SERVIS POSEBNIH NASLOVA

Nadnaslov: Čuvena mediteranska luka propada zanemarena i neželjena Naslov: Kvartet traži Aleksandriju Podnaslov: Nekadašnje kozmopolitsko središte danas boluje od bolesti Trećeg svijeta - Opojna mješavina kultura nestaje s lica zemlje Piše: John WEST, Reuter ALEKSANDRIJA - Prekrasne stare zgrade u Aleksandriji, ostaci blještavila drevnog mediteranskog grada, propadaju zanemarene i neželjene. Nekada ponos egipatske luke a danas zaboravljene stare dame ugrožene su zakonom o kontroli najamnina uvedenim 60-tih godina. Vlasnici kuća dobivaju najamnine u iznosu od deset egipatskih funti (tri dolara) mjesečno za veliki stan u središtu egipatskog glavnog trgovačkog grada te ne mare za čistoću i održavanje. Neki čak i ne brinu hoće li se zgrada urušiti - što prije nestane, to prije će se vlasnik domoći golog zemljišta i iz njega izvući kakve takve pare. Nešto hrabriji spekulanti jednostavno zanemaruju pravne propise i bezobzirno ruše svoje vlasništvo. Druge zgrade životare ostavljene na milost i nemilost zubu vremena i nemara. "Te su zgrade posljednji ostaci kozmopolitskog grada", kaže Mohammed Auad, vodeći arhitekt i osnivač Centra za zaštitu povijesne Aleksandrije, koji brine za spas grada. "Liječnici i pravnici zarađuju preko 1.000 funti dnevno a iznajmljuju urede u stambenom bloku sagrađenom u talijanskom stilu na prijelasku stoljeća ne trošeći ni novčića za obnovu ili održavanje zgrade", kaže on. Prije egipatske revolucije 1952. kojom je zbačena monarhiju, brojne manjine: Turci, Grci, Židovi, Armenci, Talijani, Libanonci i druge zajednice živjele su zajedno s Egipćanima, tvoreći opojnu mješavinu istočne i zapadne kulture. Svaka od njih ostavila je dubok trag. Međunaslov: Smije li zemlja u razvoju zaboraviti na estetiku Skupine niskih otomanskih kuća preživjele su pored luke dok su barokne zgrade, luksuzne rokoko vile i čak funkcionalni Bauhaus stanovi rasuti po čitavom gradu. No današnja je Aleksandrija uskomešani grad Trećeg svijeta s nekih tri milijuna ljudi, grad koji pati od problema prenapučenosti, slumova i oskudnih prihoda. Seosko pučanstvo iz doline Nila nagrnulo je masovno u grad. Često je svoj dom svilo na krovovima zgrada. Problem bi se mogao riješiti odmrzavanjem najamnina što bi spasilo nekadašnju slavu grada. "Zapravo i nema krize stanovanja. Imamo na tisuće praznih stanova. Ne tražimo novac, samo adekvatnu politiku slobodnih najamnina i oslobađanje od plaćanja poreza", kaže Auad. Projektom Aleksandrija 2.005 predviđeni su programi za spas grad u sljedeća dva desetljeća. Parlament upravo razmatra zakon kojim bi se vlasnicima starih zgrada dozvolilo povećanje stanarina, ali se ne bi ukinula kontrola - što je osjetljivo političko pitanje za Egipat. Drugi mogući korak je oporezovati graditelje luksuznih stambenih blokova. "Te su zgrade jedinstvena baština kozmopolitskog društva", kaže Auad upoređujući ih blagonaklono s modernističkim gradnjama egipatske revolucije i socijalističkog razdoblja 50-tih i 60-tih godina da bi konačno zaključio: "Mi smo zemlja u razvoju, ali estetiku ne smijemo zanemariti. Nemoguć je život bez estetike". (Hina) 141439 MET dec 91