I ARMIJSKA BATINA IMA DVA KRAJA (KOMENTAR)

ZAGREB, 13. listopada (Hina) - Jugoslavenska narodna armija i sve oružane snage Jugoslavije od svoga su se nastanka uvijek i isključivo predstavljale kao branitelj i jamac mirnoga života, sigurnosti i slobode svih građana i svih naroda i narodnosti, te kao čuvar državnih granica. S gnušanjem, a najčešće i s krivičnim gonjenjem, dočekivani su oni koji bi makar u najmanjem detalju javno posumnjali u osnovne postu- late službene obrambene doktrine Oružanih snaga, a ti su postulati bili bratstvo-jedinstvo, ravnopravnost u oružanim formacijama i pred oružanim formacijama, bez obzira na nacionalnu i inu pripadnost. Nebrojeno je puta isticano da je Armija jednako i srpska, i hrvatska, i slovenska, i make- donska, i muslimanska, i crnogorska, i albanska, da ona nije tu ni protiv jednog naroda, nego da je tu radi obrane slobode svakog naroda i svake republike. Armija se oduvijek beziznimno zaklinjala na avnojska načela, a ta su načela dobro poznata, kao što je dobro poznato kome su ta načela najviše smetala, osobito nakon što su u dotad najvećoj mjeri ugrađena u Ustav iz godine 1974. Osim toga, Armija se službeno nikad nije stavljala u poziciju iznad zakona i ustava, niti iznad politike koja se vodila i krojila, makar formalno, u skupštinama i drugim za to određenim mjestima. Istina je, doduše, da je Armija kao struktura bila odijeljena od naroda, da je - kao, uostalom, u svim komunističkim državama, izrasla u golemu snagu koja postoji ne samo, ili, u današnjim svjetskim okolnostima, čak ne prvenstveno, radi obrane od vanjskog, nego radi obrane od tzv. "unutrašnjeg neprijatelja". No, ovlašteni predstavnici Armije jako su se čuvali da se ne "izlanu" ni u najtežim trenucima, tako da bi se zaključilo kako se oružana sila suprotstavlja bilo kojem narodu ili nacionalnoj manjini. Stoga, svaka izjava iz vojnih redova, koja od toga odudara, u demokratskoj se - i domaćoj i svjetskoj - javnosti dočekuje kao znak da Armija odstupa od onoga što je proklamirala, tj. da se izdiže iznad društva u zonu uzurpirane, otuđene moći. S osobitom se nelagodom pak dočekuju izjave ovlaštenih glasnogovornika ili čak komandanata, bez obzira izjavili oni nešto službeno ili kao osobno mišljenje. A u posljednje vrijeme, što je bliži domokratski rasplet jugoslavenske krize, sve se češće čuju glasovi i primjećuju znakovi kako se vojska želi od strane nekih neodgovornih snaga i funkcionara uvući u političku igru kao svima nadređen subjekt. Oni koji u demokraciji gube, koji se ne mire s demokracijom ukoliko ona nije po nijhovoj mjeri i ukusu nastoje zapravo uvesti posredovanje sile u aktualne demo- kratske procese kojima se demontira boljševičko-jednopartij- sko ustrojstvo jugoslavenskog društva. S tog razloaa služe se pritiscima, prijetnjama i zastrašivanjem. Želi se, naime, postići da vojska stane u obranu onih političkih snaga, koje na slobodnim izborima čeka poraz. Posve je neprihvatljivo da se vojska, koja je po Ustavu samo sredstvo državne politike, postavlja kao arbitar to politike. Još je manje prihvatljivo da se upliće u aktualne političke procese na strani jednih a protiv drugih, jer to znači nasilje nad demokracijom i nad cijelim narodima, od kojih svaki ima legitimno pravo slobodno odlučivati o svojoj sudbini, svojoj sadašnjosti i budućnosti, o društvenom uređenju i svemu što je njegov temeljni interes. Nedopustivo je, naime, da Armija bude sredstvo jednih naroda, republika i politika protiv drugih naroda, reaublika ili politika, ili čak nokakav nadorganizam, nadređen suverenoj volji svih naroda i većine građana. Ako se oak i unatoč svomu tome želi od vojske načiniti batinu, onda bi protagonisti takve armijske "politike" morali znati da svaka batina ima dva kraja. O etici i Povijesnoj odgovornosti da se i ne govori. (Hina - svršetak) 130000 MET oct 90