SERVIS POSEBNIH NASLOVA - DOBITNICI I GUBITNICI

Nadnaslov: Reagiranja na sporazum u Maastrichtu Naslov: Što su postigli a što izgubili Podnaslov: Tko je što postigao u Maastrichtu i po kojoj cijeni Piše: Simon ALTERMAN, Reuter MAASTRICHT - Svih 12 vođa Europske zajednice stavilo je svoje potpise na tekst sporazuma iz Maastrichta te izrazilo zadovoljstvo postignutim. Eto što je svaki od njih postigao (i što nije): HELMUT KOHL (Njemačka) - Osigurao odlučan korak prema integraciji Europske zajednice povezujući čvršće Njemačku sa Zajednicom kroz političku i monetarnu uniju; strogi gospodarski kriteriji za postizanje buduće jedinstvene valute baš kao i buduća Europska centralna banka biti će sastavljeni po uzoru na njemačka načela za borbu protiv inflacije; veće ovlasti za Europski parlament; jača suradnja u pitanjima imigracije, azila i međunarodne borbe protiv kriminala kroz novu europsku policiju. Nije postigao toliko koliko je želio u pogledu Europskog parlamenta i morao se pomiriti s time da se o sudskim i pitanjima policije odlučuje putem suradnje među vladama više nego li kroz mehanizme zajednice. JOHN MAJOR (Britanija) - Postigao svoju klauzulu mogućnosti isključenja (odnosno uključenja, kako to on naziva) u završnoj fazi monetarne unije; uklonio riječ "federalni" iz sporazuma; osigurao da vanjska politika i pitanja policije budu u nadležnosti odvojenih međuvladinih sporazuma a ne prema propisima EZ; spriječio da se čitava Zajednica opunomoći novim ovlastima u radnom zakonodavstvu; isposlovao nove ovlasti za Europski parlament kako bi taj mogao nadzirati Europsku komisiju, također i nove ovlasti za Europski sud kojima ima pravo novčano kažnjavati države koje ne bi poštivale njegove presude. Nije uspio izbjeći izolaciju u pitanju klauzule isključenja za monetarnu uniju te u pitanju socijalne politike. Morao je ipak prihvatiti načelo odlučivanja većinom glasova za određena pitanja u vanjskoj politici. FRANCOIS MITTERRAND (Francuska) - Osigurao dogovor o monetarnoj uniji za čim je Francuska dugo žudjela uključujući i obvezu da 1999. bude krajnji rok za ostvarenje jedinstvene valute; pomogao u stvaranju začetka buduće europske obrane neovisne od SAD, što je bio drugi davno zacrtani cilj Francuske. Nije uspio progurati interventnu klauzulu (član) o industrijskoj politici EZ ili odlučivanje većinom glasova o glavnini pitanja vanjske politike. FELIPE GONZALES (Španjolska) - Ishodio obvezujuće pristanke da će se odsad više novčanih sredstava EZ ulijevati u fondove siromašnijih zemalja. GIULIO ANDREOTTI (Italija) - Zaslužan što je postignuta prva obveza o monteranoj uniji, a prema strogom pridržavanju rasporeda na kojem je radio otkako su održana dva rimska sastanka na vrhu prije godinu dana. Cijena koju mora platiti jest prihvaćanje nekih tvrdo zacrtanih ciljeva što ih trenutno deficitarno talijansko gospodarstvo mora postići želi li se pridružiti budućoj jedinstvenoj valuti, premda s određenom fleksibilnošću. WILFRIED MARTENS (Belgija) - Zaslužan što je rasprava o europskoj obrani krenula prema većoj ulozi EZ; blokirao svaku odluku o sjedištu Europske centralne banke u trenutku kada se činilo da će cijena koju bi trebalo platiti biti ta da Strasbourg postane sjedištem Europskog parlamenta a na uštrb Bruxellesa. JACQUES SANTER (Luxembourg) - Prijedlog sporazuma o političkoj uniji što ga je njegova vlada brižljivo pregovarala dok je predsjedavala EZ u prvoj polovini 1991. godini izronio je kao jasna osnova za sporazum u Maastrichtu. POUL SCHLUETER (Danska) - Postigao protokol kojim se Danskoj dopušta održavanje referenduma prije završne faze usvajanja jedinstvene valute i još jednog kojim si uzima za pravo da i dalje brani strancima, napose Nijemcima, kupovinu nekretnina u Danskoj. CHARLES HAUGHEY (Irska) - Osigurao zaštitu irske neutralnosti čak i kada EZ prihvati ulogu u obrani; koristit će dodatne fondove za siromašnije zemlje; postigao protokol kojim se Irskoj omogućuje da zadrži zakonsku zabranu abortusa. Constantine MITSOTAKIS (Grčka) - Također će koristiti sredstva iz fonda za siromašnije zemlje; dobio obećanje da će Grčka moći pregovarati o ulasku u Zapadnoeuropsku uniju, budućem obrambenom tijelu EZ. ANIBAL CAVACO SILVA (Portugal) - Također će koristiti sredstva iz dodatnih novčanih fondova; a najvažnije od svega, postignuti dogovor u Maastrichtu oslobodio ga je strahovanja da će se razgovori o sporazumu otegnuti sve do početka portugalskog predsjedavanja Europskom zajednicom, 1. siječnja 1992. RUUD LUBBERS (Nizozemska) - Dobio priznanja sviju jer je uspio iznjedriti sporazum unatoč svim razmimoilaženjima, a ta bi pobjeda od njega mogla stvoriti slijedećeg predsjednika Europske komisije, dužnosti na kojoj bi naslijedio... JACQUESA DELORSA (Europska komisija) - koji se uvjerio kako je ipak ostvaren njegov prijedlog o bespovratno učinjenom koraku prema jedinstvenoj zapadnoeuropskoj valuti iako su osujećene mnoge njegove ambicije o političkoj uniji. (Hina) fp 111049 MET dec 91