SLOBODNA DALMACIJA: POVRATAK DIJASPORE

ZAGREB, 4. svibnja (Hina) - Gojko Borić, u povodu predstojećeg svjetskog kongresa iseljenjih Hrvata u Zagrebu, piše o stajalištima i problemima hrvatskih iseljenika. "Jedno je ipak sigurno: unatoč nepoznate brojčane snage Hrvata izvan Hrvatske, oni su snažan materijalni čimbenik u cjelini hrvatskog nacionalnog korupsa. (...) Ta materijalna vrijednost, često izražavana u milijardama dolara (Đodan), obično je pred očima domovinskim političarima kad guslaju o neophodnosti povratka dijaspore na djedovska ognjišta", ističe Borić i podsjeća kako su pokušaju državnog vrhovništva da iseljenu Hrvatsku uklopi u strukturu nove vlasti "neslavno propali". Autor se zatim osvrće na Međunarodnu hrvatsku inicijativu koja "na svoj način želi pomoći novoj hrvatskoj demokraciji" i podsjeća kako javni nastupi Inicijative nisu uvijek nailazili na odobravanje etabliranih struktura javnog života u domovini.. "Očito je da Incijativa nastupa s drukčijih polazišta od onih kakvi postoje u postkomunističkoj Hrvatskoj. Sama ideja da intelektualno potentni i iskustvom bogati hrvatski intelektualci u inozemstvu žele svojim savjetima pomoći Hrvatskoj zaslužuje svaku pohvalu", ocjenjuje Borić, ali i drži kako bi Inicijativu "svakako trebalo brojčano povećati i njezin rad institucionalizirati, te locirati na barem dva uporišta - jedno inozemno i jedno domovinsko". Borić bi Incijativi uz to preporučio stručno i političko glasilo kao sponu između dijaspore i domovine. U vezi s osnivanjem svjetskog saveza hrvatskih zajednica, Borić upozorava da bi bilo bolje da ga se ne osniva, ako bi postao podružnica bilo koje domovinske stranke ili ogranizacije. Naglašava kako "on mora biti samosvojan i neovisan u svakom pogledu", te da bi ga trebalo bi ga što brže omasoviti i onda pameću vodstva i velikim brojem članstva učiniti čimbenikom iseljeničke politike u Hrvatskoj i hrvatske politike u inozemstvu. Kao uzorak predlaže Svjetski židovski kongres ili savez poljske emigracije 'Polonia'. "Utjecaj tih družbi je velik u materijalnom i političkom smislu, ali niti su oni tutori vlastima u domovini, a niti ih domovina teledirigira". Na kraju Borić ocjenjuje kako će se "teško ostvariti ideal masovnog povratka iseljenih Hrvata u domovinu", te da "oni koji žele ili moraju ostati vani, a ti su, nažalost, većina, ne bi htjeli biti domovinske 'krave muzare'". Po njemu hrvatsko iseljeništvo "strašno mnogo daje domovini, no već se naziru dna njegovih rezervi" i predlaže: "Možda bi kako dijaspora, tako i domovina mogle razmišljati o svojevrsnom dobrovoljnom porezu (zaista dobrovoljnom!) svih iseljenika u korist nekog fonda za obranu i obnovu Hrvatske. Za domovinu je mnogo povoljnije ako stalno žubori inozemni vrutak nego da povremeno dolazi do novčanih poplava i suša. Možda bi to mogla biti jedna od tema na predstojećem svjetskom kongresu iseljenih Hrvata u Zagrebu", zaključuje Gojko Borić. (Hina) gk 040537 MET may 93