4. RASPAD JUGOSLAVIJE NEIZBJEŽAN

LONDON, 28. prosinca (Hina) - "Raspad Jugoslavije sada se čini isto tako neizbježnim kao raspad Sovjetskog Saveza, i postoje određene sličnosti između ta dva procesa", piše današnji londonski list Independent, u svom uvodniku, zatim kaže, da "Beograd isto kao Moskva, gubi autoritet, ali ga istodobno pokušava uspostaviti uz pomoć nervoznih generala i podilazeći nacionalizmu, što samo pojačava želju ostalih za otcjepljenjem. U isto vrijeme, budući da nema suvislog programa reforme, privreda srlja u kaos i rastuću inflaciju, dok republike idu svojim putem. Taj bi se trend mogao činiti potpuno logičnim, pa čak i poželjnim, kad bi se Jugoslavija mogla lijepo podijeliti na etničke grupe kojima bi se onda moglo prepustiti da same srede svoje probleme. Ali etnička karta je suviše složena za tako nešto. Čak ni tradicionalna granica između područja bivše Austro-Ugarske Monarhije i područja Turskog carstva nije tako jasna kao što se nekad pretpostavljalo. Katolička Hrvatska ima manjinu od 11 posto nemirnih Srba, od kojih su neki proglasili nezavisnost od Hrvatske. Bosna i Hercegovina, koja sada ima predsjednika Muslimana, ima 32 posto Srba, 39 posto Muslimana i 18 posto Hrvata, i onemogućava bilo kakvu jasnu kategorizaciju. Srbija ima 14 posto Albanaca, većinu u formalno autonomnoj pokrajini Kosovo, koja, pak, sadrži vrlo nezadovoljnu srpsku manjinu od oko 10 posto. Makedonija ima albansku manjinu od gotovo 20 posto i srpsku manjinu od oko dva posto. Da bi stvari bile još složenije, kosovski Albanci će se uskoro vjerojatno povezati s Albancima u Albaniji, dok makedonski nacionalisti već govore o ujedinjavanju s Makedoncima u Grčkoj i Bugarskoj u nastojanju da stvore veliku Makedoniju. Ako se tome dodaju tradicionalne netrpeljivosti koje u vrlo intenzivnom obliku i dalje postoje među tim grupama, osobito između Srba i Hrvata, sređena i mirna rješenja čine se još nevjerojatnijim. Ti nacionalizmi stvaraju dojam da je Jugoslavija po svojoj političkoj svijesti oko 100 godina iza Zapadne Europe, ali oni su djelomice i reakcija na današnje probleme i dezorijentaciju. Oni odražavaju potrebu za žarištem lojalnosti, za samostalnim odlučivanjem i racionalnom decentralizacijom. Nažalost, neki se političari ne mogu oduprijeti iskušenju da to iskorištavaju. Odlučivši se za neobičnu mješavinu populizma, nacionalizma i anakronističkog komunizma, Srbija ne samo da odlaže racionalnu reformu nego i povećava napetost u odnosima s drugim republikama. Iako su njezini vođe jako različiti od Mihaila Gorbačova, u jednom pogledu oni se nalaze u sličnoj situaciji. Ako pokušaju nametnuti kontrolu Srbije nad drugim republikama, koje se tome protive, ubrzat će, a ne spriječiti, raspad zemlje. Jedina nada u očuvanju nečega što bi nalikovalo na jugoslavensku državu leži u stvaranju nove vrste federacije koja će dati republikama velik dio onoga što traže, zadržavši one privredne odnose koji su još uvijek opravdani. Onda možda postoje izgledi da se nacionalizam kanalizira konstruktivno", piše na kraju list Independent. (Hina - svršetak) 280000 MET dec 90