HININ SVJETSKI SERVIS POSEBNIH I EKSKLUZIVNIH DOPISA

Nadnaslov: Najnoviji film Wima Wendersa Naslov: "Do kraja svijeta" Wima Wendersa: od planetarnog "road moviea" do znanstvene fantastike Podnaslov: Poguban utjecaj slike u budućnosti - slika koja gradi zid između pojedinca i svijeta postaje drogom koja izluđuje Piše: Jean-Noel GILLET, AFP PARIZ - U svojem najnovijem filmu "Do kraja svijeta" njemački redatelj Wim Wenders, dobitnik Zlatne palme u Cannesu za film "Pariz Texas", nudi nam golemo djelo snimano na sve četiri strane svijeta. U vrsti planetarne odiseje u formi znanstvene fantastike, europska premijera kojeg će se održati danas u Francuskoj, prepliću se razne teme - ljubav, putovanje, premoć visoke tehnologije i poguban utjecaj slike. Taj složeni film svjetski putnik Wim Wenders stvarao je četiri godine, a četiri mjeseca intenzivno je snimao u devet različitih zemalja na četiri kontinenta, s ekipom od 600 suradnika i 23 milijuna dolara budžeta, gotovo nepojmljiva za Europu. Započet kao "road movie" na svjetskoj razini, film, europska superprodukcija koja će se pojaviti u prosincu u SAD-u, pretvorio se u čistu znanstvenu fantastiku u drugom, australskom dijelu koji obrađuje zabrinjavajuće odnose čovjeka i video slika. To teško djelo, prepuno izvornih zamisli o budućnosti čovjeka, sa Solveig Dommartin i Williamom Hurtom u glavnim ulogama, zapravo se sastoji od dva filma, u kojem drugi objašnjava prvi. "Svaki film vrijedi za sebe", kaže Wim Wenders u interviewu AFP-u, "ali odvojeni ne bi imali istu vrijednost, istu uvjerljivost." Godina je 1991/2001: poludjeli je nuklearni satelit velika prijetnja Zemlji, ali Claire (Solveig Dommartin) kao da se to ne tiče. Sudionica u pljački na jugu Francuske prolazi sama kroz košmar u potrazi za tajanstvenim čovjekom (William Hurt) u kojeg se zaljubila. Njezina je potraga vodi od Pariza do Lisabona, od Berlina do Tokija, preko San Francisca, svijetom u raspadu, preplavljenu elektroničkim i informatičkim napravama. Očita je promjena s dolaskom u Australiju, zemlju domorodaca, sna i velikih prostora, gdje se stari znanstvenik (Max von Sydow) u nekom laboratoriju bavi čudnim pokusima: vratiti vid svojoj slijepoj supruzi (Jeanne Moreau) s pomoću video snimaka sina Sama, tajanstvenog putnika kojeg je Claire napokon pronašla. Složenim postupkom koji, zahvaljujući računalu, omogućuje prijenos slika u moždane valove. Kao i svaki izum, i ovaj u sebi nosi rizik od zloupotrebe. Stvoren u humanitarne svrhe, suprotnom se tehnikom omogućuje pretvaranje tih valova u slike i prenošenje na ekran najintimnijih snova i misli nekog čovjeka. Opasan izum. Claire i Sam, zadivljeni svojim "ja", predat će se neobuzdanu narcisoidnu ludovanju koje ih odvaja od vanjskog svijeta. Neka vrsta video-shizofrenije. "U mjeri u kojoj slika odvaja, upozorava Wenders, gradi zid između pojedinca i svijeta, slika je droga, ona zaluđuje. Nešto slično trenutačno nitko ne zabranjuje. Gledati prizore iz ljudske duše može jedino biti poguban i nećudoredan čin. Postoji granica koja se ne smije prijeći." On nam nudi, kako kaže, "debeli paket", iz kojeg će gledatelj izići tjelesno iscrpljen, ali s dojmom da je bio na strahovito dugu putovanju u zbunjujućem svijetu. "Svijetu", zaključuje on, "u kojem je slika u punom procvatu, u kojem se na kraju više ništa ne vidi." (Hina)mc 231353 MET oct 91