OTVORENO PISMO DR. TOMCA GOSPOĐI BARBARI BUSH

ZAGREB, 10. prosinca (Hina) - Potpredsjednik Vlade Republike Hrvatske dr. Zdravko Tomac uputio je danas otvoreno pismo gospođi Barbari Bush sljedećeg sadržaja: "Poštovana gospođo Bush! Ne pišem vam samo u svoje ime nego i na zahtjev mnogih građana Vukovara, Osijeka, Vinkovaca, Dubrovnika, Zadra i drugih hrvatskih gradova koji dočekuju Božić i Novu godinu u vlažnim i hladnim podrumima ili kao izgnanici i beskućnici. Pišem vam i u ime majki koje su izgubile svoju djecu, koje nemaju s kim podijeliti božićne radosti, ali i u ime svih onih majki koje žive u paničnom strahu da će izgubiti svoju djecu dok ovo pismo putuje prema dalekoj Americi. Pišem vam, a preko vas i svim američkim obiteljima, s molbom da se u ovim prazničnim danima sjetite i ljudi u mojoj domovini. Molimo vas da u obiteljskom krugu pročitate ovo pismo svom suprugu, predsjedniku Sjedinjenih Američkih Država, ne zato da vam pokvarimo božićne i novogodišnje praznike, nego da vas podsjetimo na vašu dužnost da učinite ono što možete i što morate da bi moji sugrađani mogli u miru i sreći dočekati praznik. Vaš suprug je moćan čovjek, tvrde, najmoćniji čovjek na svijetu. On odlučuje o životu i smrti mnogih ljudi i o sudbini mnogih naroda. Od njegove odluke možda zavisi i sudbina moga naroda u narednim desetljećima. Političar je jedino zanimanje kojem je dozvoljeno da može nekažnjeno donositi odluke koje znače smrt. Zato je za političara najvažnije da svaku odluku provjerava, prije svega iz aspekta da li ona znači smrt ili život, da li ona sprečava nasilje ili ga podržava i omogućava. Zato je političar odgovoran ne samo za one odluke koje je donio nego i za one odluke koje nije donio, a kojima je mogao spriječiti smrt i strahovite patnje. Nakon Pustinjske oluje koja je vratila povjerenje svijeta u demokraciju i slobodu, vaš suprug i u mojoj zemlji postao je najomiljeniji i najpopularniji političar, jer je u ime demokracije i slobode zaustavio nasilje i nepravdu i stao u zaštitu malog naroda kojeg je velika vojna sila pokušala uništiti. Sličnu sudbinu doživljava i moj narod. Zato smo s pravom očekivali i očekujemo nekakvu 'Jadransku buru' kao novi oblik Pustinjske oluje. Očekivali smo da će Amerika jednako postupiti i prema balkanskom Sadamu Huseinu, kako je postupila u Iraku i Kuvajtu. Vjerovali smo da je glavni strateški interes Amerike obrana ljudskih prava, nacionalne ravnopravnosti, slobode i demokracije, a ne borba za naftu i vlastite pragmatičke interese velesile. Vjerovali smo da se sloboda, demokracija i pravda moraju braniti i obraniti gdje god su ugroženi, na cijeloj zemaljskoj kugli. Sudbina Kurda poslije Pustinjske oluje stvorila je mnoge sumnje. Ipak, nismo htjeli vjerovati da su nafta i pragmatički interesi velesile važniji strateški ciljevi od zaštite ljudskih života, slobode i prava. Nažalost, naša strahovanja i sumnje pretvorile su se u šok i razočaranje. U trenutku kada se konačno jedan broj europskih država budi i sprema se da prizna pravo hrvatskom narodu na slobodu i nezavisnost, vaša zemlja na čijem je čelu vaš suprug, ne samo da izjednačava i dalje žrtvu i agresora, nego i koristi svoju moć i utjecaj da bi i druge države 'uvjerila' kako ne treba žuriti s priznanjem Hrvatske, čime ponovno ohrabruje agresora da i dalje nastavi sa svojim zločinačkim djelovanjem. Poštovana gospođo, uvjerevam vas da svaki dan odgađanja priznanja Hrvatske znači barem 50 mrtvih. Krici i očaj djece iz podruma koja su i dalje prepuštena na milost i nemilost okrutnim zločincima morate čuti vi i sve američke obitelji. Naša djeca koja umiru u podrumima i bolnicama ne razlikuju se od vaše djece i unuka; i ona imaju pravo na sreću i život. I osobna sreća vas i vaše obitelji kao i svih američkih obitelji bit će potpuna za ovaj Božić i Novu godinu, samo ako vaša zemlja, u koju ipak još vjerujemo kao zemlju slobode i demokracije konačno poduzme one mjere koje od vas očekuju demokrati cijelog svijeta. A kada u napaćenoj Hrvatskoj u podrumima i skloništima za vrijeme božićnih i novogodišnjih praznika očajni ljudi upale svijeće za svoje mrtve i za one koji će još morati umrijeti ako se rat ne zaustavi, budite sigurni da će njihove misli i nade biti usmjerene prema bogatoj i moćnoj Americi i sretnim američkim obiteljima i osobito vašem suprugu, koji možete pomoći i čiju pomoć očekujemo i trebamo. Sjetite se tada, poštovana gospođo, u krugu svoje sretne obitelji, i nas u napaćenoj i ratom razorenoj Hrvatskoj. Poštovana gospođo, visoko cijeneći sve ono što ste u svom životu činili, upućujem vam ovo otvoreno pismo s uvjerenjem da ćete kao uvijek do sada i vi osobno i brojne američke obitelji pomoći da se zaustave silnici i osvajači koji ubijaju djecu, žene i civile. Usprkos svemu, u nama i dalje žive nade da će upravo u predstojećim božićnim i novogodišnjim praznicima i demokratska Amerika konačno reći i učiniti ono što od nje očekujemo." (Hina) mć 101223 MET dec 91