SERVIS POSEBNIH NASLOVA - SADDAM HUSSEIN

Nadnaslov: Svršetak 1991. za Sadama bolji od početka Naslov: Pustinjska oluja nije pomela i Saddama Podnaslov: Suprotno očekivanjima, irački predsjednik učvršćuje svoj položaj Piše: Jacques CHARMELOT, AFP BAGDAD - Za Saddama Husseina godina završava bolje nego je započela i ništa ne kazuje da bi taj politički oporavak iduće godine mogao biti poljuljan. Njegov je režim preživio tri izazova koji su ga trebali uništiti: vojni poraz u veljači protiv koalicije, odlučne u nakani da ga izbaci iz Kuvajta, dvostruka pobuna u ožujku koja je trebala ukloniti stranku Baas opustošila je sjever i jug zemlje i sedamnaestmjesečna ekonomska izolacija Iraka. Ta se sposobnost preživljavanja pripisuje centraliziranu i čvrstu sustavu, vičnu nasilju, objašnjavaju bagdadski diplomati. Pripomogla su mu i oklijevanja Washingtona, graditelja protuiračke koalicije, i sankcije koje brzo osiromašuju većinu od 18 milijuna Iračana. Washington se nije mogao odlučiti između želje da ukloni Saddama Husseina i volje da zaštiti irački narod od islamizacije i očuva jedinstvo te zemlje, što je bitno za ravnotežu arapskog svijeta. U svakom suprotstavljanju Iraka koaliciji Saddam Hussein je izvukao korist iz njezine neodlučnosti: ponajprije, nakon završetka kopnene ofenzive, kad je George Bush zaustavio savezničke snage na 48 sati od Bagdada, tijekom kurdske i muslimanske pobune, na koju je Bush pozvao Irance, ali im nije dao očekivanu potporu protiv vojne protuofenzive te danas kad je riječ o protuslovnim sankcijama zbog kojih pate oni koje je embargo trebao osloboditi "tiranina na vlasti", po tvrdnjama Bijele kuće. Međunaslov: Osvajačka vojska danas uspješno čuva red u zemlji Na pragu godine 1992. Hussein ima nekoliko čvrstih aduta u rukavu. Reorganizirana je njegova vojska koja je tijekom 42 dana trpjela poraze u Kuvajtu i na jugu Iraka. Nije objelodanjeno nijedno službeno izvješće o iračkim vojnim gubicima, a bagdadski se diplomati gube u pretpostavkama, nagađajući između deset i dvjesta tisuća poginulih. Oni ocjenjuju da republička garda danas ima 110.000 ljudi, a redovita vojska od 400.000 do 450.000. Bez svojih najofenzivnijih sredstava i nuklearnih planova ona nije opasna za susjede, ali uspješno čuva red u zemlji. Iako je potisnuta iz većeg dijela Kurdistana, ta vojska nadzire rubne dijelove kao i dva najvažnija grada na sjeveru Iraka, Mosul i Kirkuk. Uspješno čuva područja na jugu zemlje, prepuštena još bjednijoj sudbini zbog posljedica embarga. Unutarnja se prepirka pretvorila u politički razgovor u kojem oporba, sastavljena samo od kurdskih predstavnika, nema čvrsto uporište. Diplomati ocjenjuju da Kurdima nije naklonjena međunarodna zajednica u kojoj prevladava odbijanje Washingtona da se na području Iraka stvori neovisni Kurdistan. Za Tursku bi pak Kurdistan mogao postati neugodnim presedanom, jer se u njoj nalazi 12 milijuna posve obespravljenih Kurda. Međunaslov: Slabi izgledi za unutarnju nestabilnost Podjele kurdskih čelnika štete i oporbi. Masud Barzani želi sklopiti ugovor sa Saddamom Husseinom, a Djalal Talabani radije očekuje mogući pad iračkog predsjednika. Embargo, na meti kritika u izvješćima UN, učvršćuje umjesto da potkopava vladajući režim. Vlada je uspjela prevladati nestašicu. Ono što se moglo popraviti popravljeno je. Malen, ali ipak postojan izvoz naftnih proizvoda u Tursku ili ovčetine u Saudijsku Arabiju te pomoć privatnog sektora omogućuju minimum uvoza živežnih namirnica. Iračani nisu odlučni u nakani da se bore i poginu za jedan cilj - pad režima - za koji Washington nije želio žrtvovati živote svojih vojnika, uvjeravaju diplomati. U tako usko kontroliranu društvu, vjerojatnost unutarnje nestabilnosti je ograničena. Ostaje jedna nepoznanica, ističu diplomati: u godini u kojoj će George Bush povesti kampanju za svoj reizbor u studenom 1992., Washington bi mogao doći u napast da pojača pritisak na Saddama Husseina. (Hina) fs 172321 MET dec 91