HRVATSKA - MEĐUNARODNA ČINJENICA (KOMENTAR)

ZAGREB, 26. studenoga (Hina) - Dodjela ugledne nagrade "Cateri- na de Medici" u Pisi i počasnog doktorata u Luganu predsjedniku Republike Hrvatske dr. Franji Tudmanu najsvježiji su dogadaji koji imaju veliku važnost ne samo za Predsjednika osobno, nego i za Hrvatsku i njezinu poznatost i ugled u svijetu. Prije toga predsjednik Tudman imao je zapažene susrete u Munchenu, još p.rije toga u Kanadi i Americi, gdje se sastao i s istaknutim američkim ličnostima, a na koncu i s predsjednikom Georgeom Bushom. U cijelom post-izbornom razdoblju kabinet predsjednika u Visokoj ulici i Banski dvori u Zagrebu dohodi- šta su brojnih državnika, političara i diplomata s raznih strana svijeta. Vrh nove hrvatske vlasti postao je iznimno zanimljiv za mnoge zemlje i njihove diplomacije, a sve skupa, na istaknutim stupcima, pozorno prate i najznamenitiji svjetski listovi. S obzirom na blijedo i gotovo nikakvo mjesto koje je Hrvatska donedavno imala u europskoj i svjetskoj politici, diplomaciji i medijima, možemo reći da se, nakon medugorskoga, danas dogada drugo hrvatsko čudo. Čudo da se namjesto prešućivanja, krivo- tvorenja ili nerazumijevanja svega što je hrvatsko i što je s Hrvatskom i hrvatskim narodom u vezi, sada pojavljuju vrlo iscrpni, istančani i objektivni članci, napisi i uopće pogledi na hrvatsku stvarnost. U nepovrat, i sa sve manje ostatka, odlaze protuhrvatske fantazmagorije Vladimira Dedijera i njegovih imitatora i pomagača; padaju različita "bratska" pod- metanja hrvatskom narodu da je ustaško-fašistički orijentiran, padaju klevete o njegovu tobožnjem antisrpstvu, antisemitizmu, antidemokratizmu, padaju podvale hrvatskoj politici da je uključena u nekakvu kominternovsko-vatikansku zavjeru protiv Srbije... - Sve te i takve klevete u hipu su se istopile poput prljavoga snijega nakon što su položeni i zacrtani prvi temelji i obrisi hrvatske demokracije. Pokazalo se da su u laži kratke noge, a istina o Hrvatskoj da se može svijetu itekako uspješno prezentirati - samo pod uvjetom da ima nekoga iz Hrvatske i iz svijeta tko to može i hoće učiniti. No u vezi s Hrvatskom još se nešto iznenadujuće dogada. Kako u svjetskoj demokratskoj javnosti gasne sjaj Jugoslavije i njezinih već kontraproduktivnih politika, tako pred očima te iste javnosti izranja nova, demokratska Hrvatska, u ime koje se njezin predsjednik pojavljuje kao sugovornik i pre- govarač, kao reprezentant i promotor demokratskih procesa na jugoistoku Europe. Odavno, naime, nije Zagreb imao takvu prvorazrednu strateško-političku važnost kao što je ima sada, važnost koju priznaju ne samo neposredno zainteresirani susjedi nego i najveće svjetske sile. Zagreb kao hrvatska metropola sve više postaje vratima kroz koja se prolazi da bi se uopće došlo do, kako reče po povratku iz Švicarske predsjednik Tudman, "preobrazbe današnjega kriznog stanja u Jugoslaviji i uspostave poretka u ovom dijelu Europe". Zar je uopće potrebno reći i to da pune, a možda na koncu i nikakve, temeljite europske integracije neće biti ukoliko se procesi demokrati- zacije i naaionalne individualizacije u Sloveniji, Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini uspore ili dalje ne nastave?! A represi- jom s upravo takvim ciljem otvoreno prijete vojni jastrebovi iz sadašnjih ili bivših vrhova JNA, kada se laćaju osnivanja političke stranke kojoj snaga ne leži u argumentima, nego u topuzu. No - ponajviše zahvaljujući medunarodnoj vjerodostojnosti nove vlasti u Hrvatskoj - takve prijetnje neće se ozbiljnije ostvariti. A ako bi se kojim slučajem i ostvarile, istog bi se trenutka suočile s Hrvatskom kao već uvaženom i vrlo uglednom medunarodnom činjenicom, odnosno kao jedinim doista priznatim i poznatim ključem jugoslavenske Pandorine kutije. (Hina - svršetak) 260000 MET nov 90