ŽIVOTOPIS AKADEMIKA IVANA SUPEKA

ZAGREB, 21. studenoga (Hina) - Akademik Ivan Supek rođen je u Zagrebu 8. travnja 1915. gdje je pohađao i srednju školu. Nakon mature počinje studij matematike, fizike i filozofije u Zuerichu, ali već druge školske godine odlazi u Leipzig, gdje je djelovao Heisenberg, tvorac kvantne mehanike. Tamo se bavi kvantnom elektrodinamikom i postiže doktorat znanosti. Taj je rad prekinut u ožujku 1941., kad ga uhićuje Gestapo. Nakon višemjesečnog zatvora izvlači ga Heisenberg kao svojeg asistenta, no on se odmah vraća u Zagreb. U ljetu 1943. prelazi na oslobođenu teritoriju, gdje uglavnom radi u Prosvjetnom odjelu ZAVNOH-a. Na Kongresu kulturnih radnika u Topuskom 1944. godine izabran je u Predsjedništvo i podnosi referat o znanosti, u kojem prvi javno upozorava na nuklearnu katastrofu. Nakon rata izabran je za profesora na Sveučilištu u Zagrebu i tu osniva školu teorijske fizike. Na prvoj redovitoj skupštini obnovljene Jugoslavenske akademije u lipnju 1948. g. izabran je za dopisnog člana. U svibnju 1950.g. povjerena mu je gradnja Instituta za teorijsku fiziku, koji on odmah proširuje na eksperimentalnu fiziku i elektroniku, pa kemiju i biologiju. Usmjeren na fundamentalna istraživanja, Institut "Ruđer Bošković" djelovao je u sklopu Jugoslavenske akademije do 1955. g. kad je osnovana Savezna komisija za nuklearnu energiju. Budući da se I. Supek odlučno protivio javnim i tajnim projektima te Komisije, biva uskoro isključen iz Instituta "Ruđer Bošković". Redovitim članom Akademije postao je 1960. godine. Početkom šezdesetih godina osniva u okviru Akademije Institut za filozofiju znanosti i mir. Uređuje tromjesečnik "Encyclopedia moderna", koji kao prvi u Jugoslaviji, zastupa politički pluralizam. Uoči tristote obljetnice Hrvatskog sveučilišta l969. godine izabran je za rektora. Njegovim nastojanjem osnovan je Interuniverzitetski centar u Dubrovniku. Nakon sjednice u Karađorđevu njegova javna djelatnost biva prekinuta. U tom razdoblju predavao je na mnogim inozemnim sveučilištima (američkim, britanskim i njemačkim). U svojim istraživanjima uspješno povezuje znanost i filozofiju, pa objavljuje niz radova u našim i inozemnim časopisima. Bavi se i književnim stvaralaštvom od svoje mladosti. U okviru te djelatnosti objavio je niz romana i drama među kojima su najpoznatiji romani "Dvoje između ratnih linija", "Proces stoljeća", "U prvom licu", "Druga revolucija" "Krunski svjedok" "Extraordinarius" dramu "Velika piramida" i publikacije "Krivovjernik na ljevici" i "Ostati usprkos". (Hina) mn 211456 MET nov 91