"DUBROVNIK JE U STUPICI"

ZAGREB, 19. listopada (Hina) - Četrdeset sati putovanja iz Dubrovnika do Rijeke, nisu bili plovidba, nego patnja, poniženje za 500 do 600 djece i majki, istaknuli su na današnjoj konferenciji za novinare u Zagrebu prognanici iz Dubrovnnika Miše Martinović, Fani Muhabera i Lidija Jarak. "Mislim da je najtočnije reći da je Dubrovnik u stupici, ovo je egzodus, ali Dubrovnik se nema gdje iseliti, nema konvoja, a pitanje je kuda iseliti 60 tisuća ljudi, koliko ih se sad nalazi u gradu", rekla je Fani Muhabera. Dodala je da je Dubrovnik zatvoren grad, zaštićen drvenim ogradama, grad u kojem se živi u skloništima, grad stješnjen na relaciji Dubac - Sustipan. O težini života u Dubrovniku, naglasila je Fani Muhabera, govore i podaci da grad već 18 dana nema vode, struje, telefonskih veza, nije bilo novina, već su stanovnici bili izloženi kontravijestima iz Beograda i Titograda. Ako se u mjesnoj zajednici ili Crvenom križu dobije mlijeko u prahu, a dijeli se u čašicama od jogurta, nastavila je ona, mogu ga skuhati samo oni koji imaju plin. "Najtužniji Dubrovnik sam vidjela kada je pao Cavtat", rekla je Fani Muhabera i upitala se kako pomoći djeci u Dubroviku, kako pomoći mladim ljudima koji su zatočeni. Naglasila je kako je i njoj teško iz Zagreba shvatiti što su sve prošli, a danas je u razgovoru s Dubrovnikom čula da je sinoćnji napad bio najteži dosad. Lidija Jarak, koja je u Dubrovniku provela 16 dana nakon bijega iz Župe Dubrovačke, naglasila je da je najteže maloj djeci koja nemaju mlijeka, ni pelena. Ništa lakše, dodala je ona, nije ni ženama i djeci, koja su poput nje već davno napustili svoje domove, a ništa nisu čule o svojim muževima. Predsjednik Društva prijatelja Dubrovnika iz Zagreba Hrvoje Matić, obraćajući se nazočnima, istaknuo je da se Dubrovniku nastoji pomoći i iz Zagreba zbog čega je i osnovan fond "Svetog Vlahe". "Treći put u našoj organizaciji pošlo je 30 tona lijekova i hrane za Dubrovnik", rekao je on. "U Dubrovniku osim pomorstva i ribarstva postoji još jedan korijen, to je kultura. Što se tiče kulture Dubrovnika, mi možemo reći da se sve može ubiti, ali ne i duh. Mi možemo izgubiti život, mogu nas prognati, ali sve što ostane, ako nešto ostane u Dubroviku, može svjedočiti da smo bili i da bez nas taj grad nije niti će biti ono što je bio", rekao je dubrovački glumac i režiser Miše Martinović. Odgovarajući na pitanje ima li Dubrovnik podršku umjetnika koji su u njega dolazili, Miše Martinović je rekao da izvan Hrvatske pouzdano zna za pokušaj Mirjane Karanović da u Beogradu napravi apel za spas Dubrovnika. "Ali, mogu vam reći da me je samo jedna osoba nazvala iz Beograda i rekla: dođi u Beograd, skloni se. Zato što sam ja njega za vrijeme demonstracija u Beogradu pozvao da dođe u Dubrovnik", rekao je Miše Martinović dodajući da nije čuo da su umjetnici iz Beograda i ostalih mjesta reagirali. "Te relacije ljudskosti postoje kao tanahne niti", zaključio je on. S transparentima za spas i pomoć Dubrovniku konferenciji su bili nazočni i mladi Dubrovčani koji borave u Zagrebu, a o svojim roditeljima jedva su uspjeli nešto saznati preko jedine telefonske veze koja je radila u Dubrovniku. (Hina) mn 191200 MET oct 91