13. FARSA OKO PREDSTAVLJANJA PREDSJEDNIČKIH KANDIDATA

BEOGRAD, 4. prosinca (Hina) - Televizijsko predstavljanje kandidata za predsjednika Republike Srbije na predstojećim izborima razotkriva namjere zakonodavca da čitavu demokratsku proceduru predlaganja i predstavljanja kandidata učini farsom. Zakonska mogućnost da je za prihvaćanje nečije kandidature dovoljan potpis grupe od sto građana učinila je da se za funkciju predsjednika može kandidirati baš svatko. Tako tv-publika vjerojatno nije znala da li da se ljuti ili da se smije, kad joj se kao predsjednički kandidat predstavio Nikola Šećeroski, visokokvalificirani fasader, čovjek čija je nesretna sudbina počela kad je kao čobanin u rodnoj Strugi ubio vuka, a nije za to dobio pravednu nagradu. Taj borac za pravDu, koji je teškom mukom pročitao svoj govor, pohvalio se podacima iz biografije da je 8 puta bio uhićen, da je sud 350 puta donio oslobađajuĆu presudu za njega, da je nekoliko puta na silu odveden u ludnicu. Pokazao je i dokumentaciju o njegovim parnicama sa susjedima, sa Tv Beograd - jer ne plaća pretplatu I sa kontrolorima gradskog saobraćaja. Bilo je još čudnih kandidata, koje su predložile skupine građana. Znojili su se od studijskih reflektora i novinarskih pitanja. Jedan se hvalio da je političku karijeru počeo kao aktivist u razredu, drugi smatra da je važno što je kao student održavao red na plesovima. Svi kukaju nad tragičnom sudbinom Srbije u Jugoslaviji i obećavaju da će sve to promijeniti. Takav tijek predstavljanja kandidata naveo je predsjednika Stranke socijalne pravde Živana Haravana da izjavi novinarima da je sve to maslo SPS, koja je podmetnula ovakve kandidate kako bi dokazala da je Slobodan Milošević u pravu kad kaže da "u opoziciji sjede luđaci". I Haravan se inače predstavio kao predsjednički kandidat, opsjednut boračkim i vojnim mirovinama, koje treba pravednije preraspodijeliti. Inače, značajka je predstavljanja predsjedničkih kandidata i stranaka da se vodi računa o tome da se ne vrijeđaju druge stranke i pojedinci. Nekoliko stranaka potpisalo je i pravila fair playa u predizbornoj kampanji, kao i poslije izbora. Dok se stranke tako manje-više međusobno poštuju, masovna je pojava da se o pravilima lijepog ponašanja i fair playa ne vodi računa kad je riječ o Hrvatskoj, Sloveniji i o Albancima, koje inače mnogi nazivaju isključivo Šiptarima. Tako se kao najnormal- nija stvar prima kad na primjer, odvjetnik Velimir Cvetić, pred- sjednički kandidat Socijal-demokratske stranke Jugoslavije, kaže da je u Hrvatskoj na djelu "proustaška demokracija", kad svojata dijelove Hrvatske, što čine i mnogi drugi. Stanoviti Slobodan Ranković, također predsjednički kandidat, dozvolio si je da Hrvatima zaprijeti kaznom, kao što se neposlušna djeca kažnjavaju prutom. A Miomir Tošić zamjera srpskom rukovodstvu zbog popustljivosti prema Hrvatima, kad je u pitanju Kninska krajina. "Hrvati koji nemaju ni jednu epsku pjesmu, koji nikad nisu ratovali, a da im netko nije čuvao leđa, oni se usuđuju da prijete srpskom narodu, potomcima Karađorđa, Obilića, cara Lazara...." Tako predsjednički kandidati, prije svega oni koje su predložile skupine građana, misle da će pridobiti povjerenje i glasove birača, ili naprosto ništa ne misle već igraju ulogu koju im je netko namijenio. Ocjenjujući da je sve to lakrdija i cirkus, jer je vlast tako htjela, Vuk Drašković je oštro zamjerio Miloševiću što i sam ne sudjeluje u tom cirkusu. Odluka Slobodana Miloševića, da svoj termin na televiziji prepusti prijenosu kazališne predstave "Solunci govore", izazvala je veliko negodovanje u javnosti. Taj postupak tumači se ili kao izraz Miloševićeve slabosti ili kao znak prezira prema građanima. (Hina - svršetak) 040000 MET dec 90