RELIGIJSKA KUTURA U ŠKOLI I MEDIJIMA

ZAGREB, 21. rujna - U konferencijskoj dvorani "Školske knjige" završio je četverodnevni interdisciplinarni i interkonfesionalni kolokvij o religijskoj kulturi u školi i u društvenim medijima, koji su organizirali Komisija katehetskog vijeća Biskupske konferencije Jugoslavije i Katehetski institut Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu. U desetak, duljih tematskih referata, mnoštvo koreferata i rasprava tražili su se odgovori o mjestu i obliku religijske kulture u novom školskom sustavu. Središnje je pitanje: Religijska kultura kao poseban predmet ili samo jedan aspekt koji bi obilježavao neke školske predmete? Uglavnom je inzistirano da bi predmet religijske kulture svakako trebalo usmjeriti interdisci- plinarno i interkonFesionalno. Bilo je podosta preporuka da bi osim religijske kulture u školski program trebalo uvrstiti predmet etike; moralnog odgoja ili odgoja za ljudska prava. Sudionici kolokvija posebno su se pozabavili pitanjem školskog vjeronauka. Treba li vjeronauk iz crkvenih vjeronaučnih dvorana preseliti u školske razrede? Što se time dobiva a što gubi? Bi li vjeronauk u školi bio konfesionalan, interkonfesionalan ili transkonfesionalan? Očitovani su različiti pristupi toj problematici od zauzimanja za vjeronauk u školi kao izborni predmet, koji nakon izbora postaje obvezatan, do načela da je škola laička ustanova kao što je i država laička, od Crkve odijeljena, te bi škola ispunila svoju obrazovnu zadaću ako se pošteno odnosi prema religiji u udžbenicima i u programu poduke. Osim toga za sada bi dostajalo da škola svoje prostorije u slobodno vrijeme otvori i za neke vjerske djelatnosti, ali izvan školskog programa. Zastupnici takvih pristupa nalaze svoje uporište u višekonfesionalnoj stvarnosti našeg društva, u opasnosti koja bi u savjestima daka izazivala osjećaj manjine pripadnika manjih vjerskih zajednica ili svijest povlaštenosti i nadmoći u pripadnika većinskih vjerskih zajednica. Zagovor- nicima vjeronauka u školi pripisuje se manjak uvida u socio- religioznu stvarnost te ih se poziva da sociološkim istra- živanjima utvrde vjerničku stvarnost za koju se osnovano predmnijeva da baš nije ni željna vjeronauka u školi niti je crkveno osoblje zasad u mogućnosti odgovorno preuzeti vjeronauk kao školski predmet. Glede toga s katoličke je strane izrečeno više upozorenja da i ovaj skup očituje manjak komunikacije u Crkvi između štručnjaka, medija, hijerarhije. A sve se te kategorije pomalo ponašaju kao centri moći, dok župnici na terenu nisu uspjeli slijediti ni koncilsku obnovu, ni stručna dostignuća teoloških insti- tuta, niti su ih dostatno proželi crkveni mediji. (Hina - svršetak) 210000 MET sep 90