POZADINA OSTAVKE ŠEFA NJEMAČKE OPORBE BJOERNA ENGHOLMA

KIEL, 3. svibnja (DPA/Hina) - Današnja ostavka Bjoerna Engholma na mjesto predsjednika njemačkih socijaldemokrata i, sudeći prema anketama proteklih mjeseci, sve perspektivnijeg kancelarskog kandidata u parlamentarnim izborima sljedeće godine, mogla bi se, kako se ocjenjuje u njemačkoj javnosti, presudno odraziti na ishod tih izbora kao i na porast visokom cijenom njemačkog ujedinjenja "nagriženog rejtinga" vladajućih demokršćana. Razlozi Engholomova koraka vezani su za političku aferu, što je prije pet i pol godina potresala sjevenonjemački grad Kiel (Kil), a inicirala ju je lažna izjava tadašnjeg Engholomovog protivnika, demokršćanskog političara i premijera pokrajine Schleswig-Holsteina (Šlezvig-Holštajn) Uwea Barschela (Uve Baršel). 18. rujna 1987. Barschel je javno porekao svaku umiješanost u "prljave trikove" i medijsku kampanju lansiranu protiv Engholma uoči tadašnjih pokrajinskih izbora. Ugledni tjednik "Der Spiegel" optužio je naime Barschela 18. rujna kako je špijuniranjem, difamiranjem o intimnom životu i anonimnim prijavama o utaji poreza upravo on pokušao diskreditirati svog političkog protivnika i "izazivača" za vlast u pokrajini, socijaldemokratskog kandidata Engholma. Barschelova je izjava predstavljala početak njegova kraja. Samo nekoliko dana kasnije dokazano je kako je Barschel lagao. 25. listopada Barschel je podnio ostavku, a 11. listopada 1987. godine Uwe Barschel nađen je mrtav u kadi hotelske sobe u Ženevi. Kao službeni uzrok smrti utvrđeno je samoubojstvo, što ne samo Barschelova obitelj nego i mnogi drugi u Njemačkoj nikad nisu prihvatili. Oktrića "Spiegela" objavljena su 13. rujna 1987. godine, u trenutku održavanja izbora za pokrajinski parlament u Schleswig-Holsteinu. Demokršćani (CDU) su izgubili svoju većinu, koalicija s liberalima (FDP) nije uspostavljena, a ni oporbeni socijaldemokrati nisu bili u stanju preuzeti vlast. U toj političkoj pat-situaciji odjeknuli su napisi o Barschelovoj umiješanosti u kampanji ocrnjivanja njegovog glavnog političkog konkurenta Engholma. U prijevremenim izborima, održanim 8. svibnja 1988. Engholm je potom postigao "rezultat snova" za SPD, osvojivši 54,8 posto glasova i postavši pokrajinskim premijerom. Osim sporadično iznošenih sumnji u nikad do kraja nerazjašnjeno Barschelovo samoubistvo, čitava je afera tijekom godina pala u zaborav. Sve dok u veljači ove godine nije iznova aktualizirana. Ministar za socijalna pitanja u Engholmovoj pokrajinskoj vladi Guenther Jansen javno je priznao kako je iz "sažaljenja" dao 40 tisuća maraka iz svojih privatnih sredstava Reineru Pfeifferu. A Pfeiffer je 1987. godine bio Barschelov referent za javnost i važio je kao ključna figura čitavog ondašnjeg skandala. Upravo su Pfeifferove izjave dokazale naime da je Uwe Barschel lagao, zaklinjući se da nema veze s kampanjom za ocrnjivanje Engholma. Ključno je pitanje bilo, da li je Engholm znao za Pfeifferovu namjeru da javnosti razotkrije "makinacije svog šefa Barschela" u diskreditiranju Engholma, odnosno da li je za to znao prije izbora i konačno, da li je i u kojoj je mjeri osobno utjecao na Pfeiffera da raskrinka Barschela. 15. ožujka ove godine Engholmov je suradnik Klaus Nilius izjavio kako je već u ljeto 1987. godine, dakle prije tadašnjih pokrajinskih izbora, bio u kontaktu s Pfeifferom, te je pojedinosti njihovih razgovora, naime dokaze o Barschelovim "makinacijama protiv Engholma" prenio tisku, konkretno "Spiegelu". Engholm je sam čitavo vrijeme uporno tvrdio kako je o svim tim aktivnostima vezanim za dokazivanje Barschelove umiješanosti u "operaciju diskreditiranja" njega samog doznao tek nakon kobnih izbora 13. rujna 1987. Prošloga vikenda međutim, točnije 30. travnja, "Der Spiegel" objavljuje da je Bjoern Engholm pred istražnom komisijom 1987. godine, a i cijelo vrijeme kasnije, govorio neistinu, jer je za Barschelove aktivnosti znao prije izbora, a implicite bio i prije izbora umiješan u njihovo razotkrivanje. (Hina) sd 031451 MET may 93