HININ SVJETSKI SERVIS POSEBNIH I EKSKLUZIVNIH DOPISA

Nadnaslov: Prvo opsežno jezikoslovno istraživanje "nušu" jezika Naslov: Muškarci spašavaju tajni jezik kineske žene Podnaslov: Nekoć "vještičje pismo" postaje zanimljivim jezikoslovnim i povijesnim dokumentom Piše: Andrew QUINN, Reuter PEKING - Na elegantne papirnate lepeze i u platno presvučene dnevnike zapisivale su nekoć žene svoje najskrivenije tajne jezikom što ga muškarci nisu mogli razumjeti. Nazivan i pogrdnim nazivima poput "vještičjeg pisma" i sociološki shvaćen kao jezik oslobođenja žene, "nušu" se prenosio s majke na kći u tajnovitoj pismenoj predaji koja je prkosila kineskom, na vladavini muškarca temeljenu poretku. Pismo, poznato kao "nušu" ili "ženska kaligrafija", nije nestalo. Preživjelo je tek među malobrojnom skupinom starijih žena u planinskom području pokrajine Hunan i moglo bi posve iščeznuti. Sada se skupina muškaraca upustila u opsežan istraživački posao raščlambe pisma nastojeći ga sačuvati zbog povijesne i jezikoslovne vrijednosti. "Žene, čini se, ono više ne zanima. Istražujemo ga samo nas nekolicina muškaraca", kaže Chen Qiguang, profesor na pekinškom Središnjem institutu za nacionalnu baštinu i pokretač akcije za spas pisma. Nušu se sastoji od 2000 pojedinačnih znakova, a rabile su ga žene u pokrajini Hunan barem tisuću godina, kaže Chen. "Neki tvrde kako je pismo staro barem šest tisuća godina, ali ne vjerujemo da seže tako daleko", navodi Chen. Ljupko pisano na krhkim stranicama šuštavih dnevnika nušu pismena jednostavnija su i tečnija od zamršenih ideograma kineskoga književnog jezika. Sastavljena od zagonetna skupa poteza i crtica, čak pomalo nalik na škrabotine, znakovi se pišu s vrha prema dnu stranice. Iako Chen vjeruje kako je nušu vjerojatno prilagodba uobičajenih kineskih znakova, ipak se sada ta dva jezika znatno razlikuju. "Kineski znakovi predstavljajaju pojedinačne pojmove, a nušu znakovi samo glasove", kaže Chen. Istraživanja su vodila do gospođe Yang Huanji, 83-godišnje starice koja živi u kotaru Jiangyong u pokrajini Hunan gdje bi, vjeruje Chen, ona mogla biti posljednja žena u Kini koja je u nušuu potpuno pismena. Yang, koja svoj nušu nije rabila gotovo četiri desetljeća, pomogla je znanstvenicima pripremiti rječnike nušu znakova i odgonetnuti stare nušu zapise. "Ona također podučava i svoju prijateljicu, ženu 70-ih godina, kako bi još netko bio pismen u nušuu. Ima još nekolicina žena, no sve su one već prilično stare", kaže Chen. Chenova su istraživanja poglavito jezikoslovne naravi. No, kaže on, jednako su vrijedna zbog toga jer osvjetljuju i skriveni ženski svijet kojemu je dano tako malo prostora u službenoj kineskoj povijesti. U svojim knjigama žene izmjenjuju stajališta i o takvim događajima kao što je opijumski rat 1840-42. s Britancima te o japanskoj invaziji na Kinu 30-ih godina našeg stoljeća. "Opisana su i bombardiranja u kojima je velik broj ljudi poginuo. Neki od tih zapisa vrijedni su povijesni dokumenti", podsjeća Chen. Žene su se također služile nušu jezikom da bi pisale o vlastitim jadima i patnjama u svijetu kojim vlada muškarac. Nušu knjižice i zbirke pjesama bile su dar što su ga žene tradicionalno davale jedna drugoj prije udaje. Tu su se mogle pronaći upute kako se ponašati kad suprug odlazi na dugo putovanje ili kako se odnositi prema svekrvi. Izraženo je i žaljenje što žena udajom prekida veze s prijateljicama i obitelji. "Žene bi se sastajale i pjevale pjesme napisane nušu pismom. Imale su snažan osjećaj sestrinstva", otkriva Chen. "Tradicija nušu počela je blijediti 30-ih godina kad su ženama dane veće mogućnosti službenog obrazovanja, uključujući i školovanje na kineskom književnom jeziku. Svakome je bilo jasno da je kineski korisniji, pa su radije učile taj jezik", kaže Chen. Nekolicina žena, pokušavši zadržati svoj vlastiti jezik živim, zapadale su u velike teškoće 50-ih godina, kad je nova komunistička vlada u Kini prijetila "protudesničarskim" kampanjama koje su trebale iskorijeniti feudalne tradicije. Muškarci su bili vrlo sumnjičavi prema nušuu, jer nisu njime vladali. Zato su žene nazivali vješticama i prozvali nušu "vještičjim pismom". Plod Chenovih istraživanja bit će objavljen sljedeće godine u knjizi od 900 stranica izvornika i prevedenih verzija četiristo nušu zapisa. "Muškarac se odvažuje početi smion život u vanjskom svijetu, no žene nisu ništa manje hrabre: mi možemo stvoriti jezik koji oni ne mogu razumjeti", kaže jedna anonimna autorica. (Hina)zg 281346 MET oct 91