NACRT SPORAZUMA ZA KONVENCIJU U DEN HAAGU

DEN HAAG, 24. listopada (Hina) - Za sutrašnju plenarnu sjednicu Mirovne konferencije u Den Haagu Europska zajednica je pripremila novi prijedlog sporazuma za političko rješenje jugoslavenske krize. Dokumenat koji nosi datum od 23. listopada, a pod nazivom Nacrt sporazuma za konvenciju, trebao je biti raspravljen na zasjedanjima triju komisija konferencije o Jugoslaviji jučer i danas. Objavljujemo u cijelosti neslužbeni prijedlog teksta dokumenta sačinjenog na engleskom jeziku. PRVO POGLAVLJE OPĆE ODREDBE Članak 1. 1. Novi odnosi među republikama bit će temeljeni na: a) suverenim i nezavisnim republikama s međunarodnim identitetom za one koje to žele; b) slobodnoj asocijaciji republika s međunarodnim identitetom, onako kako je to predviđeno ovom konvencijom; c) sveobuhvatnim aranžmanima, uključujući tu mehanizme nadzora za zaštitu ljudskih prava i specijalni status za pojedine manjine i područja; d) europskom angažiranju tamo gdje je to prikladno; e) u okviru općeg rješenja priznat će se nezavisnost onih republika koje to žele, i to u sadašnjim granicama, ako ne bude drukčije dogovoreno. 2. Republike prihvaćaju da je suradnja među njima i stvaranje ove asocijacije dio procesa izgradnje nove Europe, kako se to predviđa Pariškom poveljom od studenog 1990., pa će unapređivati izglede za suradnju i čvršće odnose s Europskom zajednicom. One će surađivati u područjima koja su regulirana ovim aranžmanima i u drugim dogovorenim područjima, čime se ne isključuje mogućnost čvrščih oblika suradnje u takvim područjima među republikama koje to žele. DRUGO POGLAVLJE LJUDSKA PRAVA I PRAVA ETNIČKIH I NACIONALNIH MANJINA Članak 2. a) Ljudska prava 1. Republike jamče sva ljudska prava: a) pravo na život; b) pravo čovjeka da ne bude podvrgnut torturi ili nehumanim ili ponižavajućim postupcima; c) pravo čovjeka da ne bude podvrgnut ropstvu ili prisilnom radu; d) pravo na slobodu; e) pravo čovjeka da bude pošteno i javno saslušan na nepristranom sudu i da ne bude podvrgnut retrospektivnom krivičnom progonu; f) pravo na poštivanje privatnog i obiteljskog života, stana i korespondencije; g) pravo na slobodu mišljenja, savjesti i vjeroispovijesti; h) pravo na slobodu govora; i) pravo na slobodu mirnog okupljanja i udruživanja; j) pravo na sklapanje braka i osnivanje obitelji; k) sva ostala prava predviđena instrumentima koji su dolje navedeni, što podliježe samo iznimkama i ograničenjima utvrđenim u tim instrumentima, a bez diskriminacije po bilo kojoj osnovi, kao što su spol, rasa, boja kože, jezik, vjeroispovijest, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno podrijetlo, povezanost s nacionalnom manjinom, imovinski status, status po rođenju ili drugi status. Instrumenti koji se gore spominju jesu slijedeći: - Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima, Međunarodni ugovor o građanskim i političkim pravima, Međunarodni ugovor o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima Ujedinjenih naroda: - Završni dokument Konferencije o europskoj sigurnosti i suradnji, Pariška povelja za novu Europu i dokumenti KESS-a, koji se odnose na ljudska prava, posebno dokument kopenhagenškog sastanka Konferencije o ljudskim pravima KESS-a i Dokument moskovskog sastanka Konferencije o ljudskim pravima KESS-a, - Konvencija Vijeća Europe za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i protokoli te konvencije. b) Prava pripadnika nacionalnih i etničkih skupina 2. Republike jamče ljudska prava koja vrijede za nacionalne ili etničke skupine, posebno koja su sadržana u: - instrumentima Ujedinjenih naroda, KESS-a i vijeća Europe, koji se spominju u stavku 1. ovog članka; - Konvenciji o uklanjanju rasne diskriminacije, Konvenciji o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida i Konvenciji o pravima djeteta Ujedinjenih naroda; - Izvještaj prihvaćen na sastanku eksperata KESS-a o nacionalnim manjinama, koji je održan u Ženevi, stavljajući na snagu tu konvenciju, one će također primjereno voditi računa o: - Prijedlozima za Deklaraciju Ujedinjenih naroda o pravima pripadnika nacionalnih, etničkih i jezičnih manjina; - Prijedlogu za Konvenciju o zaštiti manjina Europske komisije za demokraciju i pravo u okviru Vijeća Europe. 3. Republike će osobama koje pripadaju nacionalnoj ili etničkoj skupini, koja ne predstavlja većinu u području u kojem živi, jamčiti slijedeća prava: - načelo nediskriminacije onako kako je formulirano u pravnim instrumentima spomenutim u stavku 2. ovog članka; - sva kulturna prava onako kako su utvrđena u instrumentima spomenutim u stavku 2. ovog članka, posebno pravo na identitet, kulturu, vjeroispovijest, uporabu jezika i pisma, kako u javnom, tako i u privatnom životu, i pravo na izobrazvu; - zaštita ravnopravnog sudjelovanja u takvim javnim poslovima kao što su ostvarivanje političkih i ekonomskih sloboda, u socijalnom području, u pristupu sredstvima informiranja i u izobrazbi i kulturnim pitanjima općenito; - pravo pojedinca da odluči kojoj nacionalnoj ili etničkoj skupini želi pripadati i ostvariti sva prava koja dobiva iz tog izbora kao pojedinac ili udružen sa drugima. To će posebno vrijediti u slučajevima braka između osoba, koje pripadaju različitim nacionalnim ili etničkim skupinama. Onim osobama koje pripadaju istoj nacionalnoj ili etničkoj skupini, a žive odvojeno od drugih osoba istog podrijetla, na primjer, u izoliranim selima, treba zajamčiti onoliku samoupravu koliko je to izvodljivo. Navedena načela trebaju također vrijediti u onim područjima u kojima su pripadnici glavne nacionalne ili etničke skupine republike brojčano manji od jedne ili više drugih nacionalnih ili etničkih skupina u tom području. 4. Osim prava navedenih u stavku 3. ovog članka, republike će osobama koje pripadaju nacionalnoj ili etničkoj skupini koja predstavlja znatan dio stanovništva u području u kojem žive, ali ne tvore većinu, jamčiti opće pravo sudjelovanja pripadnika te skupine u javnim poslovima. Na razini republičke vlade oni moraju imati pravo na sudjelovanje u odlučivanju zajedno sa centralnom vladom, kad je riječ o pitanjima koja se njih tiču. c) Poseban status 5. Osim toga, područja u kojima osobe koje pripadaju nacionalnoj ili etničkoj skupini, koja tvori većinu, imat će poseban status autonomije. Takav status omogućuje: a) pravo na posjedovanje i isticanje nacionalnih amblema te skupine; b) pravo na drugu nacionalnost za članove te skupine, osim nacionalnosti republike; c) izobrazbeni sustav koji poštuje vrijednosti i potrebe te skupine; d) 1. zakonodavno tijelo 2. administrativnu strukturu, uključujući regionalne policijske snage i 3. sudstvo, koji bi bili odgovorni za pitanja u tom području i koji odražavaju sastav stanovništva u njemu; e) odrebe za odgovarajuću međunarodnu kontrolu. Ta područja su navedena u aneksu A ... 5A. Ta područja, ako nisu djelomično određena međunarodnom granicom s državom koja nije strana u toj konvenciji, trebaju biti trajno demilitarizirane i u njima neće biti dozvoljena nazočnost nikakvih vojnih snaga, nikakve vježbe ili aktivnosti na kopunu ili u zraku. 5B. a) Republike trebaju omogućiti međunarodni nadzor primjene posebnog statusa autonomije. Zbog toga one trebaju sklopiti sporazume kojima se jednom stalnom međunarodnom tijelu omogućuje kontrola primjene tog stavka. b) Kontrolne misije tako uspostavljene trebaju - podnositi izvješća zainteresiranim republikama, kao i drugim stranama u sporazumu i - formulirati preporuke glede primjene toga posebnog statusa. c) Republike trebaju provesti te preporuke na temelju zakonskih propisa ili na neki drugi način. U slučaju spora odluku donosi Sud za ljudska prava. 6. Bez obzira na primjenu aranžmana iznešenih u tom stavku republike trebaju u potpunosti primjenjivati odredbe koje su o autonomnim pokrajinama postojale prije 1990. d) Opće odredbe 7. Osobe koje pripadaju nacionalnoj ili etničkoj skupini u ostvarivanju svojih prava trebaju poštivati prava većine i osoba koje pripadaju drugim skupinama. 8. Republike trebaju zajedno ili pojedinačno, ako se ukaže potreba, postati sastavni dio međunarodnih instrumenata u području ljudskih prava, uključujući odgovarajući postupak za ulaganje priziva. 9. Republike trebaju zakonskim propisima i putem nacionalnih institucija, u skladu s pravima koja se spominju u ovom članku, omogućiti punu primjenu prava i djelatan pravni lijek za kršenja bilo kojeg od tih prava. 10. Kako ni jedna od republika neće imati etnički homogeno stanovništvo, one trebaju surađivati i izravno ili putem mješovite komisije savjetovati se u skladu s pitanjima o kojima je bilo riječi u stavcima 3. do 5. ovog članka. POGLAVLJE TRI DRUGA PODRUČJA SURADNJE Članak 3. a) Ekonomski odnosi 1. Republike vide svoj interes u uspostavljanju odgovarajućih mjera za međusobnu ekonomsku suradnju. 2. Republike svoju politiku trebaju temeljiti na načelima tržišne privrede, privatnog vlasništva i slobodnog poduzetništva i otvorenosti prema svjetskoj trgovini. 3. Republike tako uspostavljaju međusobnu carinsku uniju kako bi održale zajedničko unutrašnje tržište, u okviru kojeg će roba cirkulirati bez carinskih barijera ili kvantitativnih ograničenja. Carinska će unija imati zajedničku vanjsku tarifu, zajedničku vanjskotrgovačku politiku i aranžmane za raspodjelu prihoda od carine. Budući da podliježe svakoj odluci Vijeća ministara za ekonomsku suradnju (u ovom dijelu a) spominje se kao Vijeće), zajednička će vanjska tarifa biti ona koja se primjenjivala za uvoz u Jugoslaviju 1. srpnja 1991., a vanjskotrgovačka politika treba obuhvatiti stalnu primjenu vanjskih režima i aranžmana, koje je primjenjivala Jugoslavija 1. srpnja 1991. Prihodi od carine će se dijeliti u skladu s odredbama iz Aneksa. 4. Republike trebaju surađivati preko Vijeća, kako bi se ograničile nepovoljnosti drugih zapreka što ometaju slobodan promet robe, kao što su tehnički standardi, subvencije i trgovački propisi, i to donošenjem mjera poput razmjene informacija, usklađivanja takve politike i, ako je potrebno, pravila i propisa koji sputavaju konkurenciju. 5. Republike će surađivati i, jer podliježu odlukama Vijeća ili Vijeća za transport, održavati postojeće aranžmane o transportu i infrastrukturi. Vijeće će poduzeti mjere za očuvanje konkurencije, osobito zbog zaštite zajedničkog unutrašnjeg tržišta, i slobodno pružanje usluga. 6. Pravo i slobodu davanja usluga treba štititi posebno za one profesije u kojima i sada postoje. 7. Republike trebaju surađivati u zaštiti okoliša putem Vijeća za zaštitu čovjekova okoliša. 8. Republike trebaju surađivati u monetarnim pitanjima kako bi očuvale ili postigle monetarnu stabilnost i najviši mogući stupanj konvertibilnosti valute. Ako nema zajedničke valute i konvertibilnosti valute, one zajedničkim transakcijama trebaju razmotriti stvaranje zajedničkog platnog sustava, koji bi se temeljio na klirinškom mehanizmu i rezervnom fondu. 9. Ovaj članak trebaju preispitati republike kad istekne pet godina od dana stupanja ove konvencije na snagu. Članak 4. b) Vanjski poslovi i sigurnost 1. Republike će se dogovarati o svim pitanjima od zajedničkog interesa u području vanjskih poslova i sigurosti i surađivati u onim područjima u kojima mogu postići zajedničke stavove, uključujući i mogućnost zajedničkog predstavljanja u posebnim oblasima, o čemu će biti postignut međusoban dogovor. 2. Odnosi između republika, pojedinačno ili zajednički, temeljit će se na obvezama što proizlaze iz KESS-a. One mogu donijeti odluku o uzajamnoj primjeni postupaka i procedure, dogovorene, među ostalim, u okviru KESS-a. 3. Republike će same odlučiti kakve će oružane snage imati ili koje oružane snage dozvoljavaju na svojem teritoriju i kakve će sporazume o suradnji u području obrane međusobno sklapati. Članak 5. c) Suradnja u području pravosuđa 1. Republike će se dogovarati i surađivati u području pravosuđa, primjerice u kontroli međunarodnog zločina, terorizma i trgovine drogom u skladu s europskim i međunarodnim standardima, kao što su uspostavljeni u okviru Europskog vijeća i Ujedinjenih naroda. One će nastojati pojedinačno ili zajednički postati dijelom međunarodnih konvencija o tim pitanjima. 2. U području međunarodnog zločina, terorizma i trgovine drogom republičke će snage za očuvanje pravnog poretka, uključujući i policijske snage, uspostaviti i održavati uske odnose i surađivati poradi djelotvornog sprečavanja i kažnjavanja tih prekršaja. POGLAVLJE ČETIRI INSTITUCIJE Članak 6. Republike time uspostavljaju institucije koje regulira ovo poglavlje, kako bi one surađivale u skladu s tom poveljom. One mogu stvoriti nove institucije ako se dogovore o daljnoj suradnji u tim ili drugim područjima. Članak 7. a) Ljudska prava 1. Tom konvencijom ustanovljen je sud za ljudska prava koji će u okviru republika razmatrati prizive sudova u republikama, koji se odnose na pitanja o kojima je bilo riječi od članka 2. 1. do 2. 5. ove konvencije. Taj će sud obuhvaćati članove iz svih republika. Statut suda dan je u Aneksu... 2. U skladu s tom konvencijom one republike koje zajednički odluče to učiniti osnovat će mješovite komisije, koje bi davale preporuke ili donosile odluke o onim pitanjima za koje ih zaduže republike o kojima je riječ. Takve bi mješovite komisije mogle pomoći u sprečavanju ili rješavanju sporova iz područja ljudskih prava i prava etničkih ili nacionalnih skupina i predjela s posebnim statusom. Budući da podliježe odluci kojom se one osnivaju, Aneks ... će se odnositi na mješovite komisije. 3. U radu suda za ljudska prava i mješovitih komisija, ako odlukom o njihovom osnivanju tako bude predviđeno, bit će uključene i osobe iz drugih europskih država, osim republika. Republike stoga od zemalja članica Europske zajednice zahtijevaju da imenuju istaknute pravnike ili druge stručne osobe za sudjelovanje u radu tih institucija. Članak 8. b) Ekonomski odnosi 1. Republike osnivaju Vijeće za ekonomsku suradnju, koje će se sastajati svakog mjeseca ako ne bude postignut drukčiji dogovor. 2. Sastanke vijeća pripremat će komitet visokih funkcionara iz svake republike. Komisija će zasjedati jedanput na tjedan. Bit će osnovane specijalizirane stalne komisije, koje će pripremati prijedloge za vijeće. 3. Izvršni odbor s glavnim tajnikom na čelu sa četverogodišnjim mandatom uz pomoć stalnog tajništva, davat će preporuke, nadzirati odluke i pripremati sastanke. 4. U vanjskim odnosima u pitanjima koja obuhvaćaju dogovoreni aranžmani ili politika na unutrašnjem tržištu, carinskoj uniji ili privrednoj suradnji, vijeće će se, tamo gdje bude potrebno, dogovoriti o zajedničkim točkama za vođenje pregovora sa trećim zemljama, uključujući sklapanje međunarodnih sporazuma s državama i međunarodnim organizacijama. U tim pregovorima vijeće će odlučivati hoće li ga predstavljati predsjednik ili glavni tajnik izvršnog odbora. 5. Republike time osnivaju a) vijeće za transport, koje će se baviti pitanjima transporta i sastajati se jednom u tri mjeseca, osim ako nije drukčije dogovoreno; b) odbor za transport, koji će biti osnovan od po jednog člana i jednog zamjenika iz svake republike i koji će u okviru Vijeća za transport odgovarati za nesmetan željeznički i cestovni promet i druge oblike transporta među republikama. 6. Republike time osnivaju a) vijeće za energiju koje će se baviti energetskim pitanjima i sastajati se jedanput u tri mjeseca, osim ako nije drukčije dogovoreno; b) odbor za energiju, koji će se sastojati od po jednog člana i jednog zamjenika iz svake republike, i koji će u okviru vijeća za energiju odgovarati za nesmetan rad naftovoda, elektrodistribucijskog sustava i provedba drugih energetskih aranžmana među republikama. 7. Republike time osnivaju vijeće za zaštitu okoliša, koje će se baviti pitanjima zaštite čovjekova okoliša. Ono će se sastajati jedanput u tri mjeseca, ako nije drukčije dogovoreno. 8. Vijeća osnovana u skladu s ovim člankom bit će sastavljena od jednog ministra iz svake republike i donosit će odluke konsenzusom, ako ne bude drukčije dogovoreno. Članak 9. e) Politička i sigurnosna suradnja 1. Republike time osnivaju Vijeće ministara vanjskih poslova za političku i sigurnosnu suradnju predviđenu članovima 4. 1. do 3. Vijeće će konsenzusom donositi odluke, a sastajat će se svakog mjeseca, ako ne bude drukčije dogovoreno. 2. Ako se sporazum o zajedničkom stavu može postići uz pristanak svih ili nekih republika, te ga republike trebaju poštivati. 3. Kada se zajedničke točke mogu postizati konsenzusom, treba donijeti odluku hoće li se pozvati predsjednik jedne od republika da govori ili djeluje u ime asocijacije. 4. Vijeće može raspravljati o svakom sigurnosnom pitanju na prijedlog neke republike. Ono može odlučivati konsenzusom o obrambenoj suradnji. 5. Visoki funkcionari ministarstva vanjskih poslova pripremat će sastanke vijeća. Članak 10. c) Suradnja u području pravosuđa 1. Republike će osnovati vijeće za suranju u području pravosuđa, predviđena člankom 5. Odluke će se donositi konsenzusom, a vijeće će se sastajati svakih šest mjeseci, ako ne bude drukčije dogovoreno. 2. Vijeće može raspravljati o svakom pitanju, koje bi pokrenula bilo koja od republika o određenim problemima, izričito spomenutim u članku 5. i može raspravljati i o svakoj drugoj temi na koju želi proširiti svoju raspravu. 3. Sastanke vijeća pripremat će visoki funkcionari iz odgovarajućih ministarstava. Članak 10.A Na položaju predsjednika vijeća, koji je predviđen poglavljem III., nalazit će se po jedan član vijeća u razdoblju od šest mjeseci. Članak 11. e) Parlamentarno tijelo Republike će raspravljati o osnivanju parlamentarnog tijela, koje će se baviti pitanjima što proizlaze iz ovih aranžmana. Članak 12. f) Arbitraža Svaki spor među republikama u vezi s provedbom ili primjenom ove konvencije regulirat će se obvezujućom arbitražom u okviru procedure, koja će onemogućiti opstrukciju. Arbitraža može biti pokrenuta na zahtjev bilo koje od republika, koja drži da druga republika krši neka od svojih obveza. Aneks ... će se primjenjivati u tim slučajevima arbitraže. Članak 13. g) Razmještaj institucija 1. Središta institucija, koje su predviđene ovom konvencijom bit će smještena u različitim republikama. (Svršetak dokumenta) 241650 MET oct 91