SERVIS POSEBNIH NASLOVA OKOLIŠ-OTPAD

Nadnaslov:Rumunjski skandal s njemačkim industrijskim otpadom Naslov: Opasne "mafije smetlišta" Podnaslov:Njemačka vlada, zabrinuta za svoj ugled nakon skandaloznog otkrića koje se našlo na naslovnicama svjetskih listova, uklanja tone opasnog otpada i strahuje od novih skandala u pojavi planetarnih razmjera Piše: Marcus KABEL, Reuter MIERCUREA SIBIU (Rumunjska) - Krećući se polagano kao astronauti, ljudi u bijelim zaštitnim odijelima, maskiranih lica podižu zahrđale kontejnere pesticida i stavljaju ih u nove metalne bačve koje nakon toga zapečaćuju. Tim njemačkih stručnjaka kao da je pao s neba u ovo transilvanijsko selo koje čine drvene kuće ali i na tisuće smrdljivih bačava koje su ovdje odložili njemački i rumunjski dealeri otpadom. No ukoliko su stručnjaci Greenpeacea i bonska vlada u pravu, ovo vjerojatno neće biti posljednji put da se Njemačka suočava s problemom svog industrijskog otpada koji se protivzakonito odlaže u siromašnim dijelovima istočne Europe kao i u zemljama Trećeg svijeta. Njemačka vlada, zabrinuta za svoj ugled nakon što se rumunjski skandal o odlaganju pesticida tijekom 1991. i 1992. godine iz bivše istočne Njemačke i industrijskog otpada iz zapadne našao na naslovnicama svjetskih listova, sada plaća pet milijuna maraka ne bi li se okolina ovog mjesta očistila od 430 tona otpada, pohranjenog na osam raznih lokacija. Njemački ministar za okoliš Klaus Toepfer, koji je početkom mjeseca posjetio Sibiu da bi provjerio napredak u radovima, dao je do znanja da bi novi skandali ovoga tipa mogli iskrsnuti svakog časa. "Sličnih smo problema imali u Albaniji i Francuskoj. Uskoro idem u baltičke republike i nisam siguran da i tamo neću naići na nova iznenađenja", izjavio je novinarima. Toepfer i rumunjska vlada izjavili su kako vjeruju da u Rumunjskoj više nema neotkrivenih otpada, iako se Toepfer ogradio izjavljujući da se o takvim stvarima nikad ne može sa sigurnošću tvrditi. Dužnosnici Greenpeacea pak vjeruju kako je 1.500 tona istog tipa kemijskog otpada nađenog u okolini Sibiua sakriveno ili brodom otpremljeno u neku drugu zemlju. Lokalni dužnosnici takve izjave poriču. Toepfer i "zeleni" smatraju kako je srž problema u visokoj cijeni koju se za odlaganje otpada mora plaćati u Njemačkoj. Strogi zakoni kao i pomanjkanje otpadnih mjesta i mjesta na kojima bi se otpad mogao spaljivati dovode do cijene od 300 maraka za običan kućni otpad te 10.000 maraka za spaljivanje opasnog kemijskog otpada. Međunaslov: Opasni izvoz otpada iz industrijskih zemalja Proglašavajući pesticide kojima je istekao rok uporabe komercijalnom robom ili materijalom za recikliranje, trgovci zaobilaze zabranu koju su njemačke vlasti donijele prošlog rujna o izvozu otpada u zemlje istočne Europe i Trećeg svijeta. "Oni koji otpad švercaju uvijek nađu načina da zaobiđu zakon", izjavio je aktivist Greenpeacea Andreas Bernsdorff koji je otpadna mjesta u Sibiusu otkrio u svibnju 1992. godine zahvaljujući tragu koji je vodio od nezakonitog depoa kemijskog otpada u blizini njemačkog grada Kassela. Greenpeace traži bezuvjetnu zabranu izvažanja otpada vodećih industrijskih zemalja u siromašnije zemlje. No Toepfer tvrdi da će reciklaža u inozemstvu u izvjesnoj mjeri uvijek biti potrebna te da bi se većom kontrolom moglo stati na kraj onima koje naziva " mafijom smetlišta". On je sačinio nacrt novog zakona o otpadu koji će od industrije zahtijevati da reciklira veći dio onoga što sada odbacuje. Kao veoma naseljena i jedna od vodećih europskih industrijskih zemalja s prilično razumnim zakonima o zagađenju, Njemačka je i jedna od vodećih izvoznica otpada. Ona je 1991. godine u Francusku i Belgiju legalno izvezla 480.000 tona industrijskog i drugog specijalnog otpada, no u Greenpeaceu tvrde da je izvezeno mnogo više otpada uključujući stare automobilske gume, plastičnu ambalažu, zastarjele boje, koje su bile izvezene pod deklaracijom "za ponovnu uporabu". Oni tvrde da brodovi svoj teret jednostavno izbace kada stignu u zemlje kao što je Rumunjska, Ukrajina ili Albanija. U Albaniju je jedna njemačka tvrtka 1991. godine uvezla 465 tona pesticida uz deklaraciju "humanitarna pomoć" najsiromašnijoj europskoj naciji. Pronađeno je da se u tim bačvama nalaze istočnonjemački proizvodi tipa DDT koji su u zapadnoj Njemačkoj zabranjeni, a kojima je isticao uporabni rok. Albanski su dužnosnici pesticide stavili pod ključ i od Nijemaca zatražili da ga odvezu natrag. (Hina) br 181808 MET apr 93