UKOPAN EPISKOP SIMEON

KARLOVAC, 30. studenoga (Hina) - U nazočnosti velikog broja gradana Karlovca i okolice na pravoslavnom groblju Dubovac ukopan je danas episkop gornjokarlovački Simeon. Jučer i danas prijepodne održana je liturgija u crkvi Sv. Nikole u nazočnosti episkopa raško-prizrenskog Pavla, episkopa šumadijskog Save, episkopa dalmatinskog Nikolaja i episkopa slavonskog Lukijana. Za administratora Gornjokarlovačke eparhije izabran je metropolit zagrebačko-ljubljanski go- spodin Jovan Pavlović, koji će tu dužnost obavljati do izbora novog episkopa. Nad otvorenim grobom od episkopa Simeona oprostili su se episkop šumadijski Sava, a potom i ministar u Vladi Republike Hrvatske Vlatko Pavletić. Ministar Pavletić u svom govoru, opraštajući se od episkopa Simeona, izmedu ostalog rekao je: "Smrt velikih ljudi kakvima pripada i preosvešteni gospodin episkop gornjokarlovački Simeon djeluje poput stihije: okuplja ljude veoma različite i s različitih strana pristigle u zajednicu jedinstvene emocije. U zajednicu koja tugujući slavi i slaveći ožaljeva dragog i bliskog i poštovanog pokojnika, osjećajući se iznenada ne samo osiromašenom za neponovljivi život nego i ugro- ženom zbog nestanka dijela sveljubavi što prebivaše medu ljudima. Obnašao je ovaj rab Božji visoke crkvene dužnosti, ali nije se zbog toga uznosio, izravnan i s najskromnijim vjernicima, izranavljen udarcima namijenjenim ne samo njegovim sljedbenicima nego i Crkvi kojoj je svoj život bez ostatka posvetio. Na netrpeljive izazove uzvraćao je mirnim trpljenjem i strplje njem, i ljubavlju; ljubavlju, jer ljubav žanje samo onaj tko je prethodno posije. Uvjereni ekumenist, zalagao se za suradnju crkava i za povjerenje medu vjerskim zajednicama, za suživot naroda, i zbog toga je s dubokim bolom uočavao začetke nesnalaženja i nenalaženja, razilaženja. Nije se dao zavesti davoljim glasom mržnje koji govori sve jezike iskrivljujući prije svega taj svima poznat - kršćanski jezik stapanja s drugim u duhovnu božju zajednicu. Uspijevao je, i kad je bilo najteže, učiniti mnogo za Srpsku pravoslavnu crkvu na području nad kojim je očinski bdio. Njegov doprinos obnovi porušenih i izgradnji novih crkava bit će, nesumnjivo, visoko ocijenjen i vječno pamćen i cijenjen. Najbliže mu srcu bijaše u posljednje vrijeme dovršenje muzeja Srpske pra- voslavne crkve u Karlovcu, pa je posljednje pokrete njegova ruka učinila da potpiše o tome pismo predsjedniku demokratske vlade Republike Hrvatske. Umro je uvjeren da su zla vremena za Crkvu prošla. I da je danas opća istina usvjesna svima: da je Crkva dio društva, pri- sutna dobrom voljom i konstruktivnom suradnjom i tamo gdje nije nazočna nadležnošću i društveno utvrdenom ingerencijom. Ovaj uvjereni tumač mudrosti ljudske i pouke Božje, nepot- kupljivi zastupnik dobrote, vjere u Boga i vjere u čovječnost. ostavlja iza sebe prazninu i bol podjednako podijeljenu na pripad- nike obiju Crkava i obaju naroda. Upravo zato, o tužni zbore, molim sve istom smrću, bez razlike pogodene,da prime iskrenu sućut koju izražavam u ime Vlade Republike Hrvatske, sa željom da neprežaljenom pokojniku bude laka hrvatska zemlja kojom je mnoga ljeta hodio miroljubivo, čovjekoljubivo, bogobojazno, blažen medu vjernicima, suprotstavljen svakoj mržnji, voljen i cijenjen od mnogih, visoko iznad svakog zla. (Hina - svršetak) 300000 MET nov 90