GENERAL PRALJAK U EMISIJI "SLIKOM NA SLIKU" O ŽENEVSKOM SPORAZUMU

ZAGREB, 15. travnja (Hina) - U povodu izrečenih ocjena prof. dr. Radovana Pavića o ženevskom sporazumu u emisiji HTV "Slikom na sliku" od 13. travnja, sinoć je u istoj emisiji bio gostom general bojnik Slobodan Praljak, pomoćnik ministra obrane Republike Hrvatske. Praljak je Pavićeve analize nazvao 'kućnim analizama' i dodao kako takvih analiza ima mnogo. Zamjera mu previše pesimizma u tonu i nastupu, što u sadašnjem stanju duha nacije nije dobro. Slaže se, pak, s Pavićevom tezom da je Hrvatskoj potrebno jedinstvo naroda. Govoreći o operaciji Maslenica, Praljak ističe da je bila potrebna i podsjeća kako je Hrvatska u siječnju prošle godine potpisala ugovor s UN i tadašnjom SFRJ Vance-Owenov plan, od kojeg je provedena u potpunosti samo jedna točka - povlačenje jugovojske iz Hrvatske. Hrvatska je plan potpisala, dodaje Praljak, jer je tada bila u nezavidnom položaju, i pod velikim međunarodnim pritiskom. Napominje da se Hrvatska morala dokazivati, ali je ipak u jednom trenutku morala pokazati da neće trpjeti neučinkovitost UNPROFOR-a na svom području. Spominje i tri važna strateška objekta kojima su Srbi ucjenjivali, a koji su Hrvatskoj bili potrebni - Maslenicu, branu Peruča i uzletište Zemunik. Akcija je vojno u potpunosti uspjela, a o političkim dimenzijama je sve jasno rečeno u odluci Vrhovnog zapovjednika oružanih snaga RH, ističe general-bojnik Praljak. Zatim je objasnio zašto Hrvatska ipak nije išla do kraja u vraćanju svojih teritorija. "Svatko se može i mogao uvjeriti koliko su beskrajno zamršene međunarodne političke igre. Koliko malo moral igra u svim tim prosudbama, koliko puno je tu geopolitike. Mi smo došli tu u jedno nezgodno političko vrijeme. (...) Americi puno više stalo u ovom trenutku da spasi Jeljcina da ne bi dobili neku drugu vladu, nego što je to hrvatski problem", objašnjava Praljak. Također ističe kako je prema potpisanim ugovorima Hrvatska doista napala, iako se obvezala da neće, i kako se tu ništa ne može promijeniti, iako je teritorij koji je napala njezin. Da je otišla predaleko, upozorava general bojnik, Hrvatska bi se našla pod udarom međunarodnih sankcija. Složio se s opaskom urednika da je Maslenica iznjedrila Rezoluciju 815 Vijeća sigurnosti. Tvrdi kako Srbi sporazum u Ženevi ne potpisuju, jer je on za njih "ipak katastrofalan". Naglašava kako rezolucija 815 "prvi put... jasno i glasno u Vijeću sigurnosti UN kaže da su UNPA zone integralni dio RH... Postoje UNPA-zone, dakle, još uvijek okupirana područja RH, koja su integralni dio RH. Naime, u svim dosadašnjim rezolucijama postoji ona čuvena klauzula - 'ne mogu se granice mijenjati silom'. Ali, granice se mogu mijenjati mirovnim sporazumom i postojalo je puno zemalja koje su nastojale da se te granice u mirovnom sporazumu promijene... Rezolucija kaže da se ni mirovnim planom ne mogu promijeniti granice RH. One će ostati i jesu integralni dio našeg teritorija". Drži da već ta činjenica opravdava masleničku akciju i kaže kako sada postoje dvije mogućnosti za Hrvatsku; da tamo drži vojsku do u beskraj, jer dalje zasad ne smijemo, dok Srbi tuku Šibenik i Zadar i kao druga mogućnost, da se ništa ne događa. General bojnik Praljak zatim pojašnjava odredbe ženevskog ugovora. "Ponajprije, nema nigdje nikakve republike, postoji samo srpska strana, kojom se prethodnom rezolucijom kaže da je u Hrvatskoj, da nije nigdje izvan Hrvatske i kaže da oni taj teritorij ne dobivaju natrag. A kud će ljepše i kud je razumnije nego povući vojsku i pustiti UNPROFOR da nadzire taj teritorij do dolaska, odnosno do uvođenja civilne vlasti RH, u proporcijama stanovništva koje je prije toga živjelo, a tamo je živjelo 90 posto Hrvata. Teritorij će biti nadziran od UNPROFOR-a, a nakon toga od uspostavljene civilne vlasti i policije. Tri glavne točke kojima su nas ucjenjivali - Maslenica, Peruča i Zemunik - ostaju u hrvatskim rukama, kao što će ostati i sve dugo. Ja ne vidim razloga zašto mi sve to ne bismo smatrali svojim uspjehom". Praljak kaže da je put do potpunog nadzora svih hrvatskih teritorija teži nego što to svi mi želimo, ali da svi moramo biti spremni ustrajati na tom putu za koji se pouzdano može reći da je svakim danom sve bolji i bolji. To potkrepljuje međunarodnim položajem Republike Hrvatske, i kakvoćom njezina unutrašnjeg ustroja i Hrvatske vojske te stasanjem svih institucija države, kao i "učenjem naroda demokraciji". Na upit da li se slaže da se može reći da je Hrvatska u ratu, Praljak odgovara : " (...) Mi u ratu jesmo, jer se puca po Šibeniku, Zadru... Mi nismo u ratu takvom u kome bi upotrijebili sve svoje potencijale i zapravo zaratili na svim područjima. To je jedno osjetljivo pitanje, i nazovimo ga od rata ka miru. (...)" (Hina) gk 150603 MET apr 93