KONFERENCIJA ZA NOVINARE LIJEČNIKA IZ VUKOVARSKE BOLNICE

ZAGREB, 26. studenoga (Hina) - U zagrebačkom Zavodu za zaštitu majki i djece, održana je danas konferencija za novinare na kojoj su kirurzi, pedijatri i anesteziolozi, Ivica Matoš, Edin Zujović, Tomislav Vlahović i Stanko Kušt govorili o životu i smrti vukovarske bolnice u kojoj su, kako kažu, do posljednjeg dana, u uvjetima nedostojnima ljudi i uz uvažavanje najviših etičkih načela, liječili bolesne i ranjene, nemoćni da dostojno pokopaju mrtve. "Mi smo ovdje predstavnici grupe od oko 400 medicinskih radnika, od čega 50 liječnika, koja je radila u vukovarskom Medicinskom centru na visokoj profesionalnoj i etičkoj razini", rekao je dr.Edin Zujović, koji se u Vukovaru zatekao kao liječnik-dobrovoljac. Iako im je okupator oduzeo službenu dokumentaciju, dr. Zujović je prema sjećanju i bilješkama ilustrirao okolnosti u kojima su zdravstveno osoblje i pacijenti radili, živjeli i bolovali 87 ratna dana, koliko je Vukovar bio u okruženju četnika i okupacijske vojske. Stanje u bolnici, kazao je, već dovoljno oslikava i podatak da se od 29. rujna kroz obruč oko Vukovara nije uspjela probiti nikakva medicinska pomoć. Hospitaliziranih je ranjenika u bolnici bilo, rekao je, od 250 do 400, a čim bi netko od pacijenata malo prizdravio bio je premještan u neko od većih skloništa. U listopadu je u kirurškim dvoranama i ambulantama medicinski obrađeno 939 ranjenika, a svaki treći morao je dobiti transfuziju krvi, rekao je dr. Zujović. Uz pedeset i četvero djece medicinskog osoblja, u bolnici je bio smješten i dio djece bez roditelja i rodbine. "Dvadesetak najmlađih od 6 mjeseci do 15 godina bilo je na obradi u kirurškoj ambulanti, a najmlađi operirani pacijent bila je beba od 6,5 mjeseci", kazao je dr.Zujović i dodao kako je nedostatak krvi bio veliki problem. U posljednja dva mjeseca prikupljeno je 1.700 doza krvi od dobrovoljnih davalaca po vukovarskim skloništima, te od osoblja vukovarske bolnice. Do 15.studenoga u bolnici je umrlo oko 650 ranjenika. Samo u jednom danu, 2. listopada, bilo je primljeno 76 ranjenika. Taj tragični rekord nadmašen je 2. studenoga, kada je u bolnicu doveženo 88 ranjenika. Sav taj posao odvijao se na oko 400 četvornih metara bolničke površine, u dvije podrumske prostorije pretvorene u kirurške dvorane, uz stalne artiljerijske i minobacačke, a zatim i zrakoplovne napade na bolnicu, bez normalne opskrbe strujom, vodom, lijekovima... Vukovarski liječnik Ivica Matoš priseže da su u vukovarskoj bolnici, uz pacijente hrvatske, liječeni pod istim uvjetima i s jednakom pažnjom pacijenti srpske i svih drugih nacionalnosti. Liječeni su i ranjeni vojnici jugoslavenske armije i srpski rezervisti. "Neki od njih htjeli su s nama u Zagreb", rekao je dr.Matoš. On je iskoristio konferenciju da i javno pozove te ljude da "opovrgnu gnusne laži beogradske propagande i kažu kako se s njima postupalo". Pozvao je i liječnike srpske nacionalnosti, a njih je, po njegovim saznanjima, u kirurškom timu, koji je na svojim plećima iznio najteži dio posla, bilo oko 70 posto, da opovrgnu laži o uhićenoj ravnateljici Vesni Bosanac i ostalim uhićenim liječnicima i medicinskom osoblju, te o svima njima koji su časno radili svoj posao u Vukovaru. Dr.Matoš je objasnio kako je u Vukovaru fronta bila svugdje pa i sama bolnica, od koje je nad zemljom ostao samo kostur, te dodao da je rušilačka moć neprijatelja bila užasna. To je, smatra on, uzrok toga da je oko 80 posto boraca i civila ranjeno rasprskavanjem artiljerijskih i minobacačkih zrna. "Posljednjih dana se zbog nedostatka antibiotika i antigangrenskog seruma pojavila plinska gangrena, pa su osmorici pacijenata morali amputirati dijelove tijela, a tri su pacijenta podlegla", priopćio je dr. Matoš. Liječnici Matoš, Zujović, Vlahović i Kušt su na upit novinara govorili i o sudbini mrtvih iz vukovarske bolnice. Sve dok je bilo i minimalnih mogućnosti, mrtve su pokapali na groblju. U posljednje doba to, prema njihovim iskazima, nije bilo moguće. "Kada su groblje i mrtvačnica uništeni", svjedoči Ivica Matoš, "bili smo prisiljeni mrtve pokapati u zajedničku grobnicu uz bolnicu". Kasnije, zbog stalnih napada na bolnicu, ni to nije bilo moguće pa su, kazao je, mrtve u sanducima ili plastičnim vrećama, a sa svim podacima, slagali u improviziranu mrtvačnicu na prostoru obližnje vukovarske Brodske kapetanije. Edin Zujović je rekao da je, prema njegovim saznanjima, oko 200 leševa odvezeno u najlonskim vrećama i plahtama iz bolnice u dvorište Kapetanije. Uz ostalo, zna da su Vukovarci svoje ukućane i susjede sahranjivali u vrtovima i dvorištima. Dr.Matoš je, pak, kazao da je najveći broj poginulih Vukovaraca pokopan na prostoru kapelice grofa Elza kod gradskog stadiona, na samom stadionu, kod Kapetanije, na prostoru bivšeg Doma staraca preko puta bolnice, te u zajedničku grobnicu kod "Metalca". No, dodao je, to sigurno nije sve. "Usprkos neprestanoj torturi neprijateljske artiljerije, usprkos činjenici da je dnevno u bolnički krug padalo oko 100 granata i mina, usprkos činjenici da je na Vukovar palo na tisuće granata, bez prestanka je, a služeći se preostalim osobnim automobilima funkcionirala i Služba hitne pomoći", kazao je anesteziolog Stanko Kušt te tu i takvu požrtvovnost potkrijepio podatkom da su od 12 vozača hitne pomoći tek trojica preživjela pad Vukovara. Pedijatar Edin Zujović rekao je kako je posebna skrb bila posvećena djeci. On je obilazio skloništa u kojima je vidio "neopisive patnje vukovarske djece". Na kraju, vukovarski su liječnici, zajedno s dr. Ivanom Fattorinijem, ravnateljem "Klaićeve bolnice", uputili apel za oslobadjanje dr.Vesne Bosanac i ostalih od jugoslavenske armije uhićenih liječnika i medicinskih djelatnika iz vukovarske bolnice. (Hina) zk 261227 MET nov 91