TRNOVIT PUT DO EKONOMSKE I MONETARNE UNIJE EUROPSKE ZAJEDNICE

BRUXELLES, 2. prosinca (Reuter/Hina) - Nakon niza zaustavljanja i obilaznica, Europska je zajednica konačno u završnici svojih nastojanja da stvori ekonomsku uniju. Prošlo je, naime, više od 30 godina otkako su Francuska, Njemačka, Italija, Luxemburg, Nizozemska i Belgija potpisale ugovor u Rimu i time postavili temelje europskog bloka smještenog između Sovjetskog Saveza i Sjedinjenih Država. Sada im je krajnji cilj konačno pred očima. Nakon godine dana teških pregovora između 12 članica EZ-a, ugovor o Ekonomskoj i monetarnoj uniji (EMU) bit će, kako se očekuje, potpisan idući tjedan u Maastrichtu, gradu na jugu Nizozemske.. "Ugovor koji će se potpisati u Maastrichtu najvažniji je događaj od potpisivanja ugovora u Rimu", izjavio je jedan predstavnik Asocijacije za monetarnu uniju Europe, grupe koja predstavlja privrednike Europske zajednice. Međutim, put do tog ugovora bio je dugačak i trnovit. U "Wernerovom izvještaju" iz 1970. godine - nazvanom prema tadašnjem luxemburškom premijeru Pierru Werneru - postavljen je cilj monetarne unije do 1980. godine. Samo godinu dana kasnije krahirao je dogovoreni sustav čvrstih deviznih tečajeva, a 1973. godine prvi naftni šok prouzrokovao je divljanje inflacije. "Wernerov izvještaj" je odbačen i prihvaćen skromiji pokušaj fleksibilnih deviznih tečajeva, tzv. "valutna zmija" koju su 1972. godine uvele članice-osnivači Europske zajednice. Danska i Velika Britanija pridružile su se kasnije tom sustavu. I taj se sustav pokazao tijekom 70-tih godina nemogućim. Velika Britanija i Danska istupile su dva mjeseca nakon što su se pridružile. Francuska je također istupila, ponovo pristupila i opet istupila tijekom dvogodišnjeg razdoblja. Vođe Francuske i Njemačke, Valery Giscard d'Estaing i Helmut Schmidt, pokušali su 1978. godine ponovo uvesti monetarno i gospodarsko jedinstvo u redove Europske zajednice predlažući Europski monetarni sustav (EMS) i europsku valutnu jedinicu (Ecu). Regulacijski mehanizam EMS-a počeo je djelovati 1979. godine. Na snazi je još i danas, ali njegove prve godine bile su burne s čestim prilagođavanjima pariteta deviznog tečaja. Sustav je tijekom ranih 80-tih godina pao u tešku kušnju zbog političkih nesuglasica francuske vlade predsjednika Francoisa Mitterranda, koji je zbog ekonomskih poteškoća tražio izvjesne financijske slobode, te vlade i centralne banke Zapadne Njemačke koja je bila odlučna da se inflacija drži pod čvrstom kontrolom. Mitterrandov zaokret za 180 stupnjeva 1983. godine, kada je propisao program ekonomske štednje, stabilizirao je EMS i posijao sjeme sadašnjih nastojanja za jedinstvenom valutom, čiji je duhovni otac Jacques Delors. Delors, u ono vrijeme Mitterrandov ministar za financije, stigao je u Bruxelles 1985. godine kao šef Europske komisije, s namjerom da oživi Europsku monetarnu uniju. To je postigao 1988. godine u Hannoveru, na sastanku vođa zemalja članica Europske zajednice, gdje je dobio zadatak sastavljanja druge studije po tom pitanju. Godine 1989. njegov izvještaj predviđa uvođenje jedinstvene valute u tri faze, koje će sada u Maastrichtu biti prihvaćene potpisavanjem ugovora. Prva faza predviđa veću gospodarsku i monetarnu suradnju u kojoj sve članice usuglašavaju svoje valute unutar mehanizma deviznog tečaja Europskog monetarnog sustava. Ova je faza počela u srpnju 1990. godine. Velika Britanija pridružila se mehanizmu u listopadu 1990. godine. Samo se portugalski eskudo i grčka drahma još uvijek nisu priključili tom sustavu. Vođe zemalja članice Europske zajednice ignorirali su na sastanku u Rimu u listopadu 1990. prosvjede tadašnje britanske premijerke Thatcher i dogovorili uvođenje druge faze Europske monetarne unije, koje će početi kada će se 1994. godine osnovati zajednička centralna banka. Također je dogovoreno da članice do kraja 1996. godine budu spremne i odluče da li žele imati permanetno čvrste devizne tečajeve. Pregovori na konferenciji o Europskoj monetarnoj uniji, koji su trajali godinu dana, bili su u prvom redu namijenjeni smirivanju Njemačke, koja s velikim oklijevanjem odustaje od svoje njemačke marke. Odlučeno je da će se sprovoditi oštra kontrola inflacijskih kretanja, kamatnih stopa i proračuna u svim zemljama koje se žele pridružiti Europskoj monetarnj uniji. Međutim, konačni rezultat je taj da prihvaćanje i ratifikacija ugovora ipak ne jamči uvođenje jedinstvene europske valute jer bi međunarodni ekonomski šok mogao spriječiti članice u ispunjavanju uvjeta ugovora. (Hina) sj 020903 MET dec 91