IZLAGANJE PREDSJEDNIKA PREDSJEDNIŠTVA REPUBLIKE HRVATSKE DRA FRANJE TUĐMANA NA ZAJEDNIĆKOJ SJEDNICI SVIJU VIJEĆA SABORA ODRŽANOJ 24. KOLOVOZA

NA ZAJEDNIĆKOJ SJEDNICI SVIJU VIJEĆA SABORA ODRŽANOJ 24. KOLOVOZA Štovani predsjedniče, dame i gospodo zastupnici, . predstavnik lijevog bloka maločas je kazao da sam se u svom prvom izlaganju pred ovim Saborom izrazio za striktno poštivanje demokratskih načela pa i procedure u Saboru. Jeţsam i na tome stojim i stajat ću, ali isto tako podsjećam vas, da sam pred mjesec dana bio prisiljen da mimo procedure i mimo plana nakon obrazloženţa potrebe izrade novopţa Ustava uzmem riječ i da progovorim o političkim prilikama u Hrvatskoj. Znači, prekršio sam formalno proceduru. Zašto? Zato, da bih vas obavijestio da je nova hrvatska demokratska vlast suočena sa urotom, za obaranje, za destabilizaciju Hrvatske, za kosovizaciju Hrvatske, za obaranje demokracije u Hrvatskoj, pa i u Sloveniji, pa i za sprečavanje demokratske preobrazbe u čitavoj Jugoslaviji. A bio sam tada ponukan, na takav znači, proceduralni iskorak, nekim pojavama, najavama u oba zastupnička kluba u Saboru koji nisu imali u vidu sve te elemente urote koja se već pripremala, za koju smo znali i kad bi sabornici, ono što su i u jednom i u drugom klubu proveli, i onako nastupaţ,kako ,ţto u klubovima najavili, situacija bi se znatno pogoršala. Prema tome, i tada sam, ukazao na to, da svim svoţm postupcima i političke stranke, i zastupnici kao pojedinci, a osobito vlada, i državno-političko rukovodstvo Hrvatske, moraju voditi račnna o unutarnjim i medunarodnim okolnostima. No, ako smo znači,zaista, za demokraciju bez ostatka u cjelni u Hrvatskoj, za demokraciju pogotovo ovdje u parlamentarnoţm saborskom radu, onda isto tako moramo biti svjesni da smo danas suočeni s izvanrednim stanjem, i preţtome, danas se pozivati da će biti na današnjem Saboru nešto izvanproceduralno predlaže, da ne bi trebalo na dnevni red staviti, znači, biti slijep za prilike u kojima se nalazimo. To što smo mi u Hrvatskoj doživjeli posljednjih osam dana, to je ne samo gradanski neposluh, to je najavljeni ustanak koji je najavljivan.Najprije. ustanak bez oružja, koji je kao što vidite, kulminirao u otvorenoj oružanoj pobuni, u onome, što se u svijetu i medunarodnom pravu zove, ne samo nasiljem, nego terorizmom. I u tim i takvim okolnostioma dopustite da se onda ne možemo držati formalnosti u svakom pogledu ni ovdje u Saboru ni inače, nego moramo poduzimati one korake, koji su potrebni da bismo bili na visini zadaće. U tih proteklih tjedan dana, od kad je tajni stožer u Kninu, za kojega se u početku uopće nije znalo tko ga predstavlja, znalo se da ga vodi Srpska demokratska stranka, ali su osobe u izabranom srpskom narodnom vijeću, ili Nacionalnom vijeću, pa se onda uopće nije znalo, tko priprema tzv. referendum, ţa i izjašnjavanja itd. To je bila samo izlika, da bi se moglo prijeći u otvoreni neposluh, u otvoreno nasilje i oružanu pobunu. U tih osam dana, nova Hrvatska bila je stavljena pred veliki ispit. Mislim da je hrvatska demokracija položila još jedan ispit, ali uz veoma golemu cijenu. Cijenu koju će osjetiti čitava Hrvatska, a pogotovo ti krajevi, koji su se dali za.vesti od različitih emisara sa otvorenim četničkim i velikosrpskim pretenzijama, i sa onim koji su ušli u plansku ilegalnu djelatnost na obmanjivanju sprskog pučanstva u Hrvatskoj, na njegovu za- strašivanju, na stvaranju takve situacije, gdje je, ne samo, jedan dio srpskog puka, nego jedan dio hrvatskog puka, u tim krajevima, pa i hrvatski narod, bio uznemiren, i sa strepnjom očekivao što će se zbiti. Otkazati poslušnost redovnoj vlasti, napasti milicijske stanice, pozvati, odnosnoţvojsku, pozivati dobrovoljačke odrede pa čak i najavljivati da će u Hrvatsku doći stotinu tisuća dobrovoljaca itd., to zaista nema nikakve veze sa demokracijom, nikakve veze sa zahtjevima za bilo kakva gradanska i nacionalna prava Srba u Hrvatskoj, jer mi smo došavši na vlast, ne samo priznali sva ona ustavna prava koja su do tada bila srpskom pučanstvu, Srbima u Hrvatskoj zajamčena, nego smo kazali, da im dajemo i sva ona ,gradanska i nacionalna prava, koja do sada nemaju, a koja se uopće mogu dati nekom odnosno nekoj narodnosti u bilo kojoj demokratskoj zemlji, pa to želimo i mi u Hrvatskoj dati Srbima u Hrvatskoj. Unatoč tom i takvom, ne samo izjašnjavanju, nego i pozivu predstavnicima Srba da ovdje to konkretno iznesu, što žele, mi nismo naišli na odjek, na sporazumijevanje nego smo od strane oredstavnika Srpske demokratske stranke, naišli na stavljanje u službu jednog scenarija, kao što rekoh, za rušenje demokracije, ne samo za vraćanje ne dosadašnjeg federalnog i jednostranačkog poretka u Hrvatskoj, nego i za zaustavljanje demokra- cije, za uspostavljanje neke centralističko-unitarističke Jugoslavije ili pak Velike Srbije. U tom pogledu, molim, ja moram odati priznanje zastupnicima srpske nacionalnosti u lijevome bloku koji su ostali s nama i koji su sudjelovali u radu Sabora. Postavlja se pitanje zašto smo mi onda ipak razgovarali s Raškovićem kada je on predstavljao samo pet zastupnika, znači svega petinu, odnosno šestinu od ukupnog broja. Evo zašto. Zato što ti radikalni ekstremni Srbi i u Hrvatskoj a pog;otovo u Srbiji nisu smatrali komunističke zastupnike svojţn predstavnicima. Nisu. Govorili su a i meni pisali, to nisu Srbi, to su komunisti. A mi smo u ime prave demokracije i hoteći osigurati suverenitet hrvatskoga naroda, ali i dati prava, sv,ţ prava Srbima, kazali: "Evo, molim, mi nudimo i vama koji se smatrate pravim predstav- nicima srpskog naroda, nudimo vam položaj potpredsjednika u Saboru". Prema tome, molim, to je najbolji znak bio da mi ne želimo nikakve diskriminacije, nego naprotiv da želimo zaista osigurati sva gradanska i nacionalna prava, i to u duhu općih načela u svijetu, pa i u duhu konkretizacije tih načela prema zahtjevima samih Srba. Medutim, ti razgovori s gospodinom Raškovićem nisu dali rezultata. On je u razgovoru sa mnom i s drugima doduše pokazivao spremnost, on je čak izjavljivao da priznaje novu demokratsku vlast, da je to izraz želje hrvatskoga narodţa da hrvatski narod ima pravo na svoju suverenost, ali da on traži - što je općenito formulacija - i suverenitet srpskog naroda, što mi nismo dovodili u pitanje ili smo kazali: "Jasno, mi želimo osigurati suverenitet hrvatskoga naroda da hrvatski narod jedanput bude jednakoţpravan u svojoj domovini, a vama ćemo priznati sva prava. I dajte konkretne prijedloge". Sam Rašković je tu pokazivao veliku izdvojnost i podvojnost. On je davao takve izjave o pravu hrvatskog naroda i demokracije, ali kaže da je on bespomoćan i, izlazeći i odlazeći s razgovora s nama, nastavljao na drugi način govoriti i uključio se, znači, u onaj scenarij koji je Srbe u Hrvatskoj htio iskoristiti za svoje ciljeve, ne samo u Hrvatskoj, nego, kao što rekoh, u cijeloj Jugoslaviji za sprečavanje demokratske preobrazbe Jugoslavije i za sprečavanje onog načelnog dogovora izmedu Predsjedništva Jugoslavije i svih republika da demokratskim putem treba doći, u dogovoru, do sporazuma o novom uredenju medunacionalnih i medurepubličkih odnosa u Jugoslaviji. S tim u vezi htio bih odgovoriti samo onima - bilo je takvih i u zastupničkim klupama, a osobito u hrvatskoj javnosti - koji misle da smo mi pogriješili što smo razgovarali s Raškovićem. Mislim da ono što sam iznio samo po sebi potire takvo uzgredničko mudrovanje, jer, molim, time smo mi i pred Srbima u Hrvatskoj, i pred jugoslavenskom i svjetskom javnošću dokazali da ne želimo nikakve diskriminacije, pa čak ni prema najradikalnijim srpskim gledištima ukoliko se ona mogu uklopiti u demokratska razmatranja i u traženje demokratskih rješenja. No, to što je vodstvo SDS-a uz potporu velikosrpske hegemonističke i unitarističke javnosti odnosno novinstva i emisara, agitatora itd. uspjelo zaplašiti znatan dio Srba u Kninskoj krajini, ipak ne govori da većina Srba u Hrvatskoj misli tako. Predsjednik Sabora pročitao vam je pismo 47-morice. Molim, neki od tih su se meni osobno javljali, - i govorili su da ovoga momenta ne mogu, ne žele, - ja znam njihova imena, objavit ćemo ih, danas stavite te potpise, jer kažu, prijete im i dinamitom i bombama i nožem, kamom, kao što su napisali, jer imaju djecu ţsvojsci,itd. Ali ističu i da su svjesni da jedino prava demokracija i prva hrvatska vlast njima može zajamčiti život. Ja nisam danas pročitao intervju gospodina Milojka Vučkovića u "Vjesniku", ali vjerujem da je on, kao razborit čovjek, čestit čovjek, Srbin, koji od početka sjedi u Predsjedništvu Republike Hrvatske, vjerojatno i sţm iznio istinu kako mi od samog početka tražimo načelna demokratska rješenja za sve gradane u Hrvatskoj. Pretpostavljam da je tako učţfio. Kažem, nisam pročitao, jer ne vjerujem da bi mogao druţačije reći, sjedeći s nama na svim sjednicama u Predsjedništvu. Prema tome, osim medu zastupnicima lijevoga bloka koji sjede s nama, ima razboritih ljudi i medu Srbima u Hrvatskoj, i to, vjerujem, u najvećem broju, koji će uložiti napore za sredenje zajedničkog suživota na demokratskim osnovama. Osim toga, izvijestit ću vas ono što jedan dio Sabora, ili možda i svi u Saboru znate, ali ne zna javnost. Već više od mjesec dana, kad smo se uvjerili da ti razgovori s Raškovićem, sa SDS-om ne vode zapravo ničemu, da on ne slijedi ni ono što sam kaže u ime demokracije, ja sam osobno ponudio predstavniku lijevoga bloka da predlože iz svojih redova jednog zastupnika Srbina za potpredsjednika Sabora. Meni je žao što to nije već tada, pred mjesec dana učinjeno, ili do danas. I ja pozivam odavde, u ovom momentu, da to učinite. Prema tome, nema nikakve zapreke od st8rane državno-političkog vodstva Hrvatske da se Srbi u punoj mjeri ne uključe u rad Sabora, u demokratsko rješavanje svojih problema u Hrvatskoj. U ovim kriznim danima, u ovom tjednu, Hrvatska je preživljavala teške trenutke, ali je Hrvatska doživjela i veće jedinstvo, uz svu uznemirenost svih demokratskih rţova, nego što je to bilo čak i u izbţnim danima. Hrvatska demokracija još je više sazrela i prema onome koliko je Sabor dobio, na stotine i tisuće brzojava - iz svih krajeva i od svih pojedinaca, pojedinačnih i skupnih, a, bez obzira na stranačke razlike, dobilo ih je i Predsjedništvo Republike - odražava se zaista jedinstvo hrvatskog naroda, spremnost i odlučnost da ustraje u svojoj demokratskoj preobrazbi, u naporima da uredimo Hrvatsku kao slobodnu demokratsku zemlju svijeta. Mislim da smo i ovime pokazali da već jesmo i jedna od najslobodnijih zemalja svijeta. Mi smo znali da će se jednim dijelim i okrnjiti ugled vlasti ako se oružano ne suprotstavimo toj oružanoj pobuni. Ali, isto tako smo znali: Ako bismo to učinili, bili bismo u stanju skršiti tu oojedinačnu oružanu pobunu, ali bismo time doveli do krvoprolića. To je ono što su htjeli uvesti nas u gradanski rat, izazvati vojnu intervenciju i dokazati kako demokracija u Hrvatskoj, evo, nije nikakva demokracija, nego ono što oni tvrde, tj. poistovjećivanje nove demokrat- ske vlasti u Hrvatskoj s ustaštvom, s NDH. Tu je bitni problem. Srbi u Hrvatskoj u svome interesu moraju shvatiti da je Republika Hrvatska nacionalna država hrvatskoga naroda, koji u njoj traži svoju suverenost, svoju jednakopravnost kakvu do sada u jednostranačkom sustavu u punoj mjeri imao nije. Ali, rekosmo i pţvljamo: Želeći osigurati jednakopravnost hrvatskog čovjeka, takvu jednakopravnost da može biti jednakopravan u veoma deli- katnim službama, od policije do financija, do televizije, do ovoga i do onoga, itd., da že,limo osigurati takvu jednakopravnost hrvatskog čovjeka da bude jednakopravan i da nema nikakva veća prva, a da spriječimo takvu situaciju koja je izazivala ne samo uznemirenost i neraspoloženje medu hrvatskim narodom, nego i njegov odlazak u svijet, itd., kada su znači, pojedine službe čak bile zatvorene za hrvatskog čovjeka u Hrvatsko a Srbi u tim delikatnim službama imali tri, četiri, pet, šest puta više udjela na najodgovornijim dužnostima nego što imaju u sastavu - onda Srbi u Hrvatskoj moraju shvatiti da je to bilo momentalno, možda konkretno korisno za pojedinca, ali u cjelini štetno i za tog srpskog čovjeka i za srpsko pučanstvo, jer nije stvaralo uvjete za traini suživot u demokra- ciji na hrvatskom tlu. I, prema tome, jedino što je nova hrvatska vlast proklamirala jest suverenost hrvatskog naroda, ali jednakopravnost svih, pa i toga hrvatskog čovjeka, i jamčenje jednakopravnosti srpskom pučanstvu. Bili smo svjesni, a jesmo i danas - nećemo se držati niti formalno koliko imaju udjela u stanovništvu, i nećemo nikakvog revanšizma. Prema tome, na toj pretpostavci da želimo suverenost hrvatskog naroda, ti lažni emisari, lažni zaštitnici srpstvţ; oni koji su proglašavali da to znači ustaštvo i NDH, zastrašivali su i obmanjivali srpsko pučanstvo. A time izazivali, jasno, uznemirenost i hrvatskog pučanstva, osobito u onim područjima gdje se taj pobunjenički ookret širio, i gdje se taj hrvatski čovjek najedanput zapitao: Pa što je to, zar sam sada prepušten na milost i nemilost velikosrbovanju? Zar sam prepušten četničkim hordamaţ koje su po Hrvatskoj ispisivale, dolazile u Hrvatkoj i ispisivale - Bvo je Srbija, itd. itd. Vidite, u toj i takvoj situaciji mi smo sačuvali živce, nismo se dali uvesti u krvoproliće u gradanski rat, znali smo da će i jugoslavenska i svjetska javnost spoznati istinu i da ćemo biti kadri da uspostavimo demokratsku vlast. Jasno, opredijelivši se za demokraciju mi u Hrvatskoj nismo moali izravno zakonski zabranjivati i ekscesne pojave na hrvatskom tlu, takve pojave koje su stvarno išle za obnavljanjem, odnosno za isticanjem nekakvih ustaških parola kod pojedinaca ili čak pokušaji plebiscita za stvaranje nezavisne države Hrvatske, u uvjetima, znači, kad se četnički pokret u Jugoslaviji razvija, kad su čak i u Hrvatsku došli s tim svojim parolama, s tim svojim ne samo parolama, nego i programom, kad i nadalje objavljuju zemljopisne karte u kojima je gotovo sva Hrvatska sve do Rijeke ukl/jţcena u srpske zemlje, znači u tim i takvim uvjetima, jasno, mi u Hrvatskoj, opredijelivši se za političku demokraciju, nismo mogli ići i na nasilno ugušivanje ekstremnih hrvatskih pojava koje ne odobravamo i nećemo dopustiti u službenoj hrvatskoj politiciţjer one u krajnje datim okolnostima mogu voditi u ono stanje kakvo bi ovi scenaristi i htjeli - da spriječe ustavnu, demokratsku preobrazbu i ostvarenje suverenosti Republike Hrvatske. U svezi s tim, o tome smo Sovorili u posljednjem priopćenju Predsjedništva Republike. Treba reći da je tom zavaravanju, zastrašivanju, pa prema tome i dizanju srpskoa pučanstva u Hrvatskoj na oružje pripomogla jedna neodredenost savezne vlade, pa u stanovitom smislu, kao što je to u svom izlaganju iznio predsjednik ţilade, iako u jednoj možda malo preoštroj formulaciji. Ne može se kazati da je samo Predsjedništvo Jugoslavije u tom smislu djelovalo negativno, aii pojedini postupci, kao što je predsjednik ţ'lade spomenuo inauguralni govor gospodina Jovića od kojeg se on kasniţje već u Skupštini znatnim dijelom odrekao, ali osobito primanje ove delegacije i njihova izjava, i kako su je u priopćenjima predstavili predstavnici svih Srba davalo je ohrabrenje tim kolovodama neposluha, kolovodama pobuna medu srpskim pučanstvom. Isto tako, znači, unosili su "uznemirenje i u hrvatsko pučanstvo. No, molim, bitno je da je Predsjedništvo Jugoslavije priznalo legitimitet, legalitet nove hrvatske vlasti, da je osudilo i izrijekom se izjasnilo protiv svakog stvaranja paralelne vlasti, protiv svakog stvaranja oružanih odreda, ili ilegalnih oružanih straža izvan pr mogţ poretka, i to je ono bitno i to treba otvoreno i priznati s naše strane, da s time bude upoznata javnost, i hrvatska i srpska. Isto tako, bitno je što je došlo do izražaja i na posljednjem sastanku Predsjedništva Jugoslavije, na kojem sam sudjelovao, da se Jugoslavenska armija odlučno ograduje od bilo kakvog učešća, od bilo kakvog udjela i sudjelovanja u bilo kakvom scenariju protiv legalne demokratske vlasti u Hrvatskoj. Štoviše, savezni sekretar je izričito sam izjavio da će osobe, vojne osobe, koje su bile upletene na bilo koji način u ovu pobunu biti pozvane na odgovornost, štoviše da je pokrenut istražni postupak protiv njih. Prema tome, to je ono bitno što daje nade da ćemo mi u Hrvatskoj uz takvo načelno principijelno držanje saveznih organa - a jasno, treba spomenuti da je prije tog sastanka i Predsjedništvo savezne vlade izdalo priopćenje u tom smislu - biti kadri da na pravni način izademo na kraj s tom pobunom i da uspostavimo p'ţovno pravno-ustavniporedak u cijeloj Republici. Prema tome, u ovom trenutku najvažnijiţžadatak da razuvjerimo većinu srpskog pučanstva koja je podlegla lažima i dezinformacijama, zastrašivanju, da joj od demokratske hrvatske vlasti ne prijeti nikakva opasnostţl. Da pozovemo Srbe u Hrvatskoj da odmah predaju oružje i, ukoliko to učine, neće biti pozvani na odgovnornost. Ispitivat će se samo odgovornost kolovoda koji su se služili, znači, koji su išli na terorizam i ukoliko ne odustanu od toţga. Znači, vratiti se mirnom životu, svome radu i konstruk- tivno sudjelovati u sredenju prilika. Ja isto tako pozivam naše organe da budemo svjesni mi ovdje u Saboru i svi organi nove demokratke vlasti, od vlade do općinskih uprava i mjesnih zajednica, da imamo širine i razumijevanjaţda su se stjecajem okolnosti stvorili takvi uvjeti da jedan dio srpskog pučanstva bude zaveden i zastrašen i prema tome da ne dopustimo ni sada nikakav revanšizam, nego da budemo tu krajnje široki i da uložimo svi zajedno napore u pronalaženju rješenja radi zajedničkog suživota Hrvata i Srba. Prema tome, demokracija, sva prava, ali i odlučnost da uspostavimo pravni poredak. U tom pogledu ni u jednom smislu nećemo imati nikakvog kolebanja. Mislim da već sada imamo potporu i eţropske i svjetske javnosti i one koja se izražava kod sredstava javnog priop'ţćavanja pa i onih službenih krugova, i da smo takvim držanjem ono što smo izborili u izborima - uspostavu demokratske vlasti - još i pojačali i da na tome možemo graditi dalje. Ja sam već u jednom intervjuu za neke strane novine rekao, a pozivam i sada, upućujem poziv s ovog mjesta kao predsjednik Republike Hrvatske, sve one koji su zainteresirani u svijetu neka dodu - bilo vladine bilo nevladine organizacije ţi pojedinci, oni koji se zanimaju za demokraciju, a kao što znate svi i Europa i svijet je danas jedinstdven, neka dodu u Hrvatsku i neka se uvjere što to hoće hrvatska vlast, hrvatska demokracija i tko joj se i zašto suprotstavlja i na koji način. Jer to na koji su način, kao što već rekoh, pokušali destabilizaciju Hrvatske, kosovizaciju Hrvatske, i to u onom momentu kada su u toj ,ţjkrajini ukinuta sva gradanska i politička prava, to se u svijetu i u medunarodnom pravu nikako drugačije ne naziva nego terorizmom. Prema tome, uvjeren sam da to i ne može dobiti nikakvu drugu ocjenu, ali sam uvjeren, kao što rekoh da će većina zavedenog srpskog pučanstva u tim krajevima shvatiti svoju zabludu i prihvatiti dobronamjernu ruku suradnje i zajedničkog suživota s hrvatskim narodom. Toliko o tim prilikama. Sada mi dopustite da kažem nešto o drugim točkama dnevnog reda, odnosno o prijedlozima za razrješenje i imenovanje novih državnih djelatnika. Od samih izbora i od prvog dana uspostave demokratske vlasti u Hrvatskoj postavilo se pitanje predstavnika Hrvatske, hrvatskog Sabora u Predsjed- ništvu SFRJJjer po samoj logici stvari sadašnji predstavnik Hrvatske u Predsjedništvu SFRJ bio je izabran od onog jednostranačkog Sabora, prema tome bio je predstavnik starog jednostranačkog Saborajkoji je, znači, uklonjen uoravo pobjedom demokracije u Hrvatskoj. Ništa logičnije nego da novi Sabor izabere odmah i svoga predstavnika u savezno vrhovništvo,u Predsjedništvo Jugoslavije. Mi nismo išli odmah na to iz dva razloga: zbog toga da bismo dokazali da nova hrvatska vlast, hrvatsko državno-političko vrhovništvo ne ide ni za kakvim uskim stranačkim ciljevima, nego da se upravlja interesima Hrvatske, i budući da smo znali da će ona biti dočekana, da tako kažem, na nož, kao što se to zbilo i očitovalo, evo i u ovim danima pobune, nismo htjeli davati tome još nekakvog dodatnog materijala. Htjeli smo dokazati da želimo mirnu demokratsku preobrazbu, mirni prijenos vlasti iz jednostranačja na višestranačku demokraciju, to je bio glavni razlog da ne uznemiravamo javnost ni u Hrvatskoj ni u Juţoslaviji. Osim toga, vjerovali smo da će dr. Šuvar kao iskusan politički radnik shvatiti po- litičke promjene i da će zastupati interese Hrvatske, i to je bio razlog što do sada to pitanje nismo postavljali. Ja s ovoga mjesta mogu reći da je odnos dra Šuvara prema Predsjedništvu Hrvatske bio korektan. On je i zastupao interese Hrvatske u tom Pred- sjedništvu korektno na svoj način, onako kako on shvaća probleme Hrvatske i Jugoslavije i ja mu na tome zahvaljujem. No, razumije se, budući da je bio predstavnik stare stranke, da je bio predstavnik starog jednostranačkog sustava, on nije mogao biti, niti je to želio, sastavni dio užeg državno-političţţg rukovodstva Hrvatske, i prema tome došlo je vrijeme da ono što je bilo logično, već samom izbornom pobjedom, sada provedemo, da imenujemo predstavnika koji će biti izraz novog stanja u Hrvatskoj, pobjede demokracije i izraz novog hrvatskog Sabora, i ne samo izraz, nego čovjeka koji će biti istovremeno sastavni dio najužeg državno-političkog vodstva Hrvatske. I u tom smislu mi predlažemo današnjem Saboru da se umjesto dr. Šuvara u Predsjedni/ţo Jugoslavije imenuje gospodin Stipe Mesić. Mislimo da ćemo time dobiti, u ovim kriznim danima, ne samo za Hrvatsku, nego za Jugoslaviju, a naš predstavnik u saveznom Predsjedništvu momentalno je u ulozi potpredsjednika Predsjedništva, a slijedeće godine preuzima i dužnost predsjednika Predsjedništva. Prema tome, veoma je važno da je u tim i takvim momentima ove godine - kada su u tijeku pregovori o novom dogovoru za sredenje, za novo uredenje odnosa izmedu republika i kada jeupitanju kako treba, kakve sve izlaze treba tražiti i na gospodarskom i na političkom području - veoma je važno da mi kao Hrvatska imamo tamo čovjeka koji će biti izraz nove demokratske Hrvatske. U tom smislu ja se zahvaljujem gospodinu Šuvaru na njegovoj dužnosti koju je obavljao u ovom razdoblju, a očekujem da će ovo rješenje biti plodonosno i svrhovitije i za Hrvatsku, pa prema tome i za cijelu Jugoslaviju. Jasno, time nam se otvara problem predsjedniku vlade. Da su normalne prilike, bit ţ ću otvoren, mi bismo tražili jednog mladeg čovjeka, iz privrede, da tako kažem, menţdžera, ali budući da smo u takvim prilikama u kakvim jesmo i u Hrvatskoj, i u Jugoslaviji, onda smo došli do zaključka da nam je važno da imamo na čelu jednog iskusnog političkog čovjeka. Zbog toga predlažemo za predsjednika vlade, umjesto gospodina Mesića, gospodina Josipa Manolića, koji je sada potpredsjednik, koji je bio i ostao jedan od prvih djelatnika u onom krugu koji su doveli do pobjede demokracije u Hrvatskoj, do uspostave nove demokratske vlasti, čovjeka koji ima veliko političko iskustvo, koji je prije nego što je uklonjen iz političkog života ovdje u ovom Saboru bio predsjednik Zaknodavno- -pravne komisije, a uklonjen je zbog svog načelnog, principijelnog hrvatstva, a ne nečega drugoga, prema tome, čovjeka koji je, kažem, iz najužeg kruaa onih ljudi koji su najzaslužniji za pobjedu i uspostav- ljanje demokratske vlasti, koji je krajnje razborit, promišljen kao rijetko tko medu nama, i koji će na čelu ovakve vlade, koju i no, koja je sastav- ljena od veoma stručnih ljudi na svim područjima, koji će sa svojim političkim iskustvom moći rad te vlade objeţdilnjţvati i usmjeriti. Uvjeren sam da će s uspjehom izvršiti svoju zadaću. Ujedno smo došli do zaključka, s obzirom na okolnosti, da će biti veoma korisno za vladu i za sve ono što nas očekuje da vam za ministra obrane vlade Hrvatske predložimo general-pukovnika Martina Špegelja. Ovim prijedlogom mi opet dokazujemo da se ne upravljamo nikakvim stranačkim interesima, nego interesima Hrvatske. Predlažemo, a vjerujemo da ćete prihvatiti taj prijedlog, generala Špegelja na dužnost ministra obrane, zato što je on do ove godine bio u vojnoj službi, završio je sve vojne, ratne škole, bio je na visokim vojnim dužnostima, posljednja mu je bila komandant Pete armijske oblasti u Zagrebu, on je Hrvat, čestit čovjek, pouzdan čovjeka, on je član SKH-SDP. Mi time nismo išli na stvaranje nikakve koalicije, nego, kao što smo i u drugim slučajevima činili; mi smo jednostavno tražili čovjeka koji najbolje može u danim okolnostima obaviti tu dužnost, jer poznaje vojne probleme, poznaje kadrove s kojima će morati suradivati. Znači, bit će u stanju rješavati probleme Teritorijalne obrane i sve ono što nas očekuje i u raspravama oko novog uredenja svih pitanja izmedu Republike i Federacije. Svoje hrvatstvo, svoju čestitost, svoju principijelnost general Špegelj je dokazao u ovim kriznim danima kada su scenaristi obaranja hrvatske vlasti, uopće demokracije, pokušali uvući u tu igru i čitav Savez boraca Hrvatske, kada je on imao hrabrosti, što je učinio - molim, bez ikakvog dogovora s nama, nego po svojoj savjesti, kada je jasno rekao da se ne slaže sa takvom jednom hegemonističkom, nedemokratskom, birokratskom vladavinom itd. Prema tome, uvjeren sam da ćemo imenovanjem takvog čovjeka u vladi dobiti i čovjeka znanja svoga posla, pouzdanja, i da ćemo s time moći uspješnije rješavati na tom veoma delikatnom području ono što očekuje državno- -političko vodstvo Hrvatske, i zbog toga vam najtoplije preporučam da to imenovanje prihvatite. Na kraju, ja sam uvjeren, mislim da nije potrebno isticati da to izaziva malu rekonstrukciju u vladi i da gospodin Pero Kriste, koji je tu dužnost dobro obavljao, ali budući da je on gradansko lice a ne vojno, znači, jedino iz tog razloga je ta promjena izvršena. Inače i sam gospodin Kriste zaslužuje, i na ovoj dužnosti koju je obavljao našu punu zahvalnost i puno povjerenje, a vjerujem da će to i dalje biti. Na kraju, izražavam čvrsto uvjerenje da ćemo iz ove krizne situacije izaći tako da će Republika Hrvatska steći još veći ugled i u jugoslavenskim okvirima i u svjetskim okvirima. Ostvareno jedinstvo hrvatskog naroda treba čuvati, ali ne radi nekakva totalitarizma, daleko smo od toga, nego radi toga da bismo iz ovog prekretničkog, prijelomnoţ; povijesnog razdoblja izašli kao suveren narod, kao Republika koja osigurava suverenost Hrvatima, ali i suverenost svim gradanima koji žive u Hrvatskoj i koji Hrvatsku smatraju svojom domovinom. Već smo danas, moţmo biti ponosni na to, jedna od najslobodnijih zemalja Europe i svijeta, bit ćemo to i ubuduće. 0 ugledu nove Hratske, u ova nepuna 3 mjeseca stekli smo već takav ugled da predstavnici naše vlade, pa i ja osobno kao predsjednik Republike imamo već pozive za državne posjete na najvišim razinama u više zemalja Europe i svijeta, što takoder govori o tome što ćemo, odnosno da ćemo imati podršku svjetske javnosti, a to u današnjim prilikama - kada je svijet, kako se to žurnalisti običavaju izraziti, globalno selo, što nije od male nego od jako velike važnosti. Upravo zato što je svijet tako jedinstţven i što je svijet bio zaokupljen kriznom situacijom u Zaljevu, scenaristi su i mislili da će možda na prepad uspjeti da obore novu demokratsku vlast u Hrvatskoj i s time zakočiti ili skrenuti općedemokratska zbivanja. Što u tome nisu uspjeli, u tome je takoder uloga i zasluga Republike Hrvatske. I ja vjerujem da ćemo na temelju i novog sazrijevanja, novog iskustva, i u radu ovog Sabora i u radu vlade i Predsjedništva Hrvatske imati dovoljno razboritosti, mudrosti da odgovorimo svim povijesnim zadaćama i da se uspostavljanjem narušenog poretka u onim općinama i mjestima gdje je to učinjenoţšto prije svim snagama bacimo na kulturnu i gospodarsku izgradnju naše Domovine, za što smo se i borili - za demokraciju, a ne za vlast. Ne sumnjam da će ovaj Sabor, vlada, Predsjedništvo i svi organi nove hrvatske vlasti u tome uspjeti. Hvala vam. (Hina - svršetak) 240000 MET aug 90