SERVIS POSEBNIH NASLOVA POLJSKA-ŽIDOVI

Nadnaslov: Uz 50.godišnjicu pobune protiv holokausta u varšavskom getu Naslov: Herojski ustanak Židova - simbol holokausta Podnaslov: Tisuće ljudi iz cijelog svijeta sudjelovat će u obilježavanju sudbinskog ustanaka Židova protiv nacista u Drugom svjetskom ratu i komemoraciji njihovim ogromnim žrtvama Piše: Susanne Hoell, REUTER VARŠAVA - Tisuće ljudi iz cijelog svijeta pristiže u Varšavu kako bi obilježili herojski, sudbinski ustanak Židova protiv nacista u Drugom svjetskom ratu. Nacisti su 44. rođendan Adolfa Hitlera, 20.travnja 1943. godine, namjeravali obilježiti ubijanjem preostalih Židova u okupiranoj Varšavi. Oko 60.000 Židova preostalih u varšavskom getu trebalo je biti odvedeno u koncentracioni logor Treblinka, gdje bi bili ugušeni u plinskim komorama. Međutim, nekoliko tisuća mladih, izgladnjelih i slabo opremljenih židovskih boraca, naoružanih samo jednostavnim ili čak kod kuće izrađenim oružjem, suprotstavilo se njemačkoj vojsci. Održali su se gotovo mjesec dana, dulje od nekih zemalja koje su nacisti okupirali tijekom Drugog svjetskog rata. Nekolicina tih preživjelih boraca iz geta naći će se među nekoliko tisuća uzvanika iz cijeloga svijeta na svečanostima proslave 50-godišnjice njihova ustanka 19. travnja, a čiji domaćini će biti poljski predsjednik Lech Walesa i izraelski premijer Yitzak Rabin. Američki potpredsjednik Al Gore predvodit će predstavnike mnogih drugih zemalja na komemoracijama koje počinju u nedjelju, na kojima se očekuje na tisuće posjetitelja Židova. Najveća židovska zajednica u Europi živjela je u Poljskoj do njemačke invazije 1939. godine, koja je zemlju pretvorila u centar za istrebljivanje Židova. Jaka židovska zajednica od tri milijuna ljudi praktički je zbrisana, a mnogi od ostala tri milijuna europskih Židova skončali su svoj život u gasnim komorama i koncentracijskim logorima koje su nacisti zasnovali u Poljskoj. Međunaslov: Svjedočanstva o životu u getu Diljem Poljske održavaju se izložbe i kazališne predstave na temu ustanka, koji je prerastao u simbol židovskog otpora u Drugom svjetskom ratu. Varšavski Židovski povijesni institut, koji je organizirao međunarodnu konferenciju na temu holokausta, namjerava otvoriti prvu veliku izložbu dokumenata i drugih svjedočanstava iz života u getu. Izloženu zbirku sakupio je Emanuel Ringelblum, jedan od zatvorenika geta koji je na taj način želio zabilježiti život u getu i uništavanje njegovih ljudi. Unutar visokih zidova varšavskog geta Nijemci su nekoć zarobili između 400.000 i 450.000 muškaraca, žena i djece. Među njima je bio i Janusz Korczak, liječnik koji se brinuo o židovskoj siročadi u getu te ih na kraju otpratio i u Treblinku, jedan od koncentracionih logora koji su Nijemci podigli u zaposjednutoj Poljskoj. Tu je bio i Adam Czerniakow, predsjednik Židovskog vijeća u varšavskom getu (Judenrat), koji je radije izvršio samoubojstvo nego da židovsku djecu izruči nacistima. Pedijatrica Adina Blady-Szwajger morala je godinama čekati da bi mogla ispričati svoju bolnu priču: davala je morfij teško bolesnoj djeci kako bi ih poštedjela puta u Treblinku, gdje bi ih čekala sigurna smrt. Još prije 1942. godine, kada su Nijemci počeli sakupljati muškarce, žene i djecu na mjestu s kojeg se odvijalo deportiranje u Treblinku, tzv. "Umschlagplatz", deseci tisuća Židova pomrli su u getu od gladi i epidemija. Međunaslov: Volja za životom jača od oružja Sakupljanje leševa s ulica geta bila je svakodnevna pojava, no Nijemci nisu uspjeli skršiti volju za životom kod preživjelih. Djeca koja su bila dovoljno zdrava, sitna i brza morala su se provlačiti kroz rupe, tunele, tajne prolaze i kanalizacije na drugu stranu zida kako bi nabavila hranu za ostale stanovnike geta. Nacisti su Židovima dozvoljavali samo 189 kalorija dnevno, dok su sami konzumirali 2.613 kalorija. Žitelji geta organizirali su svoje vlastito "kontra-društvo", sa školama, novinama, pa čak i zborovima. Umjetnici i zanatlije nastavili su s radom, dok su znanstvenici započeli s istraživanjem fenomena gladi. Nakon ljeta 1942. godine, kada su nacisti započeli s deportiranjem velikih skupina ljudi u Treblinku, Židovi su počeli shvaćati da ih Nijemci doista namjeravaju potpuno istrijebiti, te je došlo do formiranja više borbenih jedinica. "Većina ljudi podupire pokret otpora. Čini mi se da se neće dati odvesti na klanje poput janjaca", piše u to vrijeme Ringelblum. "Preživjeli žele da neprijatelj skupo plati njihove živote. Spremni su braniti se noževima, batinama, raznim kiselinama. Ne žele dozvoliti da ih uhvate." Židovski pobunjenici imali su problema s opskrbom oružjem. Svaki bi borac dobio neku vrstu oružja i molotovljev koktel, no imali su na raspolaganju samo jednu mašinku. Ustanak je započeo 19.travnja 1943. godine: bio je ponedjeljak, prvi dan nakon pashe te 5713. godine židovskog kalendara. To je također bio dan kada su Nijemci namjeravali započeti s konačnom deportacijom preostalih žitelja geta u Treblinku, no pobunjenici su ih dočekali spremni. Njemačka vojska pokušala je svojim teškim naoružanjem ugušiti pobunu, no na kraju je uvidjela da će geto moći pokoriti jedino tako da ga sravni za zemljom. 16.svibnja 1943. general SS-a Juergen Stroop, koji je dao nalog za taj čin, telegrafirao je u Berlin: "Židovska četvrt u Varšavi više ne postoji." (Hina) br 171351 MET apr 93