IZVJEŠĆE KOMISIJE POVJERENJA SABORA O VUKOVARU

ZAGREB, 5. prosinca (Hina) - Na skupnoj sjednici poslijepodne hrvatski Sabor većinom glasova usvojio je izvješće Komisije povjerenja Sabora Hrvatske, čija je zadaća bila da utvrdi pripremljenost, ocjenu stanja i mogućnosti Republike Hrvatske za obranu Vukovara, uključujući i proboj blokade. Tekst izvješća prenosimo u cijelosti. "Komisija povjerenja, imenovana je Odlukom Sabora Republike Hrvatske od 9. studenog 1991. godine sa zadaćom da uz suradnju s ministrima obrane i unutarnjih poslova Vlade Republike Hrvatske utvrdi u kontaktu s Glavnim stožerom oružanih snaga pripremljenost, ocjenu stanja i mogućnosti Republike Hrvatske za obranu grada Vukovara, uključujući i proboj blokade. U međuvremenu, tijekom rada komisije, 20. studenog 1991. godine snage agresora zauzele su Vukovar. Ta okolnost grubom je realnošću zadaću komisije, u obliku kakvom je dana, učinila izlišnom. Unatoč tome, a posebno s obzirom na to, da je komisija već 10. studenog 1991. obavila razgovore s predstavnicima Glavnog stožera i Ministarstva unutarnjih poslova, te dobila iscrpne informacije glede: - aktualnog stanja obrane Vukovara i povezanosti tog stanja sa stanjem ratnih operacija, koje se odvijaju na cijelom prostoru istočne Slavonije, - realnog odnosa snaga agresora i snaga hrvatske vojske na razmatranom prostoru, - ocjene mogućnosti daljnjeg razvoja ratnih operacija u cilju obrane grada Vukovara, uključujući i proboj blokade, te da je, nakon okupacije Vukovara, dana 29. studenoga 1991. godine zatražila i dobila od Glavnog stožera dodatna obrazloženja o tome, komisija se drži obveznom da Saboru uputi svoje izvješće i političku ocjenu o događajima takvima kakvi su se dogodili i to slijedeće: 1. Obranu grada Vukovara, uključujući i pokušaj proboja okruženja, koji je bio 13. studenog 1991. godine spriječen, te njegovu okupciju, nije moguće razmatrati izdvojeno, već samo u sklopu kompleksnih i međusobno zavisnih vojnih aktivnosti, koje se odvijaju na ukupnom prostoru istočne Slavonije i na ostalim ratištima u Hrvatskoj, kao i u sklopu razvoja mlade hrvatske države, uspostave njezine vlasti, organiziranja njezinog sustava obrane i formiranja oružanih snaga u realnim okolnostima političkih odnosa u bivšoj SFRJ i međunarodnom okruženju. 2. Faktografija okolnosti i događaja, koji su, polazeći od stanja na dan 10. studenog 1991., rezultirali osvajanjem Vukovara je slijedeća: 2. 1. Hrvatska vojska se pretežito naoružavana oružjem, oruđem i streljivom otetim od neprijatelja. Iako je osvajanjem vojarni i skladišta bivše JNA opremljenost Hrvatske vojske sve bolja, nadmoć agresora u sredstvima ratne tehnike je još uvijek izrazita. Toj činjenici Glavni stožer je prisiljen na svim ratištima, pa i na ratištu istočne Slavonije, podređivati strategiju i utvrđivati strateške ciljeve. 2. 2. U opskrbi bojišta istočne Slavonije ljudstvom, oružjem i streljivom u granicama raspoloživih mogućnosti, Glavni stožer i niže komande imale su i imaju punu potporu nadležnih tijela državne uprave i vrhovništva Republike Hrvatske, a efikasna pomoć okruženom Vukovaru bila je glavna njihova preokupacija. 2. 3. U situaciji potpunog okruženja Vukovara nerazmjerno jačim snagama agresora, te s obzirom na realni odnos snaga na ukupnom bojištu istočne Slavonije, na dan 10. studenog 1991. godine Glavni stožer je imao postavljen slijedeći strateški cilj glede Vukovara: - izvesti proboj okruženja, - evakuirati ranjene i bolesne iz vukovarske bolnice, - ojačati obranu Vukovara ubacivanjem svježih snaga, te dostavom zaliha oružja, streljiva i hrane. I tako ograničeni cilj bio je, radi odnosa snaga, na granici realnih mogućnosti Hrvatske vojske, iako je na istočnoslavonskom bojištu angažirano 40 posto, a u nekim elementima i 80 posto svih borbenih sredstava kojima ona raspolaže. Prodor planiran za 10. studenog 1991., ali odgođen radi dodatne opskrbe jedinica oružjem i streljivom, koje je dopremljeno iz upravo radi toga osvojenih skladišta JNA u Jamadolu i Delnicama, započet je 13. studenoga. Radi izuzetne tehničke nadmoći neprijatelja, prodor je spriječen. Vukovar je agresorska vojska zauzela 20. 11. 1991. godine, međutim, i tada, a i danas kada komisija podnosi ovo izvješće, u Vukovaru su još nazočni borci Hrvatske vojske, koji pružaju otpor okupatoru, a poduzimaju se i daljnje mjere da se taj otpor održi i što je više moguće ojača. 3. Unatoč tome, što je Vukovar nakon tromjesečne, najprije djelomične blokade, a kasnije potpunog okruženja, zauzet, on nije pao. Naprotiv, Vukovar je izvojevao veličanstvenu pobjedu i postao legendom još dok su njegovi branitelji nadljudskom snagom i upornošću odbijali nasrtaje srbijanskih oklopnih mehaniziranih brigada i tisuća pješaka, nanoseći im nerazmjerno visoke gubitke. - Na Vukovar je bio usmjeren nalet najelitnijih agresorskih jedinica i njihovim dugim zadržavanjem u svom okruženju, omogućio je Hrvatskoj da opremi svoje oružane snage do primjerne razine i pripremi slijedeće ciljeve agresora u istočnoj Slavoniji za pouzdaniju obranu. - Vukovar je nanio težak udarac samosvijesti srbijanske oružane sile i ubrzao njezino rasulo. - Vukovar je vratio ponos i samopouzdanje Hrvatskoj. 4. Svjesni smo da ocjenu o Vukovaru opterećuje situacija stvorena oprekom između prirodnog i razumljivog htijenja javnosti da se Vukovar mora i može braniti pod svaku cijenu i realnosti, koja pri određenom stupnju razlike u naoružanju, a on je kod Vukovara bio doveden do silnog nerazmjera u korist agresora, ne omogućuje ostvarenje takvih htijenja, čak niti uz neprihvatljivo visoke žrtve na strani Hrvatske vojske. Koje su krajnje mogućnosti i gdje je granica opravdane žrtve? Također nije moguće izreći konačnu prosudbu o Vukovaru, bez da se realno procijeni stupanj ustrojstva hrvatske države i njezine vojske, te koliko su eventualni problemi i slabosti vojnih i civilnih organa od samog početka oružanih sukoba u tom području utjecali na razvoj događaja vezanih za Vukovar i na njihov posljedak. Za naći odgovor na sva ta pitnja i donijeti konačnu prosudbu bilo bi potrebno obaviti različite stručne i političke analize i suptilno interpretirati njihov rezultat, a to znatno premašuje zadaću postavljenu ovoj komisiji. Komisija ocijenjuje da bi bilo politički štetno, ali i nedostojno prema vukovarskim žrtvama, da se, prenaglašavanjem istraga nad pojedincima, ili daljnjim nepotrebnim otvaranjem raznih "slučajeva" i "afera" Vukovar, do jučer dominantna ocjena, posebno u javnosti, da se Vukovar mora braniti pod svaku cijenu i da njegov opstanak određuje sudbinu Hrvatske, ode u drugu krajnost, te da se naglašavanjem samo slabosti i negativnosti vezanih za Vukovar počne činiti isto ono što obilato već čini neprijatelj, koji lažnim i iskrivljenim prikazivanjem Vukovara nanosi štetu Hrvatskoj, a Vukovaru, njegovim braniteljima i žrtvama, koje su trpjele ili pale u njegovoj obrani, krajnju nepravdu", stoji na svršetku izvješća što ga je sačinila Komisija povjerenja u sastavu: Petar Bošnjaković, Ivan Juroš, Stanko Kovač, Ivica Račan, Vera Stanić, Zvonimir Turk i Vice Vukojević. (Hina) mc 051909 MET dec 91