GOVOR PREDSJEDNIKA DR. TUĐMANA U LUGANU POVODOM PROGLAŠENJA POČASNIM DOKTOROM LA JOLLA UNIVERSITY

POČASNIM DOKTOROM LA JOLLA UNIVERSITY $ LUGANO, 25. studenoga (Hina) - Predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman proglašen je danas počasnim doktorom La Jolla University iz Lugana. Primajući to visoko priznanje, dr. Tuđman je rekao: (Pažnja uredništvima: Slijedi tekst govora koji se može objaviti danas poslije 15.00 sati!) ZAHVALA ZA DODJELU POČASNOG DOKTORATA Primajući danas ovo veliko priznanje, počasni doktorat što mi ga dodjeljuje "La JoIla University-San Diego" - California - European Campus Lugano (Švicarska), svjestan sam činjenice da to priznanje nije upućeno samo meni kao znanstveniku-povjesničaru, već i meni kao političaru i državniku. Riječi zahvale podijelit ću stoga na dva dijela. Obratit ću vam se najprije kao vaš kolega - znanstvenik, a potom ću nekoliko rečenica kazati i kao političar i držav nik. Kao znanstvenik i povjesničar vaše priznanje želim posvetiti nevelikom broju svojih kolega, hrvatskih i istočnoeuropskih znanstvenika i intelektualaca, koji su, u ime ob- rane znanstvene istine i Ijudskog dostojanstva, odbijali ulogu apologeta i vjernika jedne ideologije i političke prakse koja je iza jezika utopije, socijalističkog humani- zma, znanstvenog socijalizma i sličnih dogmi, skrivala univerzalnu ljudsku neslobodu i svekoliku represiju. Vaše znanstveno priznanje posvećujem, dakle, onim znanim i neznanim hrvatskim, južnoslavenskim i istočnoeuropskim intelektualcima - književnicima, znanstvenicima, svećenicima, novinarima i inim majstorima duha - koji su svjesno izabrali uloge dizidenata, "neprijatelja komunizma", stradalnika i političkih zatvorenika. Zatočenika razuma, srca i savjesti. Dok je većina intelektualaca sudjelovala u masovnoj proizvodnji trijumfalističke i apologetske svijesti nužne za opstanak staljinističkih i srodnih političkih režima, stigmatizirana je manjina naših kolega - manjina kojoj posvećujem vaše priznanje - ustrajala u uvjerenju da su nalozi razuma i čovječnosti preći od slasti vlasti i ugode preživlj avanj a. Kad se jednom - nadam se uskoro - bude ponovno pisala povijest znanosti (i inte- lektualnog stvaralaštva uopće) u totalitarnim komunističkim režimima, tim iznimnim ljudima bit će naknadno pripisane intelektualne zasluge koje daista zaslužuju.. Jer će biti otkrivene mnoge zablude, naivnosti, predrasude, pa i svjesne zloupotrebe znanosti skrivene iza dogme o "znanstvenom socijalizmu". Moja je osobna sudbina tipična za sudbinu mnogih lijevo orijentiranih hrvatskih intelektualaca koji opravdavaju poznatu tezu o "revoluciji koja jede vlastitu djecu". I was one of Tito's Partisans and an antifascist. As a young man I was personally convinced of the possibility of creating the utopian dream of human and national liberty and social justice which the communist movement purported to bring to individuals and nations. At the time when I became theoretically and politi cally aware of my own delusions, I considered it my moral duty to make them known publicly. Therefore, I became a cast-off and a dissident. I was twice sentenced and jailed as a political prisoner. Only in prison, especially in a communist prison, does a man become aware of the true meaning of the values of the institutions which are the basis of life in the countries of the free world. Ne samo da je moja životna sudbina odredila moju životnu filozofiju. Nju je odredi- vala i moja profesija - profesija povjesnika. U prirodi je profesije povjesni znanstve- ni i Ijudski relativizam i skepticizam. Naprosto stoga što je povijest puna primjera uspona i padova. Povijest nas uči da pod životnim suncem i svodom nebeskim nikada nije bilo dobra bez zla, svjetla bez mraka, svete uzvišenosti bez satanske podlosti, slobode bez potlačivanja, stvaralaštva bez razaranja, mira bez rata, dobitnika bez gubitnika, ljudske mudrosti bez ljudske gluposti itd. Povijest je puna primjera koji svjedoće o prolaznosti moči i slave, bogatstva i bajo- slovnosti; o relativnosti kategorija uspjeha i pobjeda, poraza i krivnje, junaštva i kunktatorstva, čak i istine i laži. Kao povjesničar ja nikada ne mogu do kraja is- kreno povjerovati kako su vrednote svijeta u kojemu živimo, i na stvaranje kojih mož- da i sami odlučujuće utječemo,dosada "najveća" a još manje i "vječna" dostignuća. Ali ne mogu prihvatiti niti fatalističku tezu kako problemi pred kojima stoji moj narod, hrvatski narod, i drugi narodi koji su živjeli u komunizmu, nisu rješivi na ljud- ski, demokratski način. Kao što su racionalni skepticizam i relativizam svojstveni znanstveniku, tako politi- čki optimizam i pragmatizam moraju biti svojestveni političaru i državniku. Obračajući vam se u ovom trenutku kao političar i državnik, ja vaše visoko prizna- nje s iskrenim uvjerenjem posvećujem nepreglednom mnoštvu tzv.običnih ljudi u mo- joj zemlji i onih raštrkanih širom svijeta, koji su omogućili radanje demokracije u mojoj i njihovoj tj. svojoj domovini - Hrvatskoj. Ti ljudi koji su punih pola stoljeća živjeli u državi i društvu, što nisu priznavali i poznavali pravo na izbor i natjecanje, na slobodu misli i govora, na poduzetništvo i stvaralaštvo, na nezavisnu javnost i slične institute i institucije gradanskoga društva i civiliziranoga "slobodnoga svijeta", ipak bijahu kadrl sačuvatl makar i samo djelić snaga kolektivnoga povjesnoga sjećanja i razuma koji je bio dostatan i odlučan za rušenje jednostranačkoga politi- čkoga sustava i za radanje demokracije. Medutim, slobodni izbori i politički pluralizam predstavljaju tek prvi - nužan ali ne i dovoljan - korak na povijesnomu putu napuštanja protunaravnoga komunističkog sustava i njegova nepodnosiva na sljeda. Post-komunlstička društva - dakle i hrvatsko društvo - nalaze se danas ponovno na povijesnomu početku moderne europske civilizacije. Ona tragaju za putevima i pre- čicama koje bi ih ekonomski i politički, komunikacijski i psihološki u najkraćem ro- ku vratili tamo kamo izvorno i sudbinski pripadaju: u europsku zajednicu slobodnih i prosperitetnih naroda i država. Uloga znanosti uopće, a sveučilišta posebno, ostvarenju toga velikoga projekta "napuštanja komunizma" vrlo je važna, što više i golema ali - usudujem se reći- ipak ne i presudna. Presudnu ulogu ponovno će imati cio puk, svaki pojedinac i sva- ki nacionalni entitet. Njihovo znanje i iskustvo, pobude i poticaji, rad i stvaralaštvo odredivat će sadržaj i vrijeme potrebno za njihov tzv. povratak u Europu. Simboli- čki i svrhovito. Ne i prostorno-politički; jer u tom pogledu mi bijasmo i jesmo dio Europe. Hvala vam na priznanju. Hvala vam u moje osobno ime. U ime mojih kolega, hrvat- skih znanstvenika. Hvala vam, konačno, i u ime moj e Hrvatske i hrvatskoga naroda, koj e trenutno imam čast predstavlj ati kao Predsj ednik Republike. (Hina - svršetak) 250000 MET nov 90