SERVIS POSEBNIH NASLOVA

Nadnaslov: Da li su Amerikanci otupjeli na zločine u Bosni? Naslov: Amerikanci bespomoćni pred strahotama Podnaslov: Dok jedni tumače da su strahote i nedjelovanje doveli do otupjelosti i poricanja, drugi ocjenjuju da je problem u neodlučnosti političkih čelnika Piše: Alan ELSNER, Reuter WASHINGTON - Predsjednik Clinton inaugurira danas u Washingtonu muzej posvećen uništenju Židova u Europi od strane nacista za 2. svjetskog rata. Koliko je tužno, komentiraju ovih dana neki koji namjeravaju uzeti učešća u svečanosti, obilježavati obljetnicu jednog genocida, dok se nemilosrdan pokolj bosanskih Muslimana koji sprovode Srbi nesmanjenom žestinom nastavlja u zemlji koja se nekada zvala Jugoslavijom. Ovakav slijed događaja Menachem Rosensaft, osnivač organizacije koja okuplja djecu onih koji su preživjeli holokaust ne podnosi ni najmanje lako, vjerujući da svijet može ispraviti umorstvo počinjeno nad šest milijuna Židova samo bude li se stvarno držao slogana "Nikad više". "Valja se nadati da će Muzej holokausta postati trajnom opomenom koja će SAD kao i međunarodnu politiku natjerati na odlučnost i odmjerenost ", kaže Rosensaft. U vrijeme Drugog svjetskog rata, mnogi su ljudi s punim pravom mogli tvrditi kako nisu bili upućeni u ono što se događa Židovima, iako su njihovi čelnici to znali. Ovaj put glede Bosne, nitko se zahvaljujući televiziji ne može poslužiti tim opravdanjem. No neka vrst bespomoćnosti zahvatila je mnoge, uključujući i čelne političare SAD-a. Clinton koji je tijekom svoje izborne kampanje obećao stati na kraj divljačkim pustošenjima u zemljama bivše Jugoslavije, sada se ponaša krajnje oprezno. Njegov državni tajnik Warren Christopher te sukobe naziva "paklenim ratom", implicirajući time da im je nemoguće stati na kraj a još manje ih zaustaviti. Washingtonom ovih dana kruži slijedeći vic: Koja je razlika između Busheove i Clintonove administracije glede riješavanja problema ex Jugoslavije? Odgovor je slijedeći: Niti jedna niti druga ne poduzimaju ništa, no Clintonovi ljudi osjećaju stoga grižnju savjesti. Međunaslov: Sličnost današnje situacije s Europom 1939. godine Mnogim je Amerikancima taj sukob preudaljen, teško se mogu s njim poistovjetiti. No čak i ljudi koji su zabrinuti događajima u zemljama s imenima koja teško izgovaraju, osjećaju se bespomoćnima. "S vremenom je kombinacija strahota i nedjelovanja dovela do stanja otupjelosti i poricanja", smatra Patrick Glynn, analitičar American Enterprise Instituta koji se bavi ovim sukobom. "To je obeshrabrujuće, no domaća se američka politika našla u škripcu glede Bosne. Ljudi se osjećaju krivima, no na neki su način otupjeli". Prošlog je tjedna State Departement izdao svoje sedmo izviješće o kršenju ljudskih prava u ex Jugoslaviji, iznoseći neopisive čine masovnih ubojstava, silovanja i mučenja. Izviješće je privuklo samo malu pažnju medija. U uvodu izviješća opisuje se masovno ubojstvo koje su Srbi prošlog ljeta počinili u jednom bosanskom selu. "Srbi su muškarce jednog po jednog odvodili na stranu i tukli ih. Svjedoci su vidjeli kako im na prsa četnici urezuju pravoslavni križ. Nakon što je svaki od zatvorenika pretučen odveden je u obližnju sušu gdje je i ubijen. Dok su pokušavali dvadesetom po redu zatvoreniku urezati u prsa križ, taj čovjek obliven krvlju, sa jednim okom koje mu je iz očne duplje visilo van, pokušao se osloboditi. Jedan ga je vojnik pucnjem u glavu ubio." Današnja situacija strahovito je slična onoj u Europi tridesetih godina prije početka rata 1939. godine. Tada su se, jednako kao i sada, održavale međunarodne konferencije, donosile rezolucije, držali govori - no ništa nije učinjeno. Rosensaft ne vjeruje da su ljudi indiferentni. Oni nemaju pravog vođe i ne znaju kojim pravcem krenuti. "Jedan je od problema i to što ljudi nisu posve sigurni što im je činiti, ili što mogu učiniti. Iz Washingtona i Ujedinjenih Naroda ne dobivamo nikakve smjernice", tvrdi. Potrebu da se rješenje donese na visokom nivou istakla je bivša britanska premijerka Margaret Tatcher. "Ne možemo više dozvoliti da se stvari i dalje ovako odvijaju i stajati skrštenih ruku pred zločinima nad nedužnim narodom. Da bi zlo trijumfiralo dovoljno je da dobri ljudi ne poduzimaju ništa". Tatcherova je izjavila kako se nada da će svjetski čelnici podijeliti njezine emocije, dodavši: "Već to će biti korak prema rješenju". (Hina) br 212348 MET apr 93