KNINSKA FARSA PRED OČIMA "OSTATKA SVIJETA" - KOMENTAR "HINE"

- KOMENTAR "HINE" ZAGREB, 14. rujna - U očima hrvatske i, u dosad nezamislivoj mjeri, svjetske javnosti, Knin se, nakon svega što se u njemu i oko njega posljednjih mjesec dana događalo, pričinja kao pozornica na kojoj se pojavljuju najnevjerojatniji prizori iz sulude kazališne predstave u "najboljoj" tradiciji teatra apsurda. Ignoriranje ustava i zakona, otpor i pobuna protiv društvenog poretka i protiv prvi put u posljednjih pola stolje- ća demokratski izabrane vlasti, otimanje oružja policiji uz nijemo promatranje onih koji ga inače čuvaju pod cijenu krvo- prolića, trupci i stijenje na magistralnim cestama, sablasne noćne straže, puščane cijevi uperene u lica slučajnih namjernika, putnika i turista, plač djece u vozilima nasilno zaustavljenim i premetanim, zabrana redarstvenicima da prođu kroz Knin i prijetnje ustankom, pobunom i snajperima upućene onima koje je narod cijele Republike izabrao da zastupaju njegovu suverenu volju, - sve to u pravilu izmiče bilo kakvu racionalnu poimanju. No, unatoč tome, istodobno zorno svjedoči koliko je dubok jaz izmedu protagonista bezakonja, u sklopu dosad vođene pansrbijan- ske politike s jedne strane, i legitimne hrvatske vlasti te "ostatka svijeta", s druge strane. Kninsko-benkovačko-obrovačko-gračačko-lapački događaji, kada se dovedu u suodnos s fočanskim i novopazarskim, kao vrhovima potmulih ledenih santi, ujedno su flagrantan izraz ukupne zamršenosti i pogibeljnosti bilo kakvih naprasnih i jednostranih poteza na ovim prostorima. Zapravo, već jedno cijelo desetljeće, deveto desetljeće posljednjeg stoljeća ovog tisućljeća, u roman- tičarski zasnovanom projektu zvanom Jugoslavija, događa se završno i posvemašnje ogoljavanje toga projekta, skidanje i posljednjih maski koje su taj projekt uporno kušale prikazivati kao prirodan i bogomdan. Pokazala se sva oštrina i dubina unu- tarnjih razdora, desetljećima začudno uspješno prikrivanih pa i potiskivanih svim sredstdvima monarhističko-žandarske ili partijsko-policijske države. No trebalo je zaista neizmjerno mnogo energije i tako mnogo vremena da se to i javno prizna, osobito da to priznaju politički predstavnici "najjugoslaven- skije" i "najdržavotvornije" nacije - srpske. A to je ovih dana, makar neizravno, javno i bez odviše prenemaganja priznao ovlašteni predstavnik Srbije u jugoslavenskom državnom vrhu, predsjednik federalno-konfederalnog Predsjedništva dr. Borisav Jović. Priznao je to tako što je priznao legitimitet svim idejama o budućnosti uređivanja daljnjih odnosa među republikama i narodima koji su tvorili tzv. drugu, avnojsku Jugoslaviju. A da te i takve Jugoslavije više neće biti, potvrdili su i tih dana obznanjeni prijedlozi za nacrt novog ustava Republike Srbije te, uskoro za tim, proglašenje tzv. kačaničkog "Ustava Republike Kosovo" od ..'. : "suspendiranih" delegata Albanaca u pokrajinskoj skupštini. Može se, dakle, bez bojazni reći da je "federativna Jugoslavija" i u Srbiji izgubila značaj mitske nedodirljivosti, unatoč pro- klamiranoj ustrajnosti uz ideju federacije (koja vrijedi samo za druge) i prijetnjama da će se granice (samostalne) Srbije mijenjati ukoliko druge republike budu za konfederativno ure- denje. Ima, naime, nešto dublje u cijeloj toj priči, a to je đpoznaja da je - kada se na vagu s jedne strane stavi sudbina naroda (makar i samo svoga), a s druge budućnost očito iscrpljenog i umjetno održavanog projekta socijalističke "federativne Jugoslavije" - ipak važnija sudbina naroda nego povijesno-prolaz- nih državno-političkih tvorbi. Ako se niame kao jedine dvije mogućnosti pojavljuju ili građanski rat ili međusobni dogovor svih naroda koji žive na ovim prostorima, onda će svaki poli- tički predstavnik koji uistinu želi dobro svom narodu pokušati pronaći zajednički jezik s predstavnicima drugih naroda, dokle god za to postoji makar i najmanja mogućnost. Ali, dijalog može početi tek u onom trenutku kad se više ne gleda samo na sebe nego kad se prihvati pretpostavka da i drugi imaju neke svoje, nimalo zanemarive probleme, brige, strepnje, strahove, opterećenja, planove i računice. Bez uvažavanja tih realiteta jugoslavenski gordijski čvor ne može se nipošto razriješiti, osim da se kninska pozornica proširi na sve strane, nakon čega bi se u nju svakako uključili i svi sve ner- vozniji gledaoci "teatra apsurda". Svima bi trebao biti cilj da se premosti ono što se čini nepremostivim. U cijelom tom sklopu valja gledati i lapački dogovor predstavnika hrvatske vlade i Sabora s predstavnicima dviju ključnih općina u kojima dio Srba svoju navodnu ugroženost želi izliječiti oružjem uperenim prema "ostatku svijeta". No te iznurene noćobdije nikako da izvedu jedini valjan zaključak, a to je: kad bi nova hrvatska vlast doista bila "ustaška", kakvom je nazivaju, ni- kakve straže ne bi bile nikakvo jamstvo sigurnosti njih i onih koje štite. Hadezeovska vlast dosad ničim nije potkrijepila n ţjednu od nebrojenih optužaba u kojima se tvrdi da će Srbi u Hrvatskoj ostati bez svojih ljudskih, građanskih i nacionalnih prava. Naprotiv, ta su prava zjamčena, i posve je sigurno da će svi koji priznaju legitimitet hrvatske vlasti i integri- tet suverene Hrvatske biti od te iste vlasti zaštićeni kao i svi drugi građani, odnosno da će biti ravnopravni. No među takve se ne broje oni koji prijete, ucjenjuju i čine zlo, nasilje i bezumlje. U vezi s Kninom potvrdilo se ovih dana i ono što je službeno tvrdilo hrvatsko vrhovništvo: da u Kninu zapravo puše košava. Jer čim se duhovi malo smire u Beogradu, počnu se smirivati i u Kninu. Predsjedništvo Jugoslavije najavilo je da će počet- kom listopada započeti službeni dogovori o razrješenju do usi- janja dovedenog jugoslavenskoga zapleta. Nakon što se to dogo- dilo u demokratskom "ostatku svijeta", demokratska opcija, antimonizam i svijest o uzajamnosti počinje se ozbiljnije shvaćati i u Beogradu. Krajnje je vrijeme da se to shvati i u Kninu, te da se tamo prekine besmislena i čudovišna farsa. (Hina - svršetak) 140000 MET sep 90