osiguranja za djela koja ne pripadaju Rusiji, kao i politička nestabilnost u Moskvi obeshrabrili su strane sudionike, koji su radije zadržali svoje slike", priznaje Irina Lebedev, stručnjak galerije Tretiakov za 20-e godine i organizator ovog velikog "okupljanja". "Ideja za 'Veliku utopiju' pojavila se 1988. godine u doba oduševljenja Zapada za našu zemlju; danas se nikako ne bismo bacili u tako ludu avanturu", dodaje ta mlada žena. Inicijativu je vodila američko-njemačko-sovjetska (zatim ruska) grupa. Od radova na obnovi muzeja Guggenheim u New Yorku do raspada SSSR-a, prepreke su se umnožavale i remetile tijek događaja. Izložba je otvorena u ožujku 1992. godine u muzeju Schirn Kinsthalle u Frankfurtu, a zatim je otišla u Amsterdam, u očekivanju završetka radova u muzeju Guggenheim kamo je stigla u rujnu prošle godine. Međunaslov: Okupljene "zvijezde" avangarde Unatoč djelima koja nedostaju, ogroman je interes za ovo izvanredno okupljanje remek-djela rasutih po svim djelovima bivšeg SSSR-a ili pak po privatnim moskovskim kolekcijama. Tu su Rodčenko, Vesnin, Deineka, Malevič, Kandinski, Steinberg, sve "zvijezde" iz vremena početaka Revolucije. Crno-crveni plakati u slavu radnog naroda, nacrti za futurističku Lenjinovu govornicu (Lisicki, 1920), slavne siluete bez lica Kazimira Maleviča, geometrijske kompozicije izmjenjuju se u izložbenim dvoranama. Osim slika, plakata i crteža, "Velika utopija" izlaže uzorke tkanina sa "soc-realističkim" otiscima, djela najboljih umjetnika tog doba, "revolucionarne" servise posuđa, skice za kazališne kostime i vrlo futuristička svečana odijela. Tu je i "reklama" za jednu tvornicu, koju je potpisao Aleksandar Rodčenko kao i tekst Majakovskog. Opsjednuti svakodnevnim problemima i već pomalo otupjeli, Moskovljani slabo posjećuju tu izložbu. "Godine 1987. kada smo po prvi puta pokazali slikare koji su do tada bili zabranjeni, skupilo se ogromno mnoštvo ljudi. Na prvoj samostalnoj izložbi Maleviča prije četiri godine, bilo je također puno ljudi (...) Sada ljudi manje dolaze. Dolaze samo oni koji su stvarno zainteresirani", priča Lebedeva. Ljubitelji avangarde mogu se gotovo sami šetati po velikim dvoranama, do kojih pristup košta 40 rubalja (4 centa). Osiguranje? Irina Lebedeva "radije i ne misli o tome". "Nikada nismo imali problema", dodaje, lupkajući praznovjerno u drvo. Katalog "Velike utopije" nemoguće je nabaviti; ono što je tiskano u Njemačkoj zadržano je na carini već nekoliko tjedana. (Hina) br 162152 MET may 93