IZBOR IZ PISANJA SVJETSKOG TISKA O HRVATSKOJ

ZAGREB, 12. studenoga (Hina) BRITANSKI RADIO - BBC - Gabriel Partosh komentira zahtjev srpskog bloka Ujedinjenim narodima da uputi svoje snage kako bi se zaustavile borbe u Hrvatskoj pa kaže: "Odakle ovaj iznenadni preokret u politici Srbije? Najzad, Srbija i njezini saveznici do sada su odbacivali svaku sugestiju o vojnoj prisutnosti UN ili drugih međunarodnih foruma u Jugoslaviji. A s praktične točke gledišta nije bilo razloga da Srbija kao jača strana pristane na inozemne mirovne snage u Jugoslaviji." Partosh primjećuje da je "ta prividna fleksibilnost Srbije uslijedila neposredno nakon odluke EZ o nametanju gopodarskih sankcija, prvenstveno protiv Srbije. Možda Srbija sada želi pokazati svijetu svoju spremnost na suradnju s međunarodnom zajednicom kako bi se riješio oružani sukob, ali što se Hrvatske tiče, nova srbijanska politika ima prikriveni žalac." Dopisnik ističe da poruka srpskog bloka u Predsjedništvu UN zahtijeva raspoređivanje mirovnih snaga u Hrvatskoj, kao tampona između područja koje nadziru hrvatske snage sigurnosti i naoružanih snaga Srba U Hrvatskoj. "S obzirom na intenzitet spora između Srbije i Hrvatske oko toga gdje bi trebalo smjestiti eventualne mirovne snage, može se očekivati da će se UN suzdržati od bilo kakva vojnog angažmana", pretpostavlja Partosh i dodaje: "Uzimajući u obzir da nikada prekid vatre nije na snazi, jasno je da bi se snage UN mogle vrlo brzo naći upletenima u borbe. Sve dok neki sporazum između zaraćenih strana u Jugoslaviji ne bude u stanju zajamčiti sigurnost bilo kakvim mirovnim formacijama, može se očekivati da će UN radije slijediti manje riskantnu politiku, te da će svojoj odluci o embargu oružja dodati i zabranu izvoza nafte u Jugoslaviju." DIE WELT - C. G. Stroehm drži da zahtjev srpskoga bloka u Predsjedništvu za odašiljanjem jedinica UN "podsjeća na taktiku čovjeka koji osobito glasno viče 'Drž'te lopova'", pa obrazlaže: "Očito je srpsko vodstvo došlo do uvjerenja da od Europe ne može mnogo očekivati. Usprkos jakim snagama u EZ, uvijek iznova spremnim da srpskoj strani izgrade zlatne mostove - za što su osumnjičeni i lord Carrington i nizozemski ministar Van den Broek - na europskoj su razini protusnage prejake za Srbiju: Njemačka, Austrija, Vatikan i drugi. Apel upućen UN predstavlja, prema tome, bijeg unaprijed. Jer, u Vijeću sigurnosti UN nisu zastupljeni samo Kinezi, koji su sigurno naklonjeni srpskoj strani, nego bi na razini UN stare simpatije 'nesvrstanih' prema Titovu nepostojećem carstvu mogle ponovno oživjeti u korist Beograda i Srbije. Osim toga, turnusni predsjednik Vijeća sigurnosti dolazi iz Rumunjske s kojom Srbija održava vrlo dobre veze. Koliko se god činilo čudnim: SAD tu ulazi u igru. Često citirani američki ambasador u Beogradu, Warren Zimmermann, ovih je dana prigodom razgovora s predstavnicima srpske manjine u Hrvatskoj potvrdio da Washington inzistira na očuvanju 'jedinstva jugoslavenskog političkog prostora', budući da je to preduvjet za stabilnost cijele regije. Zbog toga, kaže Zimmermann, SAD neće diplomatski ni priznati Hrvatsku i Sloveniju. (...) Takva vašingtonska razmišljanja navode na zaključak da SAD ni u snu ne pomišljaju aktivirati svoju sredozemnu flotu da eventualno spriječe razaranje Dubrovnika." TAGESZEITUNG (Njemačka) - Dopisnik Roland Hofwiler drži da je razlog beogradskog zahtjeva za plavim šljemovima unutarnjopolitičke prirode, pa kaže: "Nije to nikakva nova spoznaja nego puki manevar. I na vanjskom i na unutarnjem planu. Ne znaju samo u Beogradu da UN neće ni pokušavati na dnevni red staviti vojnu intervenciju o Jugoslaviji. UN su mirovnoj inicijativi EZ dale prednost još u trenutku u kojem je njezin neuspjeh bio očit. Odašiljati sada 'tampon-jedinice' bilo bi uzalud čak i da se Hrvatska složi s postavljanjem vojnika UN u unutrašnjost svog teritorija. Danas su sukobljene strane više ne mogu odvojiti 'neutralnom tampon zonom'. Predaleko je otišla libanonizacija u Jugoslaviji, a da bi se mogla povući jasna granica između fronti. Znaju to vodeći krugovi u Beogradu i Zagrebu. Ali, pučanstvo se obmanjuje. Za Srbiju taj nebulozni zahtjev za plavim šljemovima ima dodatni unutarnjopolitički učinak. Već dulje vrijeme tinja sukob između JA i srpske vlade na čelu s Miloševićem. Premda većina zapadnih komentatora izjednačava ratne ciljeve Srbije s onim armijskog vrha, to nije točno. Kratko rečeno: "Beograd želi stvoriti 'veliku' srpsku nacionalnu državu, federalna armija pak želi očuvati 'jugoslavensku' državnu tvorevinu. Slažu se samo u tome da u 'odmetničkim republikama' vladaju 'fašistoidni političari'. Službena Srbija dugo je štitila federalnu armiju i izjavljivala da ona samo štiti srpsku manjinu od 'hrvatskog genocida'. Ali, budući da federalna armija dosad nije uspjela pokazati neke očite vojne uspjehe - čak ni Vukovar još nije definitivno pao - u Srbiji ne žele više ni čuti za postojeći armijski vrh. Zbog toga se 'zahtjev' za jedinicama UN mora tumačiti kao jasan znak generalštabu da vrhovnu vojnu komandu napokon preda Miloševiću u ruke. Federalna armija zakazala je i za Miloševića kao 'mirovna jedinica'. Beograd sada pokušava dobro opremljenom vlastitom armijom, u koju se treba pretočiti cjelokupni arsenal federalne vojske, borbu protiv 'fašistoidnih Hrvata' preuzeti u vlastite ruke." DER SPIEGEL (Njemačka) - "NATO, koji je četiri desetljeća uspješno parirao svome komunističkom neprijatelju, nastoji izbjeći upletanje u rat u samom srcu Europe", glasi uvod u opširnu raščlambu politike Zapada prema krizi u bivšoj Jugoslaviji. Najmoćniji vojno-politički savez Zapada prepustio je inicijativu EZ-u, koja je zbog svojih neuspjelih diplomatskih pokušaja da se prekine krvoproliće na Balkanu postala predmetom poruge i prezira. U međuvremenu, Bonn je zaprijetio da će, u slučaju odgode odluke o sankcijama i priznanju Hrvatske i Slovenije, izazvati "tešku krizu" u EZ, ali njegove prijetnje rezultirale su vrlo mršavim rimskim paketom sankcija, piše autor članka. Sastanak u Rimu ponovno je upozorio na mnogo poteškoće s kojima je suočena EZ na putu realizacije političke unije i jedinstvene vanjske i sigurnosne politike. Ustvrdivši da stajalište Bonna prema priznanju Hrvatske i Slovenije unutar EZ izaziva sukob između konkretnih privredih interesa i straha izazvanog navodnom prikrivenom aspiracijom Njemačke na status europske velesile, autor podsjeća da njemačko zastupanje budi u Europi uspomene na stare ratne alijanse, te da izaziva nepovjerenje kod EZ-partnera, koji su suočeni s problemima manjina u vlastitom dvorištu. Međutim raspad Jugoslavije i priznavanje republika predstavlja neizbježan proces, koji je prihvatila čak i Velika Britanija, iznosi autor, uz napomenu da su njemačku inicijativu za nastavak konferencije bez sudjelovanja Srbije poduprle Belgija, Danska, Luksemburg, Italija, Francuska. Bonn također drži da EZ treba proglasiti embargo na uvoz nafte i ostalih goriva i na taj način spriječiti pokrete JA i njezinih dobrovoljačkih suputnika bez uključivanja Vijeća sigurnosti UN, međutim EZ je odgodio odluku o drastičnim mjerama i prepustio inicijativu UN. Bonski ured za vanjsku politiku reagirao je internom ekspertizom, koja je pokazala da su mnoge članice UN vezane za bivšu Jugoslaviju prijateljskim vezama iz vremena pokreta nesvrstanih, te da nisu sklone opciji angažmana mirovnih snaga u bivšoj Titovoj državi. Mršavi rimski paket teško će zaustviti rat u Jugoslaviji, budući da su sankcije adresirane na Jugoslaviju kao cjelinu; mnogo je važniji politički signal, koji je EZ uputila protivnicima Srbije, zaključuje autor svoju raščlambu. (Hina) 120432 MET nov 91