PREGLED PISANJA STRANOG TISKA I EMISIJA RADIO I TV-POSTAJA

BRITANSKI RADIO - BBC Pregled tiska 'Hrvati optuženi za etničko čišćenja' javlja Tim Judah u "The Timesu". Posebni izaslanik Viskoga komesarijata za izbjeglice Jose Maria Mendiluce rekao je kako postrojbe bosanskih Hrvata već mjesec dana onemogućavaju kamionima s pomoći UN da dođu do muslimanske središnje Bosne te kako su u ponedjeljak silovito pretukli desetoricu vozača UNPROFOR-a. U središnjoj Bosni sada imamo veliku novu Srebrenicu, u kojoj je milijun i tristotine ljudi potpuno odsječeno. Mate Boban, rekao je Mendiluce, koristi se istim argumentima kao čelnici bosanskih Srba da bi obranio tezu kako Hrvati ne mogu živjeti s Muslimanima. U Mostaru i srednjoj Bosni sada teče drugi val etničkog čišćenja, prenosi list riječi izaslanika Visokog komesarijata. Michael Montgomery javlja za "The Daily Telegraph" iz Beograda kako je gospodin Mendiluce pozvao međunarodnu zajednicu na odvažan korak u sprečavanju hrvatskih nacionalista prije nego što bude kasno. Laura Silber piše u "Financial Timesu" kako su se hrvatske postrojbe jučer oglušile na upozorenja UN i vlastita obećanja o prekidu vatre te nastavile svoju vojnu akciju, kojom žele silom stvoriti zasebnu državu na štetu bosanskih Muslimana. Dok je međunarodna pažnja usmjerena odbijanju bosanskih Srba da prihvate mirovni plan, Hrvati izgleda nastoje prigrabiti sebi teritorij. Čini se da se oni nadaju kako bi za nekoliko godina pokrajine mogle biti priključene Hrvatskoj, čak i ako plan bude proveden. Diplomati kažu kako su i Srbija i Hrvatska tajno uputile svoje vojne postrojbe u Bosnu. U međuvremenu ono malo zgrada koje su ostale čitave tijekom bombardiranja prošle godine sada je u plamenu u ovom stoljetnom otomanskom gradu, izvješćuje Laura Silber. 'Milošević je i dalje gospodar Beograda zahvaljujući retorici i izdaji' piše Misha Glenny u "The Timesu". Miloševićev govor u Rajskoj dolini blizu Pala pokazao je njegovo kameleonsko političko umijeće na najbolji način, ocjenjuje Glenny. On u članku raščlanjuje Miloševićevu strategiju od napada na Sloveniju, a drži da ju je Milošević i htio odvojiti od glavnog dijela Jugoslavije do ostavljanja na cjedilu krajinskih Srba. Jedini Miloševićev cilj, po Glennyu je političko samoodržanje, a ne ostvarenje velike Srbije. RADIO DEUTSCHE WELLE - RDW Pregled tiska "Neuernberger Zeitung" smatra da je i međunarodna zajednica suodgovorna za sukobe Hrvata i Muslimana, i to svojom pasivnošću. 'Srbija je počela Balkanski rat u kojemu su kao žrtve najprije pali deseci tisuća Hrvata. Europa progonjenima nije pomogla. Čini se da se SAD pridružuju tom držanju glede Bosne. Onda je razumljivo da si Hrvati u Bosni nastoje sami pomoći. Razumljivo, iako ne prihvatljivo. Ali imamo li mi Europljani pravo, nakon svega što se dogodilo, odnosno što se nije dogodilo, u ovom slučaju, biti suci?'. U povodu razlike koja se pojavila između SAD i EZ u pristupu rješavanja sukoba u Jugoslaviji "Corriere della Sera" piše kako je politika pritiska američke diplomacije dosad uglavnom pretrpjela neuspjeh, a i sporazum o zajedničkom djelovanju u okvirima NATO-a je odgođen, barem do referenduma bosanskih Srba. Štoviše, razlike među saveznicima nisu smanjene, naprotiv, čini se da su postale još veće. Clinton je očito razočaran europskim stajalištem i poslao bi marince na Balkan, ali u Europi raste protivljenje američkom stajalištu. "The Times" komentira kako krvavi sukob sada zapljuskuje zdanje na kojemu više od pedeset godina počivaju demokratske vrijednosti i zapadna sigurnost, transatlansko savezništvo. Dvostruka trauma holokausta i Vijetnama okrenula je u Americi javno mnijenje prvo u jednom, a zatim u drugom pravcu. U Europi oni koji odlučuju bili su gotovo paralizirani oprezom i real-politikom. Zapadna zajednica ne smije dopustiti da se raspadne zbog najtežeg sukoba u Europi poslije drugoga svjetskog rata. Ako je rezultat te svađe, koja se već dugo razvlači, da se američka javnost cijepi protiv bilo kakve ideje da ikada više priskoči u pomoć Europljanima, onda će šteta koju je nanijela Bosna biti nemjerljiva. RADIO FRANCE INTERNATIONALE - RFI Stojan Cerović iz Beograda javlja: "Beograd nastavlja s pritiscima uvjeravanja bosanskih Srba da prihvate mirovni plan za Bosnu. Najnovija je ideja da se u Beogradu održi tzv. svesrpska skupština. Milošević je u izjavi agenciji 'Tanjug' rekao da odluku o mirovnom planu ne mogu donijeti samo građani republike srpske, odnosno Srbi iz Bosne. On je objasnio da je Srbija mnogo žrtvovala pomažući Srbe izvan Srbije i da se po gospodarskim i životnim problemima ne može mjeriti ni s jednom zemljom u svijetu. Srbiji je mir prijeko potreban i to je u interesu svih građana i cijeloga srpskog naroda. Milošević nastoji u to uvjeriti ne samo bosanske Srbe nego očito i mnoge u Srbiji, gdje ima otpora njegovu zaokretu. Namjera je bila da ta svesrpska skupština prihvati plan Vancea i Owena i da se ne ide na referendum bosanskih Srba jer bi zastupnici iz Bosne svakako ostali u manjini. Milošević je o tome jučer razgovarao s Radovanom Karadžićem i Momčilom Krajišnikom, koji su došli u Beograd, kada je službeno objašnjeno da ne postoji odluka o zabrani njihova ulaska u Srbiju. Ali taj sastanak završio je neuspjehom jer je čelništvo Srpske demokratske stranke u Bosni odlučilo da se na svesrpsku skupštinu ne ide prije referenduma. Tome su se pridružile i tri najveće zastupničke skupine iz Banje Luke, Bijeljine i Hercegovine. Očito, čelnici bosanskih Srba sigurni su da će referendum potvrditi njihovu odluku o odbijanju mirovnog plana, a poslije toga moći će se pozvati na volju naroda. Nakon takva obrata nesigurno je hoće li se ikakva skupština sastati u Beogradu jer glavnih sudionika neće biti". "Liberation" je objavio interview s čelnikom britanske diplomacije Douglasom Hurdom u svezi s međunarodnom politikom u Bosni. Prvo pitanje se odnosilo na tzv. zaštićene zone. Čelnik britanske diplomacije naglasio je da su zaštićene zone samo jedan od prijedloga EZ. Europska organizacija se zalaže za pronalaženje političkog rješenja bosanske krize, kao i za nastavak sankcija koje bi tekle usporedo s humanitarnom akcijom. Iduće je pitanje bilo kako zaštićene zone mogu biti vjerodostojne kada ih osigurava veoma malo broj pripadnika mirovnih snaga. Predstavnik Londona, međutim, nije želio dati precizan odgovor na to pitanje, napomenuvši da je bolje da se ne otkriva strategija. Ipak, na kraju je naglasio da EZ nije pronašla čarobni štapić za dovršenje sukoba. Nastavak razgovora se odnosio na najnovije elemente u bosanskoj krizi. Na pitanje koji će elemenat biti najvažniji kako bi bosanski Srbi pristali potpisati mirovni plan, koji su pripremili Vance i Owen, Douglas Hurd je naglasio da se radi o očitim razlikama na liniji Beograd-Pale. Međunarodna zajednica bi trebala testirati volju srbijanskog predsjednika Miloševića da izvrši pritisak na bosanske Srbe i da istodobno ostane oprezna. Prvi čovjek britanske diplomacije kritizirao je bivše američke vlasti koje su stavile Slobodana Miloševića na listu ratnih zločinaca. Douglas Hurd je izjavio kako je Velika Britanija već prije nekoliko godina uspostavila dijalog s predsjednikom Srbije, iako nije bilo nekih konkretnih rezultata. Ovaj put Slobodan Milošević je, kako je naglasio Hurd, zauzeo stajalište koje se čini nešto realnijim. RADIO BROD - RB 12. svibnja, emisija u 21,30 sati Prenosimo dio izvješća dopisnika postaje iz Sarajeva Bude Vukobrata: "(...) Što se sadašnjeg sukoba u Hercegovini tiče, valja naglasiti da je dosta nesporazuma ovdje izazvao i poziv člana Predsjedništva BiH Fikreta Abdića da se obustavi sukob. Kontroverzni direktor i glavni junak afere 'Agrokomerc' na opće zaprepaštenje ovdašnje javnosti ne imenuje krivce za sukob i poziva Muslimane, koji bi silom htjeli mijenjati Vance-Owenov plan, na razum. Ta čudna gledišta jednog od najuglednijih muslimanskih vođa izazvali su burne reakcije, posebno ljudi iz oružanih snaga, a i državna televizija objavila je odmjeren, ali i potpuno određen komentar protiv Abdićeve argumentacije. (...)" Dopisnik postaje iz Ljubljane Zekerijah Smajić ističe: "Osim svih vlastitih problema, od sve evidentnijeg rasta inflacije do eruptivnog vala financijsko-političkih afera, Slovenija, čini se, aktivnije nego ikada prati i sudjeluje u rješavanju bosansko-hercegovačke drame. Završeno je vrlo uspjelo međunarodno putovanje slovenskih političara na kojemu su bili od predsjednika Kučana i premijera Drnovšeka do ministra obrane Janše. Janša po povratku iz višednevna posjeta SAD sada u nastavcima izvješćuje javnost o potankostima slovenske politike prema Bosni i američkim gledištima na isti problem. Najkraće rečeno, dokazani vojni strateg, u slovenskim okvirima, smatra da je svijest vodećih američkih političara i državnika dosegla gornju točku percepcije srpskih zločina i da se primiče vrijeme konačnog poklika: dosta! Janša nije spreman pobliže odrediti mogući slijed događaja i rokove, ali se u slovenskim glasilima i među nezavisnim vojno-političkim analitičarima smatra da je idućih 20 do 30 dana vrijeme odluke. U tom kontekstu se u Sloveniji gleda i na najnovije sukobe u Mostaru i srednoj Bosni. Bez ograda, ovdje se za eskalaciju sukoba okrivljuje hrvatska strana i na prvim stranicama najavljuje dolazak Klausa Kinkela na razgovore s Tuđmanom. Dopisništvo "Radio broda" u Ljubljani je doznalo da je proteklih dana iz Mostara nestala cijela skupina uglednih bosansko-hercegovačkih novinara koji su godinama izvješćivali iz toga dijela BiH. Među njima su: Muftik Karabeg, Alija Behmen, Alija Skebo i nekoliko mlađih kolega. Jedini je uspio izbjeći progon dopisnik "Oslobođenja" Nenad Žujo, koji je dopisništvo "Radio broda" u Ljubljani obavijestio o nezapamćenu napadu na javne medije i njihove poslenike. Još nema svih podataka o nestalim novinarima, ali Žujo tvrdi da je raciju proveo HVO, i da je među nastalim još oko stotinu civila. (...) U ime "Radio broda" apeliramo na Međunarodnu federaciju novinara u Bruxellesu da odmah poduzme sve potrebne korake". Iz Podgorice se za postaju javio Nebojša Redžić. "Bez obzira hoće li odluka o održavanju 'svesrpske skupštine' biti realizirana ili ne, u Crnoj Gori sve poprima pomalo dramatičan karakter. Ono što se odavno nagovještavalo kao način da se provjeri crnogorska odanost srpstvu, a ujedno i kao potez koji bi mogao upaliti fitilj na bačvi baruta crnogorske političke scene, događa se upravo pristankom predsjednika Crne Gore Momira Bulatovića da Skupština Crne Gore sudjeluje na skupu, navodno usmjernom k cilju da se bosanski Srbi urazume i potpišu Vance-Owenov plan. Tim povodom je u Skupštini Crne Gore održan sastanak predsjednika Skupštine i čelnika klubova poslanika stranaka zastupljenih u parlamentu. Istaknuto je da se radi o još jednom pokušaju da se doprinese donošenju odluke o potpisivanju Vance-Owenova plana, a posebno je naglašeno da sazvani sastanak poslanika nema institucionalni karakter i da je svako nastojanje za mirnim rješavanjem bosanske krize u korelaciji sa zaključcima Skupštine Crne Gore. Tako suhoparno i neuvjerljivo objašnjenje iz kabineta predsjednika Skupštine nikako nije bilo u skladu s očekivanjem javnosti da se objasni pravi karakter skupa... Nedoumice su pojačane činjenicom da svi boegradski mediji predstojeći skup označuju kao 'svesrpsku skupštinu', dok se u Crnoj Gori, odnosno njezinim državnim medijima takva formulacija izbjegava. U tom smislu priopćenje Socijalističke partije Crne Gore, stranke koja ima poslanike u saveznom parlamentu, dalo je mnogo više elementa za razumijevanje stanja. Naime, socijalisti tvrde da ne mogu podržati niti se odazvati na nedefinirani skup 14. svibnja u Beogradu. Skup nema uporišta ni u Ustavu Crne Gore ni u Ustavu SRJ, pa se stoga savezni poslanici i poslanici republičkih skupština tamo mogu naći samo privatno. Za prosrpsku Narodnu stranku dvojba se svodi na to hoće li bosanski Srbi pristati da prije referenduma sudjeluju na svesrpskoj skupštini ili ne. Tako njezin lider Novak Kilibarda tvrdi da Srpska demokratska stranka treba prvo saslušati skupštinu svespskog naroda, pa nakon toga ocijeniti svrhu STRANI TISAK SJEDINJENE DRŽAVE - THE WASHINGTON TIMES (12. V. 1993) Izviđanje u Bosni - jesmo li doista tamo? Georgie Anne Geyer opisuje kako je pokušavala doznati istinu o jednoj vijesti koja se pojavila ovog tjedna: "Jesu li doista američki vojnici - vjerojatno posebne jedinice američke vojske - na terenu u Bosni? Je li točno da već nišane srpsko topništvo, čekaju i nadaju se da će se hrabri vođe zapadnoga svijeta jednog dana odlučiti na djelovanje? Sigurno ćete se složiti da priča nije nelogična", piše Georgie Anne Geyer. Istražujući točnost tih tvrdnji, novinarka je najprije čula da su objavljene u televizijskim izvješćima, međutim, tu su tvrdnju opovrgnuli i CNN i NBC. Zatim je "slučajno naletjela na jednoga od mnogih sablasnih tipova koji ispunjaju ovaj najnoviji balkanski rat", posrijedi su "Amerikanci, pripadnici jugoslavenskih etničkih skupina koji obavljaju različite neodređene poslove, dobrotvorne ili slične, u bivšoj Jugoslaviji". Jedan od njih potvrdno je odgovorio na njezino pitanje, rekavši da su "posebne jedinice 'u Bosni' i nišane srpsko topništvo, prate gdje je skriveno i kamo ga premještaju. (...) Već tjedan dana su spremni pucati na srpsko topništvo". Novinarka se zatim obratila vojnim izvorima. Jedan pentagonski analitičar zanijekao je tvrdnju, napomenuvši, međutim, "ima ljudi na terenu koji su tamo razmješteni zbog ranijih dobrotvornih padobranskih operacija. Njih se može preusmjeriti, ali je činjenica da su oni tamo radi starije misije". Drugi je pentagonski analitičar na novinarkino pitanje odgovorio dugom šutnjom, "šutnjom koja odaje", a zatim "smijehom koji govori i upitao 'Znate li sada odgovor na pitanje?'" Zatim je "The New York Times" objavio članak o spremnosti na djelovanje američkoga broda Theodore Roosevelt. Autorica drži da, ako je već brod toliko spreman, "onda vjerojatno na terenu ima vojnika koji nišane prokleto topništvo koje je pobilo toliko tisuća ljudi i razorilo povijesne gradove. Poslije puna dva dana istrage, još ništa ne znam. Osobno vjerujem da su posebne jedinice tamo, jer, unatoč neaktivnosti naših vođa, i dalje mislim da bi zapadni svijet mogao racionalno djelovati suočen sa suvremenim 'konačnim rješenjem'. Nadam se i molim da su tamo.. Ali ovdje u glavnom gradu, jedino što znamo o vojnoj aktivnosti ove vlade jest to da se može raspaliti i rasplakati nad homoseksualcima u vojsci i ženama u borbi, ali ne i nad genocidom u Europi. Možda je naša sadašnja politika jednostavno to da u vojsku može ući bilo tko - jer nikoga ne namjeravamo slati u borbu", zaključuje Georgie Anne Geyer. ITALIJA - CORRIERE DELLA SERA (12. V. 1993) Ponovno atomska ucjena Srba: "Napast ćemo centralu u Krškom" "Najubojitije oružje srpskoga arsenala nalazi se trideset kilometara od Zagreba i osamdeset od Ljubljane, duž auto-ceste što povezuje ta dva glavna grada", piše Riccardo Orizio te ističe da je "ta bomba potencijalno jača od stotine scud-ova zajedno. Da eksplodira pogodila bi milijune ljudi i u pograničnim zemljama, poput Italije i Austrije. Centrala u Krškom je, naime, prva nuklearna centrala u svijetu kojoj prijeti opasnost da se pretvori u ratno oružje. ... Instalirana za vrijeme ujedinjene Jugoslavije, danas je na nišanu srpskih snaga iz Bosne, koje prijete da je napadnu raketom ili zračnim napadom - kamikazom - u slučaju zapadne intervencije u Bosni. Već u lipnju g. 1991., za vrijeme kratkoga rata između saveznih jugoslavenskih postrojba i onih 'pobunjeničkih' - slovenskih, beogradski su zrakoplovi dva puta nadlijetali kršku centralu. (...) Da je još uvijek vojni cilj, podsjetio je početkom siječnja i general Momir Talić, zapovjednik Banje Luke (vojne utvrde bosanskih Srba): 'Koja bomba mogla bi završiti i na atomskoj centrali Krško. Pretpostavljate gdje bi bio fall-out?', rekao je, prijeteći Zapadu, posebice Italiji. Ugledan institut za istraživanja, povezan s ljubljanskim sveučilištem, 'Jozef Stefan Institute', raščlanio je moguće metode srpske akcije i otkrio dvije: rakete 'Luna', sovjetske proizvodnje, dometa sedamdeset kilometara, prilično su neprecizne i izbacuju se s pokretnih poletnih tornjeva; ili - zračni napad kamikaza. U prvoj pretpostavci meta bi bila veliko skladište iskorištenog atomskog goriva, koje je osobito izloženo. U drugoj bi to bilo samo srce reaktora, zaštićeno betonskim zidom i (samo sa strane) čeličnim branikom. (...) Po mišljenju stručnjaka posljedice napada variraju, ovisno o tipu uptrebljene vojne akcije: od radioaktivnog oblaka iz prve pretpostavke, do incidenta tipa Three Mile Island (ako ne i Černobila) bombardiranjem primarnog kružnog toka reaktora. (...) Slovenska vlada već je mjesecima u stanju pripravnosti te je zatražila od NATO-a da drže predio pod kontrolom svojim radarskim zrakoplovima. No, možda smatra da ta predostrožnost nije dovoljna. Jučer je, nenadano, centrala u Krškom bila zatvorena zbog 'tehničkih kvarova'. (...) No, slučajno se zatvaranje podudara upravo s jednom od preporuka ljubljanskoga instituta za istraživanje: u najkritičnijim momentima ugasiti reaktor. I sada se, s približavanjem zapadne intervencije u Bosni, napetost popela do maksimuma", zaključuje Riccardo Orizio. (Hina) sk 130359 MET may 93