ODGOVOR REPUBLIKE HRVATSKE NA UPITE ORGANIZACIJE AMNESTY INTERNATIONAL

ZAGREB, 20. travnja (Hina) - Organizacija Amnesty International, njezino Međunarodno tajništvo u Londonu, dostavilo je predsjedniku Republike Hrvatske, dr. Franji Tuđmanu i drugim visokim dužnosnicima Republike Hrvatske upite glede informacija o navodnim zlouporabama i kršenjima ljudskih prava u Republici Hrvatskoj, poglavito u svezi s ratnim sukobima i djelovanjem pripadnika oružanih snaga Republike Hrvatske te djelovanju vojnog i civilnog pravosudnog sustava Republike Hrvatske, priopćeno je iz hrvatske Vlade. Vlada Republike Hrvatske preuzela je obvezu odgovoriti na upite Međunarodnog tajništva organizacije Amnesty International što je potpredsjednik Vlade, gospodin Vladimir Šeks, u ime Vlade Republike Hrvatske jučer i učinio. Hina u cijelosti prenosi pismo potpredsjednika Šeksa: "Štovani gospodine Berger, Vlada Republike preuzela je obvezu odgovoriti na Vaše upite od 1. veljače 1993., upućene predsjedniku Republike i visokim dužnosnicima Republike Hrvatske. Izvješćujemo Vas kako slijedi: Republika Hrvatska, svoju namjeru i odlučnost u štovanju međunarodnih ugovora iskazala je odredbom članka 134. svoga Ustava (Narodne novine, broj 56/90, od 22. prosinca 1990.), koja glasi: "Međunarodni ugovori koji su sklopljeni u skladu s Ustavom i objavljeni, čine dio unutarnjega pravnog poretka Republike, a po pravnoj snazi su iznad zakona. Njihove se odredbe mogu mijenjati ili ukidati uz uvjete i na način koji su u njima utvrđeni ili suglasno s općim pravilima međunarodnoga prava". Točkom III. Ustavne odluke o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske (Narodne novine, broj 31, od 25. lipnja 1991.), koju je proglasio Sabor Republike Hrvatske, Republika Hrvatska obvezala se primjenjivati međunarodne ugovore koje je sklopila i kojima je pristupila (bivša) SFRJ, ako nisu u suprotnosti s Ustavom i pravnim poretkom Republike Hrvatske, a na temelju odredbe međunarodnoga prava o sukcesiji država u pogledu ugovora. Istovjetna odredba sadržana je u članku 33. Zakona o sklapanju i izvršavanju međunarodnih ugovora (Narodne novine, broj 53/91 i 73/91). Republika Hrvatska notificirala je depozitarima svih važnih međunarodnih višestranih ugovora svoju volju da se, sukladno s odredbama međunarodnoga prava, smatra sljednikom bivše SFRJ te o tome dobila potvrdu depozitara - tako i za temeljne međunarodne ugovore u području prava čovjeka. Propisi Republike Hrvatske u području zaštite prava čovjeka počivaju na načelima usvojenim od strane civiliziranih zemalja te suvremenim rješenjima Europe u području prava nacionalnih i etničkih zajednica ili manjina. Republika Hrvatska i njena Vlada odlučne su u provedbi poštivanja temeljnih prava čovjeka, sukladno s preuzetim međunarodnim obvezama, kako je i iskazao predsjednik Republike, dr. Franjo Tuđman, u izjavi danoj 9. prosinca 1992. godine. Prirodna je zabrinutost organizacije Amnesty International za određene tvrdnje ili navode o slučajevima ozbiljnih povreda prava čovjeka u Republici Hrvatskj. Premda Vlada Republike Hrvatske i Predsjednik Republike čine sve da Hrvatska vojska, te organi vlasti i državne uprave poštuju odredbe međunarodnoga humanitarnoga prava, Vaše pismo nagnalo nas je na još jednu posebnu provjeru pojedinačnih navoda Vašega pisma, kako bismo otklonili sumnju koju stvaraju neprovjereni i obmanjujući navodi te da Vama pružimo zadovoljstvo u tome što ćete "čuti i drugu stranu". Vlada Republike Hrvatske provjerila je sve činjenice u svezi s navodima da je Hrvatska vojska 23. siječnja 1993. godine u selima Kašić, Smoković namjerno i nasumce ubijala osobe koje nisu pripadale borbenim postrojbama. U području navedenih sela i inače u zoni borbenih operacija nije bilo ni namjernog niti nenamjernog ubijanja osoba koje ne pripadaju borbenim postrojbama. Pripadnici pobunjenih, paravojnih srpskih postrojbi, koji su djelovali i uhićeni u zoni borbenih operacija nalaze se u vojno-istražnom zatvoru, protiv njih se vodi istraga, određeni su im branitelji, imaju osiguranu liječničku zaštitu, odjeću, obuću, ishranu i sva prava, te zaštitu predviđenu odredbama ženevske konvencije. Srbi, ranjenici, smješteni su u bolnicu i osigurano im je bolničko liječenje sukladno s najvišim standardima. Izbjeglo srpsko civilno pučanstvo, iz navedenih sela, ima osiguran hotelski smještaj na otoku Pagu, isti tretman kao i izbjeglice i prognanici Hrvati, ista prava i zaštitu. Poginuli pripadnici pobunjenih srpskih paravojnih postrojbi uredno su evidentirani, identificirani i pokopani na civilizirani način. O svemu navedenom izvješćeni su članovi Međunarodnoga Crvenog križa, te Promatračka misija UN-a i EZ-a iz Zadra. U Osijeku, u 1992. godini, ukupno su prijavljena 72 pripadnika Hrvatske vojske za kaznena djela ubojstva ili pokušaja ubojstva - 65 za dovršena djela ubojstva i 7 za pokušaj. Protiv svih se vodi kazneni postupak i do sada je izrečeno 14 presuda. Većina žrtava izvršenih ubojstava su Hrvati (40 osoba), 22 osobe Srbi, a tri osobe su Muslimani. Tijela državne sudbene vlasti u Osijeku nisu nakon provjere navoda utvrdili postojanje slučajeva proizvoljnih i vansudskih smaknuća. Kaznenih prijava o nezakonitom postupanju pripadnika HV-a i vojne policije prilikom useljavanja, odnosno zamjene stanova u Osijeku, nema. Sukladno s propisima Republike Hrvatske, po rješidbama upravnih i sudskih organa iseljavaju se stanari koji su u stanovima bez valjanoga pravnoga temelja. Istodobno, sukladno s posebnim zakonom, prazni i napušteni stanovi daju se na privremeno korištenje obiteljima poginulih boraca, te prognanim i izbjeglim osobama. U područjima, bliskim ratom i okupacijom zahvaćenim područjima (u Osijeku se nalazi oko 30.000 prognanika i oko 1.000 obitelji poginulih hrvatskih vojnika), bilo je pojedinačnih slučajeva prekoračenja zakonskih ovlaštenja u provedbi rješenja o dodjeli stanova na korištenje. Ministarstvo obrane i Ministarstvo pravosuđa i uprave odmah su izvršili nadzor nad provedbom Zakona o privremenom korištenju stanova u društvenom vlasništvu, te reagirali u navedenim slučajevima kršenja zakonitosti. Državno odvjetništvo Republike Hrvatske također je uputilo pismene upute svim vojnim državnim odvjetništvima o potrebi hitnoga reagiranja, te pismena upozorenja svim upravama vojnih policija, a radi poštivanja zakonitosti. Uprava vojne policije je potom uputila preciznu zapovijed svim postrojbama vojne policije o obveznom načinu postupanja pripadnika vojne policije prilikom pružanja intervencija. Glede sumnje u pojedine postupke i presude protiv pripadnika HV-a za počinjena kaznena djela - 1) Optuženi M. H., presudom Okružnoga suda u Karlovcu, od 4. rujna 1992. godine, br. K-23/92, oslobođen je optužbe da je u okolnotima rata, kršeći pravila međunarodnoga prava, ubio, odnosno ranio pripadnike neprijateljskih snaga, koji su se navodno predavali. M. H. oslobođen je jer, po mnijenju suda prvoga stupnja, nije dokazano da je počinio navedeno kazneno djelo, a iz obrazloženja presude slijedi da je optuženik pucajući iz mitraljeza, branio svoj život i živote ostalih policajaca na položaju, postupajući u nužnoj obrani. Protiv te presude Okružno državno odvjetništvo u Karlovcu podnijelo je, dana 1. listopada 1992. godine, žalbu Vrhovnom sudu Republike Hrvatske. 2) Optužnicom Okružnoga državnog odvjetništva u Zagrebu, od 11. svibnja 1992. godine, br. Kt-639/91, optuženicima M.S., S.R., I.M., N.H. i S.Ž. inkriminirano je kazneno djelo ubojstva, izvršeno na štetu M.Z. i A.Z., a optuženom S.R. još i kazneno djelo ubojstva, izvršeno na štetu M.Z. Svi optuženi oslobođeni su presudom Okružnoga suda u Zagrebu, br. K-04/92, od 9. svibnja 1992., radi nedostatka dokaza. Međutim, po ocjeni Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, Okružni sud u Zagrebu označenom je oslobađajućom presudom povrijedio zakon, pa je dana 8. ožujka 1993. godine, pod brojem Ktz-37/93, protiv iste presude uložen pravni lijek pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske. 3) Protiv R.A., D.Š., D.K., i V.K., Vojno tužiteljstvo u Zagrebu je 18. veljače 1992. godine podnijelo optužnicu Vojnom sudu u Zagrebu, zbog kaznenoga djela ubojstva. Vijeće Vojnoga suda u Zagrebu donijelo je rješenje kojim se obustavlja postupak protiv svih okrivljenih. Iz obrazloženja proizlazi da su okrivljeni izvršili inkriminirano djelo u svezi sa ratom protiv Republike Hrvatske, te da se ima stoga na njih primijeniti Zakon o oprostu od krivičnog progona i postupka za krivična djela počinjena u oružanim sukobima i u ratu protiv Republike Hrvatske, slijedom čega je protiv optuženih kazneni postupak i obustavljen. Tako je postupljeno, sukladno s navedenim Zakonom o oprostu, u sudskim procesima protiv ukupno 3.182 osobe (2.393 Srba, 293 Hrvata te 496 pripadnika drugih manjina, odnosno nacionalnih ili etničkih zajednica). 4) U tijeku je kazneni postupak protiv četvorice pripadnika vojne policije u Splitu, zbog postojanja osnovane sumnje da su u svojstvu vojnih osoba prekoračili svoja ovlaštenja, zbog čega je nastupila smrt jedne osobe, D.S., pa da su time počinili teško kazneno djelo. Obdukcijom je utvrđeno da je smrt D.S. nastupila zbog srčanoga udara, dočim će se sudskim postupkom utvrditi eventualno postojanje uzročne veze postupanja s pokojnim D.S. u vojnom zatvoru s nastupom srčanog udara, odnosno smrti. 5) Vojno državno odvjetništvo u Splitu je zbog smrti okrivljenika N.K. i G.B., te ozljeđivanja okrivljenika M.S., L.O. i B.B., zatražilo da se u istrazi prikupe svi podaci o osobama koje su sudjelovale u operativnom radu nad okrivljenicima, druga dokumentacija, te saslušaju svjedoci. Na području teritorijalne ovlasti Vojnoga državnog odvjetništva Split, tijekom 1992. godine primljene su kaznene prijave protiv 55 počinitelja kaznenoga djela ubojstva, odnosno pokušaja ubojstva. Među prijavljenima, koji su svi u vrijeme izvršenja djela bili pripadnici Hrvatske vojske, 51 je Hrvat, dva Muslimana, jedan Slovak i jedan Srbin. Među 18 osoba - žrtava ubojstva - 14 je Hrvata, tri Srbina i jedan Musliman. 6) U vrijeme intenzivnih napada na Republiku Hrvatsku i zločina nad civilnim pučanstvom u Republici Hrvatskoj, tijekom 1991. procesuirani su slučajevi ratnih zločinstava, koja su izvršili Hrvati. U 1992. godini takvi slučajevi nisu registrirani. - M.P., pripadnik HV-a, optužen je od strane Državnoga vojnog odvjetništvu u Karlovcu zbog kaznenoga djela - ratnoga zločina protiv ratnih zarobljenika (dana 19. studenoga 1991. godine ubio tri osobe, ranio jednu osobu - svi srpske nacionalnoti). Osuđen je pred Vojnim sudom u Karlovcu na kaznu zatvora u trajanju od devet godina (bitno smanjeno uračunljiv u vrijeme izvršenja djela), presuda je pravomoćna, potvrđena presudom Vrhovnoga suda Republike Hrvatske, od 28. listopada 1992., - I. M., pripadnik HV-a, optužen zbog kaznenoga djela ratnoga zločina protiv ratnih zarobljenika (u studenom 1991., u Ogulinu, ubio sedam osoba srpske nacionalnosti i dvije osobe hrvatske nacionalnosti). Presudom Vojnoga suda u Karlovcu od 26. lipnja 1992. proglašen je krivim i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 14 godina. Presuda je pravomoćna, potvrđena presudom Vrhovnoga suda Republike Hrvatske, od 2. prosinca 1992. godine. 7) Protiv okrivljenoga V.Z. i drugih (13 okrivljenih), Vojno državno odvjetništvo u Splitu podiglo je optužnicu 12. prosinca 1992. godine, zbog kaznenog djela ugrožavanja teritorijalne ukupnosti Republike Hrvatske, dakle, da su upotrebnom sile i drugim protuustavnim putem pokušali otcijepiti dio teritorija Republike Hrvatske i pripojiti ga drugim državama. Optužnica je uručena okrivljenom V.Z., dana 20. prosinca 1992. godine, kada je od strane Policijske uprave Zagreb doveden u prostorije Okružnoga zatvora u Dubrovniku. Vojni sud je svim okrivljenicima koji nisu uzeli branitelje, imenovao branitelje po službenoj dužnosti, pa je da tako i okrivljenom V.Z. imenovao za branitelja Ž.M., odvjetnika iz Splita, te im je isti dan dostavljeno rješenje o pritvoru, kao i rješenje o imenovanju branitelja, uz optužnicu. Prema našoj spoznaji, okrivljenog, V.Z. je dana 16. prosinca 1992. godine uhitila u Zagrebu Vojna policija, te predala Policijskoj upravi Zagreb, te 20. prosinca 1992. godine predvela u prostorije Okružnoga zatvora u Dubrovniku. Sud je V.Z. odredio pritvor. Sin okrivljenoga V.Z., odvjetnik V.Z. iz Dubrovnika, 28. prosinca 1992. godine podnio je žalbu na rješenje o pritvoru koja je rješenjem Vrhovnoga suda Republike Hrvatske od 21. siječnja 1993. godine, odbijena. Nakon toga, dogovorena je i održana glavna rasprava, 23. ožujka 1993. godine. Nitko do sada Vojnom državnom odvjetništvu u Splitu nije podnio prijavu o tome da je okrivljeni V.Z. u istražnom postupku dobio povrede, ali je o povredama, koje mu je navodno nanio vojni policajac te o korektnom postupku civilne policije, potom, koja ga je odvezla do liječnika, govorio V.Z. na glavnoj raspravi. Vijeće Vojnoga suda u Dubrovniku, 7. travnja 1993. donijelo je presudu u navedenom sudskom predmetu. V.Z., umirovljeni sudac iz Dubrovnika i J.P., pravnik s donedavnim boravištem u Dubrovniku oslobođeni su optužbe, a V.Z., inače jedini optuženik dostupan organima pravosuđa Republike Hrvatske, pušten je iz pritvora na slobodu. Ostali optuženici u tom procesu osuđeni su na kaznu zatvora u trajanju od četiri do 10 godina. Glede primjedbi vezanih uz osobu odvjetnika V.Z., sina okrivljenoga V.Z.: - točan je navod da je M.Š. smetao u posjedu V.Z. tako da je oduzeo posjed njegova stana u Dubrovniku i njegove pisarne. Općinski sud u Dubrovniku je povodom tužbe V.Z. dana 5. ožujka 1993. godine, pod br. P-661/92, izdao privremenu mjeru, te naložio M.Š. da preda tužitelju posjed navedenih prostorija. Općinski sud u Dubrovniku je dana 28. prosinca 1992. godine u istom predmetu donio rješenje kojim je uvažen tužbeni zahtjev tužitelja V.Z., te naložio da je predmetne prostorije tuženi M.Š. dužan u roku osam dana, pod prijetnjom ovrhe, predati tužitelju. Rješenje je pravomoćno 24. siječnja 1993. Tužitelj V.Z. je zatražio izvršenje navedenoga rješenja Općinskoga suda Dubrovnik, vjerojatno stoga što je napustio područje Republike Hrvatske i nalazi se u tzv. 'SR Jugoslaviji'. Netočno se navodi da se okrivljenik V.Z. i drugi, terete 'za raspravu o uporabi sile'. Suprotno tome, terete se da su se svesrdno, intelektualno i na svaki drugi način angažirali na zagovaranju uporabe sile, planiranju, poticanju, organizaciji i realizaciji uporabe sile. Na temelju njihove neposredne uloge u zagovaranju nasilja, kao rezultat i posljedica takove djelatnosti, srbočetničke vojne i paravojne postrojbe potom su teškim oružjem razorile grad Dubrovnik i napale cijelo područje Južne Hrvatske, do Neretve, u svrhu okupacije i otcjepljenja toga teritorija od Republike Hrvatske. 8) Temeljem istih pretpostavki, Vojno državno odvjetništvo u Splitu je 20. studenog 1992., pod brojem Kt-1581/92, podnijelo zahtjev za provođenje istrage protiv M.V. i 13 drugih osoba. Predmet je još u fazi istrage. Protiv pet osumnjičenika početno je određen pritvor - koji je naknadno ukinut za sve osumnjičenike. Iz svih izvješća, dostavljenih Vladi Republike Hrvatske, a na upite koji su postavljeni u pismu organizacije Amnesty International, vidljivo je da su Vojna tužiteljstva operativnih zona Zagreb, Split, Osijek pokrenula kaznene postupke protiv svih prijavljenih osoba, te da ni u jednom slučaju ni na bilo koji način nije 'pošteđena od krivičnog postupka' bilo koja osoba koja se pojavljuje kao počinitelj kaznenoga djela, te da Vojna državna odvjetništva ničim nisu narušavala pravo okrivljenika na pravedan sudski postupak. Glede činjenice da je organizacija Amnesty International svjesna da je na području Hrvatske pod zaštitom UN-a bilo ozbiljnih zlouporaba prava čovjeka počinjenih protiv Hrvata od strane suprotstavljenih Srba, dostavljamo sljedeće informacije: DEMOGRAFSKI PODACI O UNPA PODRUČJIMA I "RUŽIČASTIM ZONAMA" Pučanstvo u UNPA područjima i "ružičastim zonama" prije početka rata: ------------------------------------------------------------------------ Sektor Ukupno Hrvati Srbi Ostali -------------------------------------------------------------------------- ISTOK 192.866 85.793 67.436 39.637 ZAPAD 87.039 32.073 35.312 19.654 SJEVER 131.460 45.421 76.343 9.696 JUG 117.274 24.243 89.551 3.480 "PINK" 68.971 32.460 32.778 3.733 ------------------------------------------------------------------------- Ukupno 597.610 219.990 301.420 76.200 ------------------------------------------------------------------------- Broj prognanika iz UNPA područja i 'ružičastih zona' koje danas zbrinjava Republika Hrvataka --------------------------------------------------------------------- Sektor Ukupno Hrvati Srbi Ostali --------------------------------------------------------------------- ISTOK 56.267 50.768 1.280 4.219 ZAPAD 3.440 3.169 222 49 SJEVER 30.101 28.245 1.199 657 JUG 7.144 6.933 148 63 "PINK" 16.057 15.497 375 185 --------------------------------------------------------------------- Ukupno 113.009 104.612 3.224 5.173 --------------------------------------------------------------------- U zapadnim europskim zemljama još uvijek se nalazi oko 55.000 izbjeglica (hrvatskog i nesrpskog pučanstva), uglavnom iz UNPA područja i 'ružičastih zona'. Do sada se ni jedan prognanik nije vratio svome domu u UNPA područja, niti u 'ružičaste zone'. Jedine naznake progresa vidljive su u UNPA sektoru ZAPAD gdje je do sada bilo organizirano oko 2.000 posjeta, a rade se planovi povratka 800-900 Hrvata i oko 500-600 Srba, uz pomoć Vlade Republike Hrvatske, a u suradnji s UNHCR-om. S privremeno zauzetoga teritorija Republike Hrvatske, od kada je isti teritorij stavljen pod nadzor mirovnih snaga UN-a nedvojbeno je utvrđeno da je nasilno protjerano 7.335, a ubijeno 202 civilne osobe - pripadnika hrvatskoga naroda. S velikom sigurnošću pretpostavlja se da je stvarni broj ubijenih Hrvata između 500 i 1000 osoba. Na privremeno okupiranom području Republike Hrvatske evidentirano je nekoliko zatvora - logora gdje se zatvorenici, pripadnici hrvatskog i drugoga nesrpskoga pučanstva, svakodnevno fizički i psihički maltretiraju; prema provjerenim informacijama u zatvoru - logoru Glina, koji je smješten u zgradi bivšeg OPD-a Glina (u dijelu zgrade smješteni su i predstavnici UNPROFOR-a) nalazi se još uvijek zatočeno 11 Hrvata i 32 Muslimana koji su izloženi teškom fizičkom i psihičkim maltretiranju. Protjerivanju hrvatskoga pučanstva prethodila su svakodnevna organizirana paljenja i miniranja kuća, protupravna i nezakonita uhićenja i zatvaranja, pljačkanje imovine. Mnogi su Hrvati prije napuštanja svojih stoljetnih ognjišta bili prisiljeni potpisati razne potvrde samopostavljene lokalne srpske vlasti, kojima svoju svu pokretnu i nepokretnu imovinu ostavljaju na raspolaganje i vlasništvo tzv. 'SAO Krajine'. Ovi podaci i brojne navedenih slučajeva nisu konačni jer svakodnevno bilježimo nove informacije o drastičnim slučajevima kršenja prava čovjeka koja čine samopostavljene lokalne srpske vlasti. Vlada Republike Hrvatske visoko cijeni napore organizacije Amnesty International, u zaštiti prava čovjeka i poštivanju odredaba međunarodnoga humanitarnoga prava. Ali osobite okolnosti, rat protiv Republike Hrvatske, jaka promidžba srbijanske osvajačke politike i ciljeva, dovode do sumnji, pogrešnih navoda i isticanja neprovjerenih činjenica. Vlada Republike Hrvatske bila bi vrlo zainteresirana da organizacija Amnesty International, odmah kada primi informacije o navodnom kršenju ljudskih prava u Republici Hrvatskoj, informacije proslijedi odgovarajućim organima i tijelima Republike Hrvatske na provjeru i očitovanje. Vlada Republike Hrvatske, potom, osigurala bi žurno prikupljanje i dostavu svih utvrđenih činjenica i svoga gledišta u svezi s njima. Tako bi, uvjereni smo, mišljenje ugledne organizacije Amnesty International moglo samo dobiti na značenju i kvaliteti. Primite, štovani gospodine Berger, izraze našega dubokog uvažanja", navodi na svršetku odgovora potpredsjednik Vlade Republike Hrvatske Vladimir Šeks. (Hina) žb 201104 MET apr 93